Zbog pandemije BIH ostaje bez miliona maraka od dijaspore za državni proračun

Osim što je pandemija koronavirusa uskratila posjete domovini, tako je uskratila i višemilionsko punjenje blagajne BiH iseljeničkim novcem.

-Ovog ljeta, nažalost, neću u Bosnu i Hercegovinu. Trenutne upute vlade, a i bolnica, su da se ne ide u rizične zemlje, u koje trenutno spada Bosna i Hercegovina. Zbog toga svako putovanje predstavlja rizik koji je zaista nepotreban, što za mene, što za moju obitelj i prijatelje, priča Merima Sofić, doktorica medicine iz malog mjesta u njemačkoj Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.

– U trenutnoj situaciji u kojoj se nalazimo, treba poštovati sve smjernice jer samo se tako cjelokupna situacija može popraviti. Ja se nadam da će se sve vratiti u neko normalno stanje, bar krajem godine. Bilo bi lijepo pojesti ćevape i popiti kahvu na čaršiji, ali…, dodaje dr. Sofić.

Dr. Merima Sofić je samo jedna od čak oko 95% Bosanaca i Hercegovaca, koji prema više procjena, ovoga ljeta neće posjetiti domovinu. To se posebno odnosi na bosanskohercegovačke iseljenike u prekooceanskim zemljama.

Osim što je pandemija koronavirusa uskratila posjete domovini, tako je uskratila i višemilionsko punjenje blagajne BiH iseljeničkim novcem.

Bosanci i Hercegovci, kao dr. Sofić, osim što vole “pojesti ćevape i popiti kahvu na čaršiji”, godinama tradicionalno podržavaju i jačaju lokalni turizam. Uz to, u domovini rade različite estetske i dentalne zahvate, znatno jeftinije od onih u njihovim useljeničkim državama.

Samo za desetke hiljada kartica i dopuna mobilnih telefona tokom ljeta Bosni i Hercegovini njena dijaspora ostavi više miliona eura. Toga ove godine gotovo da i nema.

Vjerno iseljeništvo kao jamac višem standardu domovine

– Bh. dijaspora tradicionalno doprinosi ekonomiji Bosne i Hercegovine s preko 10% bruto-domaće proizvodnje godišnje. Taj proces se odvija putem službenih doznaka, neslužbene financijske podrške te raznovrsne potrošnje, koja se dešava najviše tokom ljetnih mjeseci. Ovakav angažman naših građana, koji žive i rade izvan BiH, omogućava nam potrošnju koja je veća od naše domaće proizvodnje a samim tim i viši životni standard od onoga kojeg sebi možemo priuštiti ekonomskim aktivnostima koje se odvijaju unutar zemlje, objašnjava prof. dr. sc. Adnan Efendić, stručnjak za ekonomiju dijaspore i migracija, šef Katedre za ekonomsku teoriju i politiku Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

– Vrlo je nezahvalno raditi projekcije nakon nekoliko mjeseci i slabe dostupnosti podataka, ali u optimističnom scenariju – doznake iz inozemstva možda ostanu na istoj ili se čak popnu na višu razinu. Potrošnja, međutim, koja se odvijala u ljetnom razdoblju u sektorima turizma, trgovine, raznovrsnih usluga i mnogih drugih vezanih sektora, očigledno je zabilježila jedan strukturni pad. Lančani efekti su mnogo veći od pukog smanjenja potrošnje dijaspore, jer se gubi čitav lanac učinaka koji nastaju od ovog novca, prijeko potrebnog u zemlji kakva je Bosna i Hercegovina, dodaje redovni univerzitetski profesor Efendić.

Avioni smanjeno i neredovno lete, ali banke ipak uredno rade

Pandemiju koronavirusa i ekonomski faktor prati za čak oko 80% smanjen broj letova na Međunarodnom aerodromu Sarajevo, najvećoj bh. zračnoj vezi sa svijetom, ali i stroge epidemiološke mjere, posebno na graničnim prijelazima. To svakako otežava ulazak u Bosnu i Hercegovinu njenim iseljenicima. Ipak, prof. dr. sc. Efendić je optimističan, jer iako avioni još smanjeno i neredovno lete – banke sve vrijeme ipak uredno rade.

– Bh. dijaspora je posvećena svojoj domovini. Emocionalno je vezana za nju i u težim periodima je bila uz svoju zemlju. Stoga nije isključena mogućnost da ćemo svjedočiti jednom pojačanom angažmanu naših građana kroz više doznaka, pojačanim investicijskim aktivnostima i drugim angažmanima, koji će omogućiti Bosni i Hercegovini da kroz ovo razdoblje prođe s manjom ekonomskom štetom, pojašnjava prof. dr. sc. Adnan Efendić za DW.

Dok se bh. iseljeništvo procjenjuje na gotovo dva miliona, njihova izravna i neizravna ulaganja u domovinu su procijenjena na čak oko milijardu eura godišnje.

Uvijek je dobro imati na umu to da Balkanci još više vole gotovinu, načelom “iz ruke u ruku”, nego bankarsku administraciju i birokraciju. Zato znatan dio dijasporskih sredstava još ostaje službeno nezabilježen.

A iako je bilo više inicijativa, za mandata više vlada, još nikada nije realiziran prijedlog utemeljenja Ministarstva iseljeništva na državnoj razini Bosne i Hercegovine.