fbpx

VLADO MARUŠIĆ: Grgo Mikuliću, kiparu iz Kočerina kraj Širokog Brijega, meni ne preostaje ništa nego smijeh!

Autor: Vlado Marušić

ŠIROKI BRIJEG - Po djelima ćete ih njihovim prepoznati (Evanđelje po Mateju15.16)!

U mojoj kolumni o ćirilici objavljenoj prije par dana naveo sam stavove koji su isključivo moji i koje stavove sam gradio cijeli život, a pri tome uopće nisam vodio računa tko će se i na koji način prepoznati u toj kolumni. Napomene radi nikada nisam bježao od svog imena i prezimena, nikada se nisam skrivao pod lažnim pseudonimima, nemam niti ću imati svoj face profil, nikada ne komentiram nečije komentare pa taman ti komentari udarali po meni i mom osobnom životu, jer komentiranje komentara nema kraja što je konačno i cilj onih koji komentiraju jer se pod maskom nekih izmišljenih profila mogu šaliti i poigravati tuđim životima i sudbinama, no ovaj ću put učiniti iznimku i cijelu svoju životnu i intelektualnu energiju ću uložiti u ovu kolumnu jer se odmah nakon objavljivanja moje kolumne o ćirilici pojavila druga kolumna u režiji Grge Mikulića, kipara iz Kočerina pokraj Širokog Brijega koja je cijela obojena mržnjom, diskreditacijom i omalovažavanjem mene kao čovjeka, inteketulaca a poglavito kao branitelja.

Pa tako kipar Grgo Mikulić počinje: “O stvarima kojima ne zna ništa mudar čovjek šuti, luda najčešće priča o stvarima o kojima ništa ne zna. Neću se osvrćati na tekst Dotičnog jer on to po teksti i sadržini to ne zaslužuje….Neki ljudi kao da su zaboravili da je rat završio prije dvadestak godina, Bog zna zašto, možda i zato što su u ratu mislili kako su netko ili nešto,jer u ratu svaka bagra i svaki ološ s puškom u ruci i metkom u cijevi misli da je netko ili nešto……pa ti i takvi i danas žive kao da rat još uvijek traje. Tako je i njihovo ponašanje sukladno tome pa dok šetaju gradom čovjek pomisli kako će se svaki tren s nekim pobosti, dok sjede u kafiću ne sjede kao normalni ljudi i razgovaraju, već mlataraju rukama i galame kao da su negdje u planini sami na vascijelome svijetu, umjesto o pomirenju njihova vječna tema je mržnja, uvijek borba protiv nekoga, umjesto o miru pričaju o ratu, umjesto o alatkama za rad oni pričaju o oružju, umjesto o kruhu oni pričaju o nožu. Dok Papa i cijeli normalan svijet pričaju o miru i pomirenju, o toleranciji i suživotu, kada se ljudi laćaju računara, i odlaska na druge planete, Dotični sugrađanin razmišlja o noževima i ubodima u srce…..Gospodine Dotični barem se vi ne trebate bojati da će vas netko ili nešto ubosti u srce, ta i kako bi kad ga i nemate…….jer ratno-hušačka retorika se svakom razbije o glavu, jer ako ste i bili branitelj valjda se barem toliko naučili. Što se tiče vašeg braniteljskog znanja i osjećaja pa valjda u Širokom Brijegu svatko zna za vaše braniteljske sposobnosti…….Rat je završio prije dvadestak godina a vi nemate niti pameti, kulture a ni znanja. Ostavite se noža jer nožem se ne piše kao s olovkom a i olovkom se užasno loše služite, a ovo užasno za vas je kompliment, radije se uhvatite smilja i zasadite koji hektar………Gospodine vi niste nikoga obranili vašim nadrpisarskim sposobnostima jer koliko je meni poznato sve sporove ste izgubili a to dobro znaju svi vaši klijenti koje ste branili na sudu i u stvarnom životu. A što se tiče Kočerina i Kočerinjana oni su i u XIV i X bili pismeni i i znali su pisati” – kraj replike Grge Mikulića.

grgo mikulic d 21012016

Imajući u vidu kako se navedeni kipar Grgo Mikulić našao prozvanim u mojoj kolumni to sam dužan na svaku njegovu rečenicu iz njegove kolumne odgovoriti po srcu i po duši jer imam obvezu prema sebi, svojoj obitelji, mojim prijateljima i poznanicima a poglavito prema svojim zaboravljenim braniteljima a napose u interesu istine i pravde jer drugačije ne znam.

