Zoran Milanović je u jednome bio u pravu – ONI ili MI?

ŠIROKI BRIJEG - Nekoliko je događaja obilježilo ove dane, a ti događaji vuku korijene iz naše ne tako ugodne i ne tako davne prošlosti. Prvi događaj je nemušto pravdanje Pape Franje u zrakoplovu u kojemu je on novinaru HRT-a Silviju Tomaševiću pravdao našu crkvu, dakle i sebe samoga zbog ne proglašavanja svetim blaženog kardinala Alojzija Stepinca. U svojoj izjavi on je između ostalog rekao: “Blaženi Stepinac je dobar čovjek.On je blažen i može mu se moliti, ali u određenom trenutku kanonizacije došlo je do ne razjašnjenih točaka. Morao sam stoga pitati Irineja (patrijarha pravoslavne crkve) za mišljenje, gdje je formirana zajednička komisija. Zajedno smo radili radi povijesne istine. Ja se ne plašim istine. Plašim se Božjeg suda. Stoga pričekajmo dok se ta istina ne utvrdi“.

Slijedeći događaj je izjava Brune Esih, zastupnice stranke Neovisni za Hrvatsku iz hrvatskog sabora koja je 08.svibanja (dan tzv. “oslobođenja Grada Zagreba“) nazvala okupacijom Zagreba i cijele Hrvatske.

Treći događaj je pojašnjenje PBV (počasnog Bleiburškog voda) u vezi ovogodišnje komemoracije u Bleiburgu dana 18.svibnja, kojim su pozvali sve sudionike ovogodišnje manifestacije da u Bleiburg ne nose nikakve zastave ni simbole koji asociraju na fašizam i ustaštvo, kao ni zastave i simbole političkih organizacija i stranaka i vojnih postrojbi jer se ove godine komemoracija ne tretira kao vjerski događaj već se na nju odnose odredbe Zakona o javnom okupljanju Austrije i na svako kršenje tog zakona austrijska policija može prekinuti komemoraciju.

Ne tako davno, za mandata Vlade Zorana Milanovića, on je jedne prilike izjavio: “Mi ili oni“! i upravo ta njegova izjava je izrekla svu dubinu naše ne tako davne i ne tako ugodne prošlosti. U toj izjavi Zorana Milanovića se krije sva dubina patnji, nadanja, stremljenja vjerskog, katoličkog i domoljubnog puka hrvatskog naroda u zemlji i inozemstvu.

Vezano za pravdanje pape Franje zbog neproglašenja Svetim blaženog Alojzija Stepinca treba imati u vidu kako je komunistička SFRJ punih 70 godina pisala povijesne udžbenike u kojima je navodila kako je u Jasenovcu od strane Ustaša ubijeno preko 700 000 ne Hrvata, u kojima se blaženi Stepinac proglašava krivim za ustaške i fašističke zločine koje je mogao spriječiti a nije, premda sve te činjenice nisu povijesno ničim utemeljene, i gdje danas neovisni povjesničari na temelju vjerodostojnih dokumenata iz arhiva u Beogradu i svim drugim mjestima otkrivaju kako je u Jasenovcu stradalo nešto oko 1000 ljudi od kojih je dosta umrlo prirodnom smrću, dok je kardinal Stepinac uvijek i svugdje štitio sve ljude bez obzira na vjeru ili naciju. S takvim napadima je bio suočen i papa Pio XII kao is vi drugi pape od završetka II svjetskog rata do dana današnjeg u kojima su ti antifašisti ili komunisti na temelju lažnih povijesnih udžbenika koje su oni pisali kao tzv. “pobjednici“ u II svjetskom ratu prali mozgove cijeloj svjetskoj javnosti, te je ta njihova istina ostala zabetonirana u čeliku, odnosno moru laži, a oni su kraljevi laži, i upravo zbog tih činjenica današnji papa Franjo je suočen s nemogućnošću proglašenja svetim blaženog Stepinca.

Zbog tih povijesnih laži sadašnji papa se našao u neubranom grožđu pa pomoć traži od Irineja patrijarha pravoslavne crkve koji zacijelo ima samo krivotvorenu i falsificiranu dokumentaciju u kojoj stoji kako je u Jasenovcu pobijeno preko 700 000 ljudi kao i to da je Kardinal Stepinac mogao spriječiti ustaške i fašističke zločine a nije, dok onu istinsku nema niti ga ona zanima, dok je u više navrata hrvatske svećenike pa čak i Stepinca taj Irinej nazivao ustašom. Stoga je pozivanje Irineja od strane pape Franje potpuno nepotrebno i pogubno za proces kanonizacije blaženog Stepinca, te još jedna živa rana na duši umornog domoljubnog i katoličkog puka u Hrvata.

