Osobito u prvih 20 godina života naučimo mnogo, odnosno, puno toga nam je rečeno što uzimamo nekako zdravo za gotovo., piše 24sata.hr.
• Bitno je pogledati lijevo, desno pa opet lijevo prije nego što prijeđemo ulicu.
• Uvijek reci „molim“ i „hvala“ ako ne želiš izgledati kao nepristojna i nekulturna osoba.
• 63 podijeljeno sa 7 je 9.
Većina su iznimno praktična znanja koja se dokazano prenose dalje i koja nam uvelike olakšavaju život! Međutim, ponekad među svim tim raznim mudrostima naučimo i puno besmislica, a nije ih uvijek tako lako uočiti. Navest ćemo tri primjera…
3 životne laži koje više ne bismo smjeli prenositi drugima
1. „Ono što te ne ubije čini te jakim!“
To je vrlo lako reći kada se nekome dogodilo nešto loše. „Gledaj na to pozitivno, to će te ojačati!“ Jedini problem je da to jednostavno nije istina! Bol, ozljede, potezi sudbine, traume – ovakve nas stvari oslabljuju i potpuno izbacuju iz takta. Tek kada mi sami aktivno nešto učinimo da se nosimo s tim, prebrodit ćemo ih te postajemo jači. Ali, jesu li onda iskustva ta koja nas čine jačima? Ne, to smo mi sami! Možemo i trebamo se tapšati po ramenu i biti zahvalni kad smo jači nego što smo bili i to nakon teškog vremena! Sudbina, s druge strane, zaista ne treba i ne zaslužuje priznanje…
2. „Prvo posao, a onda zadovoljstvo!
“ U Rusiji postoji izreka koja glasi otprilike ovako: „Rad nije vuk, ne bježi od tebe i neće nestati u šumi.“ To znači sljedeće: „Nemoj se opterećivati, posla će biti i sutra.“ A što nam to govori? U svakom slučaju, ideja da lijepe stvari moraš staviti u zadnji plan i uvijek mukotrpno zaraditi životnu radost („Bez muke nema nauke!“) nije tako prirodna. Uostalom, nitko nam ne jamči da će se to „onda“ kad-tad doista dogoditi…
3. „Svatko će dobiti ono što zaslužuje!“
Doduše, postoji nešto utješno pri pomisli da postoji viša pravda. A ako čovjeku pomaže da se manje ljuti i bolje prihvati neke stvari, ideja je zapravo sasvim legitimna. Međutim, vjerovati u ovo nedokazano proročanstvo krije nekoliko opasnosti: na primjer, da mi, ljudi koji nemamo sreće, pretpostavljamo da smo si sami krivi za to. Ili da se preispitujemo kad nas sudbina udari. Ili da dopustimo ljudima koji počine nepravdu da se izvuku („Dobit će oni već svoju pravednu kaznu!“). Jednom rečenicom: općenito pretpostavljamo da je sve u životu nekako pošteno. Nažalost, to nije istina… Istina je da ljudi imaju različite šanse ovisno o mjestu rođenja, spolu i zanimanju roditelja. Istina je da nedužni vozač malog automobila umire ako se netko napije pa zaspe za upravljačem kamiona. Naš svijet nije sam po sebi pošten. Ne smijemo se uvjeravati da ljudi zaslužuju sreću ili nesreću. Premda to nije baš umirujuće, trebamo se pomiriti s činjenicom da život nije uvijek pravedan i pošten.