Nikada nikoga nisam imao namjeru vrijeđati, omalovažavati i ponižavati u svojim kolumnama, jer jedina istinska škola koju sam s uspjehom završio je oprost a ne mržnja bez obzira što je za mene Domovinski rat svetinja iznad svega, osim Boga. Kada kipar Grgo Mikulić navodi kako luda priča gluposti o kojima ništa ne zna on vjerovatno pri tome misli na mene jer ćirilični spomenici koje je on izgradio diljem Kočerina za njega predstavljaju jednu istinu dok oni za mene predstavljaju drugu.

Njegova istina seže iz XIV i XV stoljeća, koju istinu je pokupio iz svih onih tzv. stručnih udžbenika koji mu daju za pravo tvrditi kako je ćirilica pored glagoljice i latinice i hrvatsko pismo, a svi oni koji ne poznaju tu problematiku su lude, laici nepismenjaci i bolje bi im bilo ne pričati o toj problematici kada o njoj nemaju pojma. I to je njegova istina. No, postoji i druga za mene puno jača i bolnija istina a ona je sadržana u ona 4 C (u prijevodu 4S) na kapama krvnika hrvatskih branitelja u Vukovaru i svugdje. Diljem RH i BiH gdje su upali četnici. A to je bilo jučer. Prije dvadestak godina.

četnicim22012016

A to što je tom kiparu dvadest godina kao dvadeset stoljeća to je njegov problem, jer 4 C se nisu dogodili u XIV i XV stoljeću već jučer i sami spomen ćirilice među hrvatskim pukom otvara, bolne i najbolnije rane koje ne zarastaju. One će odista i zarasti ali ne nakon dvadeset ili 70 godina od nastanka jugokomunističkih zločina. Za to su potrebna stoljeća. Jer tko se više i sjeća da li su se Hrvati u XIV i XV stoljeću služili hrvatskom ćirilicom ili glagoljicom?

No, postoje još uvijek jugonostalgičari preodjeveni u odore HDZ-a BiH pa po BiH, FBiH, županijama, općinama i gradovima poput Širokog Brijega šire tezu kako nije “zgoreg znati i ćirilicu”, te kako svi oni koji pišu protiv nje poput “Dotičnog” gospodina Vlade Marušića, koji ne skriva svoj identitet, pričaju gluposti i nemaju pojma ni o pameti, kulturi i znanju. Sada kada smo kod ta tri pitanja odista se pitam imam li ja pameti, kulture i znanja?

Imajući u vidu da sam kao mladić, dok sam studirao, bio jako postidan i nisam izlazio vani kao drugi mladi, osim rijetko, većinu svog slobodnog vremena sam provodio čitajući na stotine knjiga, romana, beletristike, pisaca poput Wilhelma Faulknera, Ernesta Hemingwaja, Jamesa Joycea, Virginie Woolf, Alberta Moravie, pisaca toka svijesti, te na tisuće pjesama pjesnika poezije poput Federica Garcie Lorke, Jesenjina, Pabla Nerude, svu onu potrebitu i nepotrebitu literaturu u Gimnaziji – Krleže, Andrića, Petra Petrovića Njegoša, te dok sam studirao Pavla Pavličića, Ivana Aralice, te mnogih, mnogih drugih, kupujući gdje sam stigao u antikvarnicama Zagreba i Sarajeva knjige za čitanje, a usput svirao gitaru i pisao i sam pjesme.

Dok ovo pišem puštam lagano Lou Reeda i njegovu savršenu, za mene najbolju pjesmu koju sam ikad čuo: “Perfect day”. Jesam li ja nakon svega luda koja nema pojma ni o čemu? Jesam li ja luda koja je po ratnim terenima Bosne i Hercegovine, dok sam nosio pušku u jednoj ruci u drugoj čitao neku od navedenih knjiga u svakom slobodnom trenutku? Za mene i ovakve kao ja Grgo Mikulić napominje kako za nas rat još uvijek traje, te kako dok hodamo ulicom imaš osjećaj kako ću se ja s nekim pobosti, kako galamim dok u kafiću razgovaram, i mlataram rukama dok normalni ljudi sjede, a ja kao da sam sam negdje u planini na vascijelome svijetu!