U kontekstu ne proglašenja svetim blaženog Stepinca treba razmisliti i o posjeti Milorada Dodika papi Franji ovih dana u Rim, a svi znaju kako je Milorad Dodik čelnik Bosanskih Srba glavni i odgovorni za protjerivanje preko 150 000 Hrvata iz RS u vrijeme i nakon Domovinskog rata u BiH, a da ne govorimo o njegovim izjavama u vezi kardinala Stepinca. Isto tako treba razmotriti i izjave pape Franje o ujedinjenju pravoslavne i katoličke crkve u svijetu za koje se on u svom pontifikatu ustrajno zalaže pa stoga ne želi mutiti ionako zamućenu vodu na relaciji katolika i pravoslavaca u RH i BiH, ali tko konačno ispašta u svemu tome? Ispašta domoljubni katolički narod RH i BiH koji već odavno doživljava kardinala Stepinca kao anđela i sveca bez premca na nebu svetaca. Ipak, Kardinal Stepinac će biti proglašen svecem bez obzira hoće li to biti u pontifikatu pape Franje ili nekog drugog, kao što će biti i Međugorje proglašeno svetištem unatoč silnim sotonskim napadima iz cijelog svijeta koji to proglašenje osporavaju. Bez obzira na mnoga duhovna i tjelesna ozdravljenja i „svakodnevna spektakularna obraćenja u Međugorju“ kako to nedavno reče posebni papin izaslanik u Međugorju, umirovljeni poljski biskup Henryk Hoser.

Izjava Brune Esih o danu 08. svibnja kao danu okupacije grada Zagreba i cijele RH koji moderne Antife, odnosno komunisti slave kao dan oslobođenja grada Zagreba, je digla na noge neoliberalnu i antifašističku lijevu Hrvatsku, koji su se propeli na zadnje noge i iz svih artiljerijskih oruđa udaraju po njoj i svima onima koji šute na njenu izjavu. Gradonačelnik Rijeke Obersnel slavi 03.svibnja kao dan oslobođenja Rijeke od ustaškog i fašističkog terora, te poziva sve da osude svako rađanje novog fašizma u RH za koju su mnogi partizani dali svoje živote i gdje je antifašizam ugrađen u temelje moderne RH, a to su sve tekovine i moderne EU. Naprosto je nevjerojatno koliki se medijski prostor daje tim antifama kada napadaju svaku izjavu koja ima ikakve veze s napadima na partizane i njihove zločine. Rijetki su oni koji iz službene vlasti RH koji imaju onu stvar suprotstaviti im s jasno i glasno.

Treći događaj je priopćenje PBV (počasnog Bleiburškog voda) u vezi komemoracije na Bleibugu ove godine. Svima je poznato kako je Koruški biskup Guggenbergerer zabranio hrvatskim biskupima održavanje mise ove godine nakon čega su te već prozvane antife, komunisti, orijunaši počeli slaviti, pa im ni to nije bilo dovoljno nakon čega su ishodili od austrijskih vlasti pretvaranje komemoracije Bleiburga koja je svih prethodnih godina imala obilježje vjerskog obreda u javno okupljanje koje podliježe pod Zakon o javnom okupljanju države Austrije koje policija može prekinuti svakog trenutka ukoliko primijeti bilo što. PBV je doživio poniženje kakvo odavno nije nitko. Drugim riječima ovom zbranom drugi se put ubijaju nevini hrvatski branitelji, ustaše, domobrani, starci, žene i djeca na tom polju. Konačno kada pogledamo tko predvodi taj PBV (počasni Bleiburški vod) Vldimir Šeks, Vice Vukojević, odmah vam bude sve jasno jer su obojica sudjelovala u tzv. “pomirbi“ između hrvatskog naroda po zagovoru dr.Franje Tuđmana početkom Domovinskog rata kada je trebalo jasno reći: “Mi ili oni“, no to nije učinjeno pa imamo ovo što imamo danas. Postavlja se također i pitanje tko je stvarni kreator povijesne pomirbe hrvatskog naroda koja je nanijela više zla hrvatskom narodu nego li sam Domovinski rat? Da to nisu kojim slučajem Šeks i Vukojević a ne dr.Tuđman?

