JOSIP ŠIMIĆ: Kako gusinjski zločinac s Prokletija Fahrudin Radončić pere novac i ubija Bošnjake?

SARAJEVO - Dok nekome ne smrkne, drugome ne svane! Pa tako meni je svanulo, a Radončiću smrklo! Njegov prijatelj Naser Keljmendi odlukom Apelacijskog suda na Kosovu ponovno je, prije dvadana, vraćen u pritvor, gdje i pripada. Zanimljivo je, da Avaz nije prenio tu informaciju! Frljoka saznaje, da je Radončić izrazio želju, da kad ode u zatvor, da u istoj sobi budu on i Keljmendi, te da bi volio sa njim dizati sapune! Pretresno vijeće nema ništa protiv!

Radončić uvijek negira da mu je Keljimendi prijatelj, no međutim iskazi svjedoka govore sasvim suprotno. Keljimendi je kupio nekoliko nekretnina od Avaza. Naser Keljimendi je vođa jedne od najjačih kriminalnih grupa na Balkanu, a tužitelj Andrew Hughes kao člana Keljimendijeve skupine naveo je i bivšeg ministra sigurnosti BiH Fahrudina Radončića. Nevesinjska ulica u Sarajevu, početkom 1991. godine – u nju je doselio Naser Keljimendi iz Peći. Ekrem Lekić je sam rekao da “Nasera zna prije rata i da je držao butike na Skenderiji, da se bavio krznom”… Iako je Keljimendi bio poduzetnik, Keljimendi je tada bio prijavljen kao podstanar na adresi Nevesinjska 14 A Novo Sarajevo u kući Nehada Kacile, oca sarajevskog kardiokirurga Mirsada Kacile.

25 godina poslije, član porodice Kacila ponovo je u vezi sa Naserom Keljimendijem, indirektno je, spona je Fahrudin Radončić, novinar, biznismen i političar, optužen pred Tužiteljstvom BiH da je vršio pritisak na svjedoke koji su trebali svjedočiti o njegovoj i Keljimendijevoj umiješanosti u organizaciju ubojstva Ramiza Delalića – Ćele. Radončić se po Optužbi za vršenje pristiska izjasnio da nije kriv. Radončićevo izjašnjenje o optužbama kasnilo je nekoliko dana, jer je upravo procjenom dr. Mirsada Kacile iz pritvorske jedinice Suda BiH prebačen na KCUS. Tek nakon što je SIPA po Naredbi Tužiteljstva BiH izuzela medicinsku dokumentaciju, koju je potpisao dr. Kacila, Radončić se dobrovoljno vratio u pritvor, što je izazvalo viši stupanj zabrinutosti kod njegovog koalicijskog partnera Bakira Izetbegovića. Kako bi zaštitio Radončića, Izetbegović je, u vrijeme prijateljstva s Fahrom, prema policijskim i političkim strukturama tražio od svojih koalicijskih partnera, da ne žure s imenovanjem načelnika kriminalističko-istražnog odjela SIPA-e Vahidina Šahinpašića, odnosno da spriječe imenovanje Vahidina Šahinpašića za načelnika krim odjela u SIPA-i!

Inspektor Šahinpašić, čije je imenovanje pokušao spriječiti Izetbegović, nekoliko je puta nagrađivan, a jedno od priznanja uručio mu je osobno Radončić. Upravo je pošteni inspektor Vahidin Šahinpašić vodio istrage u predmetima “Lutka” u okviru kojih su uhićeni Fahrudin Radončić i Naser Keljimendi, a tijekom istrage je utvrđeno da su Darko Elez i Bojan Cvijan, također optuženici u predmetu “Lutka” planirali ubojstvo inspektora, a sada načelnika krim Sektora SIPA-e Vahidina Šahinpašića. Darko Elez je kazao da treba ubiti Vahidina Šahinpašića, a Vahidinov nadimak među kriminalcima bio je “Lut”. Lut ili Lutka bio je Šahinpašićev nadimak među kriminalcima i upravo je zbog tog naziva ovaj predmet dobio naziv “Lutka”, koji je 2013. godine rezultirao hapšenjem Nasera Keljimendija. Radončić je u javnosti iskazivao “radost” zbog uhićenja Keljimendija na Kososvu. Iako je Radončić u medijima iskazivao zadovoljstvo zbog hapšenja Keljimendija, u pozadini je radio na opstruiranju istrage u ovome predmetu. Svi svjedoci koji su govorili o vezama Radončića i Keljimendija diskreditirani su u Dnevnom avazu. Arminu Cibri godinama je radno mjesto bilo u Avazu, bio je pratitelj i vozač Fahrudina Radončića. Radončić i Keljimendi su se sastali također u hotelu “Kazagrande” i uz Keljimendija Radončić se osjećao sigurno.