Odista ne samo ja nego i mnogi drugi moji suborci branitelji nađu se, zateknu se kako mlataraju rukama, gestikuliraju da ih se bolje čuje, jer ih nitko ne čuje, a nitko ih ne čuje jer protagonisti toga što ih nitko ne čuje su predstavnici HDZ-a BiH čiji je i dotični kipar Grgo Mikulić aktivni član od početka. Pa tako on i takvi kao on svih ovih dvadestak godina kroje pravdu hrvatskom narodu i hrvatskim braniteljima raznoraznim spletkama, manipulacijama, intrigama, pljačkama i izbornim prijevarama i svatko onaj tko se pobuni protiv njih i njihove politike je izopćen, luda, nitko i ništa a upitan je i njegov braniteljski status pa tako dotični Grgo Mikulić napominje: “Što se tiče braniteljskog znanja i osjećaja Dotičnog gospodina, pa valjda svatko zna u Širokom Brijegu za njegove braniteljske sposobnosti”.

Što se tiče mog braniteljskog statusa i znanja Dotičnog Grgu Mikulića upućujem na Ured Obrane Široki Brijeg, Odsjek za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze gdje stoji čisto kao suza upisan moj vojni put, od 18.09.1991. do 23.12.1995., odnosno do 1996. i svaki sekund, da ne kažem, dan, mjesec i godina je pokriven krvlju, znojem i suzama moje supruge i suzama mojih sada već pokojnih roditelja. Ako Dotičnom gospodinu Grgi ni to nije dovoljno neka lijepo obiđe sela i zaseoke oko Kočerina (Ivankovića Dolac, Martinovića Dolac, Rujan, Kočerin) i među svojim sumještanima kojih je sa mnom po ratištima bilo barem 50 a prezivaju se Kolobarići, Martinovići, Markići, (Ćipukići), Ćuci, Sesari… i upita ih za moje braniteljske sposobnosti?

A koga da ja upitam za njegove braniteljske sposobnosti? Dotični Grgo nakon svega napominje kako ja i ovakvi kao ja pozivamo na nož, odnosno u nas još uvijek vlada ratno-hušačka retorika. Da li sam ja odista u svojoj kolumni pozivao na nož il ratno-hušačku retoriku dok papa i sav normalan svijet pozivaju na mir, toleranciju, odlazak na druge planete? Da li sam ja pozivao na nož nekoga ili nešto ako sam naveo kako ćirilica u Republici Hrvatskoj i Kočerinu zabija nož u srce hrvatskom branitelju?

Ponovno čitajući svoju kolumnu odista nisam našao pozivanje na ubijanje i klanje a to što Grgo ne zna i nije savladao simboliku i retoriku koju sam s nožem htio proizvesti to je njegov problem. I stanovita Vedrana Rudan u svom romanu “Uho, grlo, nož” ne poziva na nož već na nešto drugo. A to što je uredništvo “Dnevnog.ba” u smislu moje kolumne objavio i određene fotografije s četnicima iz Vukovara je u smislu istine i ljubavi a ne u smislu ratno-hušačke retorike. Da se takvo što više nikada ne dogodi. Onakav rat u Vukovaru u RH, u Srebrenici, BiH ali i ćirilica u Vukovaru i RH.