Nastavljeno na prethodne događaje doista se kroz sva tri događaja promiče misao o njima i nama. „Oni ili mi“ kako to lijepo reče Zoran Milanović. A sada malo tko su to oni i mi.

Bez obzira što će tko reći o ovome što ću napisati reći ću prvo tko su oni.

Oni su sluge sotone. Negacija Boga i njegovih zakona. Oni su ubojice Riječi Božje. Oni su sluge zla i sila tame. Oni su tama sama. Oni su najgore zlo koje je pogodilo hrvatski narod od njegova postanka. Oni su pobili preko 500 000 Hrvata u II svjetskom ratu i nakon njega. Slave komemoraciju Jasenovca i svih drugih partizanskih spomenika i dan-danas. Oni svirepa ubojstava hrvatskog naroda za vrijeme i nakon II svjetskog rata u njihovim gradovima nazivaju oslobođenjem. Oni su pod istim komunističkim obilježjima zvijezde petokrake razorili Vukovar, Škabrnju, Dubrovnik, Gospić, te mnoge gradove u BiH od kojih valja izdvojiti Srebrenicu.

Oni imaju ideologiju koja se nikada ne mijenja jer je ona sama po sebi antidemokratska i zločinačka u svojoj srži. Oni su prevaranti i lopovi i vole se pitati. Oni žive po sustavu: ja tebi-ti meni. Zapravo oni bez vlasti ne mogu živjeti ni egzistirati. Njima je vlast slast i mast a nikako čast. Oni su najveće Jude izdajice hrvatskog naroda. Oni su napisali povijesne udžbenike u kojima lažu o Jasenovcu, Bleiburgu, Širokom Brijegu i Stepincu. Oni lažu o M.P.Thompsonu, Josipu Šimuniću, o svastici na Poljudu, o širokobriješkim fratrima, bez obzira na svoj položaj ili status u društvu, poput bivšeg predsjednika Ive Josipovića sina partizanskog zlikovca Ante.

Oni izglasavaju IK (Istanbulsku konvenciju) u hrvatskom saboru, abortus, eutanaziju, istospolne zajednice, napadaju branitelje i RVI-e u Savskoj ulici, napadaju svetu Katoličku i Apostolsku crkvu, Domovinski rat i Branitelje, proslavu obljetnica Vukovara, Borova sela, gaze po svim ubijenim i nestalim braniteljima RH. Zabranjuju starohrvatski pozdrav ZDS (Za Dom Spremni). Oni postavljaju i čuvaju spomenike najvećih partizanskih zlikovaca diljem RH, od kojih valja izdvojiti ime jednog od najvećih svjetskih krvnika 20. stoljeća – Tita.

Oni zagovaraju sve veći priljev izbjeglica u EU kako bi kršćanska EU dobila neke nove obrise i konotacije u kojima nema Boga i njegovih zakona. Oni su sluge materijalizma dok duhovne vrijednosti njima ne znače ništa pa je stoga njihov Bog, gospodar i mentor novac kojemu robuju, a onaj tko robuje novcu ne služi Bogu. Jer davno je rečeno kako se istovremeno ne može služiti dvojici gospodara. Novcu i Bogu. Oni su ulizice, dezerteri, uhljebi i lezilebovići. Oni su dno dna a puni su ih gradovi i sela. Oni se ne sele već ostaju i opstaju na lažima u kojima se koprcaju kao riba u mreži Božje istine. Drugi se sele i odlaze zbog njih i njihovih djela, a nitko se zbog njih ne vraća i nema namjeru vratiti.

A tko smo mi?

Mi smo oni koji jesmo. Mi smo sušta suprotnost njima. Nas je puno više nego njih. Nas ima uplašenih, poniženih, zaboravljenih, ucviljenih, siromašnih, ostavljenih, prevarenih, ucijenjenih, razočaranih ali uglavnom dostojanstvenih i moralnih ljudi. Ljudi odanih Bogu i njegovim zakonima koji čekaju rasplet situacije koji će doći uskoro. Ovako ili onako. Mi smo oni koji ćemo izgleda, sva je prilika konačno reći kako je došlo vrijeme, oprosti mi Bože: “Oni ili mi“!, jer izgleda drugačije ne ide.