Fahrudin Radončić je licemjerna fukara, koja danas negira da mu je Naser Keljimendi bio prijatelj, međutim, činjenice govore drugačije. Prema aktu OSA-e broj 05-6790/08 od 10. 6. 2008. godine, u kojem se istražitelji SIPA-e pozivaju na akt OSA-e, utvrđena je česta međusobna komunikacija Nasera Keljimendija, Nasera Orića i Ismeta Bajramovića sa Fahrudinom Radončićem. Osobe iz krim miljea bliske Keljimendiju, često u svojim telefonskim razgovorima, spominju sebi blisku osobu, koju oslovljavaju kao “Novinar”. Novinar je u tome razgovoru bio Fahro, što potvrđuju i iskazi svjedoka. Budući da je Fahrudin Radončić “otkucan” da je njegovo kodno ime među kriminalcima, s kojima je i sam surađivao bilo “Novinar”, Radončić je naredio Šejli Turković, koja je tada bila uposlenica Avaza, da kaže da se ime novinar odnosilo na Senada Pećanina, što je Šejla odbila da posluša Radončića. Poslove kojima se bavio Radončić, policijski oragni dugo su vezali za Nasera Keljimendija. Izvještaj Interpola, izvještaj SIPA-e i krim – obavještajni izvještaj OSA-e, optužnica na Kosovu, pa opet dokument SIPA-e od 29. 4. 2010. godine označen pod “Vrlo tajno”, u svim ovim aktima uz Nasera Keljimendija spominje se ime Fahrudin Radončić.

Fahrudin Radončić je uporno negirao bilo kakav kontakt s kriminalcima, no međutim, dokumenti dokazuju nešto drugo. U 2009. godini istražitelji SIPA-e pišu da ih je američki FBI još 2005. godine obavijestio da je Naser Keljimendi i pored zabrane vlasti Sjedinjenih Američkih Država iz te zemlje u BiH uvezao tri blindirana automobila marke “Jeep Grand Cherokee”, s brojem šasije 1J4GW58J24C383168, reg. oznaka 577 -K-219 i ostala tri vozila…

Vozila su, kako se vidi iz meni dostupnog dokumenta, prošla carinsku kontrolu BiH, a registrirana su na Nesera i Besnika Keljimendija, te njihovog pratitelja Agima Vosa, rođenog 21. 2. 1967. godine. Radončić je tada rekao svome pratitelju Cibri da ode kod Nasera Keljimendija po džipa marke “Cherokee”, a po dolasku ga je dočekao Agim Vosa. SIPA je utvrdila da je upravo ovaj automobil, kojeg je uvezao Naser Keljimendi, kasnije registriran na kompaniju Avaz d. o. o. Sarajevo, a koristio ga je osnivač i vlasnik Dnevnog avaza Fahrudin Radončić – ovo je također još jedan u nizu od dokaza koji povezuju Radončića sa Keljimendijem. Nisu ovo jedine dokumentirane veze između Nasera Keljimendija i Fahrudina Radončića. Sjedište Dnevnog avaza u Zenici – ovaj prostor do listopada 2004. godine bio je u vlasništvu Nasera Keljimendija. Tada je sklopljen ugovor o razmjeni nekretnine između fizičkog lica Naser Keljimendi i pravnog lica Avaz d. o .o. Sarajevo. Kuća na Ilidži uknjižena na Avaz d. o. o. prelazi u vlasništvo Nasera Keljimendija, dok poslovni prostor u Zenici prelazi u vlasništvo Avaza. S obzirom na to, da je vrijednost kuće veća za 200 tisuća maraka, Naser Keljimendi na taj račun uplaćuje 200 tisuća KM, dakle na račun Dnevnog avaza o čemu je izdata i odgovarajuća potvrda: “U skladu sa članom 4. Ugovora o razmjeni nekretnina zaključenog u Sarajevu dana 5. 10. 2004. godine, OV. br. 5556/2004. u Općinskom sudu u Sarajevu, u potpisu Muhamed Bakarević, gen. dir. Avaza”.

Toranj u Tuzli, još jedna zgrada koja je bila u vlasništvu Avaza. Kada je općina Tuzla 2007. godine raspisala Javni poziv za dodjelu gradskog građevinskog zemljišta, Radončićeva kompanija dostavila je najbolju ponudu u iznosu od 7 823 320 milijuna maraka. Usporedo sa sklapanjem ugovora s općinom Tuzla, Avaz d. o. o sklapa predugovor, kojim se to isto zemljište po znatno većoj cijeni želi prodati firmi “Prezident nekretnine” d. o. o. Sarajevo. Direktor “Prezident nekretnina” u tom periodu je Šaban Bajro, koji usporedo obavlja funkciju direktora u Avazu. Suvlasnici “Prezident nekretnina” su: Delta Holding u vlasništvu Miroslava Miškovića, Avaz d. o o. u vlasništvu Radončića, te misteriozna kompanija sa Belizea “Veneti internešenul”.