vukovar-razbijanje-cirilicne-table22012016

Sve su to simboli pomirbe i ljubavi jer tko voli svoje i neda svoje taj neće niti tuđe. Ipak Antikristi i Masoni, komunisti, ovi-oni šire sotonske fraze, da nas poraze. E moj narode, e moj narode… Konačno Grgo navodi kako ja svojim nadrpisarstvom nikoga nisam obranio jer svi klijenti koje sam branio na sudu i u stvarnom životu znaju dobro to. Imajući u vidu kako današnji odvjetnici jako dobro zarađuju i naplaćuju na muci obespravljenog hrvatskog puka, dotičnom Grgi moram reći kako postoje ljudi poput mene koji poznaju pravo jako dobro, a nisu odvjetnici jer im fali odvjetnički ispit i cijeli svoj životni vijek vole pomagati ljudima, poglavito sirotinji i braniteljima, te im pišu zabadava žalbe, tužbe, prigovore, razne zamolbe zabadava, jer su usluge odvjetnika preskupe (njihova žalba košta od 500 do 700 KM, tužba također, zastupanje na sudu po 300 i više KM, obične zamolbe i prigovori preko 100 KM), a ja u te dopise unosim cijeli svoj život i sentiment, a poglavito volim pisati žalbe na presude općinskih i županijskih sudova protiv tužitelja JP EP HZ HB, HT Telekomunikacija, općina, županija, poreznih ureda, banaka, Ministarstava branitelja i drugih ministarstava koji su puni kadrova HDZ-a BIH, koji piju krv sirotinji, na čijem čelu stoji Vrhovni Mag i Bog Dragan Čović, koji se u vrijeme svog studija potpisivao ćirilicom u Indeksu, koji je mentor svim ovdje pobrojanim, a poglavito prozvanom Grgi Mikuliću, koji svojom ratno-hušačkom politikom protiv svih i svakoga lome i melju pred sobom a poglavito ove kojima pišem.

Pa tako ovaj Dotični gospodin Vlado Marušić piše i udovici branitelja koja niti nakon milijun pokušaja ne može dobiti posao čistačice u osnovnoj školi, u Blatu, piše i omalovaženoj i na tisuću puta diskreditiranoj vlasnici foto ateljea u Širokom Brijegu koja zahvaljujući HDZ-u BiH i našoj crkvi, te neradu općinskih i županijskih inspekcija niti nakon milijun pokušaja, dopisa, telefonskih razgovora sa svakim tko se išta pita ne može dobiti ni mrvicu kruha svojim fotografskim aparatom jer poslovi dodjele fotografiranja su već davno prije 50 godina dodijeljeni odabranima.

Ovaj dotični gospodin piše i dotičnoj majci 5/petero djece koja niti nakon 15 godina pokušaja ne može dobiti odgovarajuće mjesto u prosvjeti a ima VŠS i muža branitelja i invalida jer na čelu škola u Širokom Brijegu i šire uvijek sjede pomno odabrani kadrovi HDZ-a BiH, kojima se ne sviđa retorika Vlade Marušića i ovdje pobrojanih radnica i branitelja. Vlado Marušić također piše žalbe svim braniteljima zabadava jer su im ukinuta prava RVI-a a zasluge za oduzimanje njihovih prava opet leže u ladicama HDZ-a BiH i njihove Borjane Krišto.

Nalazi li se prozvani Grgo Mikulić među tom prozvanom gospodom? Da li je isti pozvan dijeliti lekcije meni i mojim braniteljima koji su za vrijeme rata poput najveće bagre nosili pušku s metkom u cijevi i mogli zapucati jer su mislili da su netko ili nešto? Ima li prozvani Grgo Mikulić smjelosti i hrabrosti svekolikoj hrvatskoj javnosti transparentno iznijeti podatke o radu Turističke zajednice ZHŽ-a na čijem je čelu? Ima li smjelosti iznijeti podatke koje zna ovdje prozvani Dotični Vlado Marušić kako sve d.o.o.STR, i druga poduzeća iz ZHŽ-a na račun Turističke zajednice ZHŽ-a uplaćuju novčani iznos od 15,00 KM pored svih onih drugih silnih uplatnica koje uplaćuju razno-raznim JP, poput Cominga isl., a to sve u blagoslovu i po Odlukama Vlade ZHŽ na čijem čelu stoji HDZ-BiH uvijek?

ćirilicaširoki20012016 2

Da gospodine Grgo – svi moji klijenti znaju o mom pisanju njima zabadava, kako ga vi nazvaste nadrpisarstvom a nadrpisarstvo je termin koji koriste oni koji ga se boje, a boje ga se Vaši mentori, poglavito neki odvjetnici s kojima surađujete. A što se tiče mog zastupanja na sudu i stvarnom životu, pa barem bi Vi trebali znati kako nadrpisar ne može zastupati na sudu a ja nisam odvjetnik i nikada nisam nikoga zastupao na sudu osim sebe protiv Elektre, banaka, HT-a, Cominga, općina, županija i sl.?