U istom periodu, dok Avaz sklapa ugovor s općinom Tuzla, odnosno sa “Prezident nekretninama”, kompanija “Veneti internešenul” sklapa tri ugovora o pozajmicama sa OFŠORN KOMPANIJAMA, registriranim na britanskim djevičanskim otocima. Pozajmljeni iznos skoro je identičan ukupnoj vrijednosti zemljišta i vrijednosti zgrade koju Avaz namjerava graditi. Istražni organi sumnjaju da je u pitanju pranje novca, jer se firma „VENETI INTERNEŠENUL“ dovodi u vezu s Naserom Keljimendijem. O povezanosti te kompanije sa Keljimendijem i Radončićem govorio je i bivši zamjenik Visokog predstavnika u BiH američki diplomata Raffi Gregorian. Njegov prvi zamjenik koji je imao želju i namjeru raskrinkati dobro organizirane zločinačke organizacije okupljene oko Nasera Keljmendija i gusinjskog zločinca s Prokletija Fahrudina Radončića, morao je 2010. godine napustiti tu funkciju i pobjeći u rodnu mu domovinu Ameriku, spašavajući živu glavu. Inače, Radončić, Lekić i Keljimendi prema kosovskoj optužnici terete se za najgnusnija krivična djela: “organizirani kriminal u vezi s pranjem novca i trgovanje kokainom, u vezi s ubojstvima…”! Ne treba napominjati, da je Raffi Gregorian imao samo dobre namjere, gostujući kod Bakira Hadžiomerovića kada je izjavio, da je “samo želio upozoriti Radončića da se klone Keljimendija”.

Radončićevu kampanju putem Dnevnog avaza protiv Gregoriana, pratila je Islamska zajednica u BiH na čelu sa tada Mustafom Cerićem. Dokumenti i izjave svjedoka otkrivaju zašto su reis Cerić i IZ u BiH stali na stranu Fahrudina Radončića, kojeg je Raffi Gregorian preko kompanije na Belizeu doveo u vezu s narko-bosom Naserom Keljimendijem. U ulici Ismeta Mujezinovića u Sarajevu, u toj zgradi nekad je živio Isak Radončić, sin Fahrudina Radončića. Sada tamo živi Adila Čehić rođ. Cerić, kći Mustafe Cerića, a prethodni vlasnik je bio Isak Radončić.

Napominjemo, da se uknjižavanje nekretnine na kćer Mustafe Cerića događalo tijekom 2009./2010. godine, u isto vrijeme kada je Islamska zajednica u BiH preko Radončićevog Dnevnog avaza vodila kampanju protiv Gregoriana. No, sve je ovo poznato i Valentinu Inzku, čak i više nego meni, pa i mnogim policijskim tijelima. Ali zašto bi Inzko bilo šta i poduzimao, ta i nema razloga: on se povodi narodnom izrekom “lezi hljebe da te jedem”! Sjetite se samo kad je Raffi Gregorian htio nešto učiniti pa ga “lansiraše” istoga časa da ne kvari poslove narko bosovima Radončiću, Keljimendiju, Lekiću i Šaji!!!

U tkz. sferi bošnjačke šeme, Radončić je u Dnevom avazu dostatno pojačavao kampanju protiv Gregoriana. Raffi Gregorian je puno znao o svakome političaru u BiH i vrlo jasno je dijelio ljude na one koji jesu i koji nisu kriminalci. I oni koji jesu kriminalci poput Fahrudina Radončića, vjerojatno su se uplašili njegova utjecaja, obzirom da se radi o diplomati iz Amerike. Radončićevu kampanju protiv Gregoriana pratila je i Islamska zajednica u BiH na čelu sa tada Mustafom Cerićem. Fahrudin Radončić je za ovu kampanju doslovno kupovao podršku Islamske zajednice u BiH. Gore navedene godine, dakle 2009./10 (godina gore dolje nije ni bitno), Fahrudin Radončić organizira sastanak u hotelu “Radon Plaza”, to je bio sastanak na koji su pozvani svi tkz. uspješni biznismeni. Na tome sastanku svi su imali dogovor da svi daju ponešto novca, kako bi se izgradio objekt na Kovačima Rijaset, koji je i izgrađen. Fahrudin Radončić je tada dao 2 milijuna u ratama. Usporedo s Radončićem, kao donator Islamskoj zajednici, tada se pojavljuje i Naser Keljimendi – on je za potrebe izgradnje džamije u Plandištu dao 100 tisuća KM. Vrlo zanimljivo….