A o mom uspjehu protiv takvih HDZ-ovih izmišljotina sasvim je izlišno pričati jer Kraljevstvo nebesko nije u njihovoj režiji već u režiji jedinog i milosrdnog Boga u kojeg vjerujem. Kada konačno dotični gospodin Grgo napominje da su Kočerinjani znali pisati već u XIV i XV stoljeću onda je potpuno jasno u koje vrijeme on želi svekoliki hrvatski puk vratiti svojom retorikom. A o njegovoj umjetnosti u kiparstvu i njegovim kamenim slovima neću reći niti riječi jer je on potrošio cijelu svoju kolumnu-odgovor rabeći riječi kako sam ja luda i nadrpisar, odnosno glupan.

No, dužan sam se osvrnuti i na to i napomenuti kako sam dobar dio života baveći se umjetnošću i glazbom proveo i promatrajući slike određenih slikara poput Vincenta Van Gogha, Goghena, a poglavito kiparska dijela poput Michelangelova Davida kada je svojevremeno rekao: “Vidio sam Anđela u mramoru i klesao ga dok ga nisam oslobodio”.

Da li je prozvani Grgo Mikulić oslobodio iz svojih kamenih ćiriličnih slova ikoga ili išta ili je tek pustio duha iz boce. A isto tako Grgo Mikulić bi trebao znati kako je umjetnost kao grm koji sagorijeva ali ne izgara nikada pa tako i riječi koje koriste dubinu mora i plavetnilo zora dok lije kiša najstarija uspavanka na svijetu. Nakon nje diže se vjetar što ne spava nikad. A mi zaboravljeni branitelji bacamo pogled u daljinu gdje vidimo lađu pustu na pučini a konja u planini.

On bi također morao znati da ja ovdje prozvani zaboravljeni branitelj a ujedno i Predsjednik Udruge “Zaboravljeni branitelji ŽZH” i nemam oraha u džepu i ne strepim ni pred kime pa ni pred njim a niti njegovim mentorima koji su mene i na tisuće mojih suboraca u potpunosti zaboravili svojim rođačkim i potrošačkim mentalitetom hijene.

On ne bi također smio zaboraviti kako nas Bog ljubi iako nas podaruje bolom. Kako nas često oslobađa tereta da se vidimo bez plodova da možemo letjeti. Prozvani gospodin bi također morao znati kako dira rane koje bole kako bi ispalo da su krivi oni koje bole ali ovi kojih te rane bole ustrajno se mole i ničeg se ne boje. Kamen koji padne u mirnu jezersku vodu proizvodi sve veće i šire krugove. A mi proizvodimo sve veće i šire krugove u koje krugove uvlačimo sve veći broj ljudi kojima želimo pomoći i kroz program smilja. Jer zaista moji suborci i ja krenuli smo u program besplatne dodjele sadnica smilja (preko 2 milijuna sadnica)kako bismo barem donekle spasili ovaj jadni napaćeni i iscrpljeni narod od komentatora života običnih ljudi i njihovih jednostavnih života poput moga.

Na kraju što dodjeljuje prozvani Grgo i kome? Dodjeljuje li on kamene spomenike ćirilici u čast svima nama, trošeći pri tome svoje novce iz džepa ili novce Turističke zajednice ZHŽ koja se bez prekida puni novcem poreznih obveznika?

kocerin-cirilica20012016

Na koncu napomene Grgi Mikuliću, kiparu iz Kočerina pokraj Širokog Brijega, dajem zadnju misao u prilog tvrdnji kako sam ja neuk i luda koja nema pojma o pameti, kulturi i znanju. Galahad je bio najplemenitiji i najčistiji od Vitezova Okruglog stola jer je upravo on pronašao sveti Kalež. Sada postavljam pitanje Grgi: “Da upravo on nije pronašao svoj sveti kalež klešući neumorno spomenike ćirilici u mjestu Kočerin, pored svih nedaća, bijeda i drugih nevolja koje pogađaju ljude njegovog Kočerina, Širokog Brijega, ZHŽ-a, FBIH, pa i cijelog svijeta a dobrim dijelom kum svemu tome je i njegov HDZ BiH?

Bez obzira na sve ovdje navedeno niti on a niti itko drugi iz njegova tabora ne može pomutiti misao Svete Majke Tereze “Mili moji nađite vremena za smijeh, jer smijeh je melodija duše”, a meni i mojim prozvanim braniteljima u režiji Grge Mikulića ništa drugo ne preostaje već smijeh na grubosti Grge Mikulića.

Autor: Vlado Marušić

ZADNJE VIJESTI