Mnoge su činjenice zanimljive u poslovima Nasera Keljimendija i Fahrudina Radončića.Toranj u Sarajevu je zgrada u čije je temelje ugrađeno mnogo kontroverzi. Jedna od njih je i kredit u iznosu od 22 milijuna maraka, kojeg je Radončić dobio od Razvojne banke F BiH, tako što je privatnoj revizorskoj kući tadašnjeg direktora banke Ramiza Džaferovića dao revizorske poslove u svojim kompanijama. Zbog tog sumnjivog posla, u lipnju 2009. godine Financijska policija podnijela je Izvještaj o počinjenju krivičnog djela protiv direktora banke i Avaza, ali je istraga kojom je rukovodio tužitelj Oleg Čavka propala.

Mirsad Bajraktarević, dugogodišnji je policijski inspektor iz oblasti financijskog kriminala i pranja novca – on je jedan od istražitelja SIPA-e, koji je krajem 2008. godine započeo istragu protiv Nasera Keljimendija i njegove kriminalne grupe. Unatoč pristiscima Avaza, Bajraktarević je 19. 2. 2009. godine na osnovu člana 219. stav 5 Zakona o krivičnom postupku (Službeni glasnik BiH 3/03) podnio izvještaj Tužiteljstvu BiH o počinjenim krivičnim djelima i izvršiteljima i to protiv Nasera Keljimendija. U okviru prijave, navedeno je, da između ostalog Naser Keljimendi svoj prljavi novac pere preko tvornice za proizvodnju sladoleda “Adolado” iz Hadžića. Ovaj predmet se međutim “istopio” u ladicama tužitelja Olega Čavke, koji je nekoliko godina kasnije nagrađen plaketom Dnevnog avaza. Nagradu je primio u zgradi koja je predmet dugogodišnjih istraga policijskih agencija.

Sam Radončić je rekao da je “projekt koštao oko 100 milijuna maraka, od toga 17%, znači 17 milijuna je otišlo u PDV”. Na koji način je osiguran novac za gradnju Tornja u Sarajevu dugogodišnja je misterija. Pored već napomenutih 22 milijuna KM kredita Razvojne banke, te dvogodišnjeg profita Radončićevih kompanija koji nije bio veći od 30 milijuna KM, ostaje nejasno, kako je osigurano preostalih 50 -ak milijuna KM potrebnih za gradnju Tornja u Sarajevu.

Istražni organi, što potvrđuje i dokument koji imam od 29. 4. 2010. godine, sumnjaju da je ostatak novca osigurao Naser Keljimendi. Još 2010. godine tadašnji direktor SIPA-e Mirko Lujić obavijestio je Tužiteljstvo BiH da postoji sumnja da je suvlasnik Tornja u Sarajevu najveći balkanski narkobos. Ali to nije jedini dokument u kojima se Keljimendi veže za gradnju Avazovog tornja. U dokumentu SIPA-e iz 2009. godine navedeno je, da se “Naser Keljimendi svojim poslovnim prijateljima i Ulcinju u Crnoj Gori hvalio da je suvlasnik tornja u Sarajevu”. Crna Gora je često bila utočište Radončića i Keljimendija, gdje su uživali podršku političkog vrha. Prema dokumentima SIPA-e, Keljimendi je u Crnoj Gori imao veze sa Rokom Stanajem, Safetom Kalićem, sa kojima je zajedno trgovao narkoticima. Prema policijskim izvorima, spona između Nasera Keljimendija i političkog vrha Crne Gore je Fahrudin Radončić.

Upravo je on u travnju 2012. godine u Crnoj Gori registrirao kompaniju “Avaz Roto Press” Podgorica, koja je misteriozno ugašena godinu kasnije. Ovlaštena osoba u toj kompaniji bila je Zdenka Rakočević, osoba bliska Goranu Siti Rakočeviću, čiji je kum Milo Đukanović. Podgorički Avaz trebao je poslužiti za kupovinu crnogorske izdavačke kuće “Pobjeda”. Ipak, kada je propao taj posao, Radončić se okrenuo investiranju u nekretnine. Porto Montenegro, luksuzno naselje na crnogorskoj obali, koje je svečano otvorio Milo Đukanović. Vlasnik jednog od luksuznih apartmana je i Fahrudin Radončić. Policijske agencije iz BiH započele su provjere, na koji je način Fahrudin Radončić kupio apartman. Sumnja se da je i preko kupovine tog apartmana, opran dio novca Nasera Keljimendija. Upravo u tom apartmanu, Radončić je boravio dan pred hapšenje u BiH, nakon čega je u njegovu zaštitu stao Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH.

Mada su Izetbegović i Radončić jedno vrijeme bili u sukobu, porodične veze Radončića i Izetbegovića datiraju još od početka 90-ih godina, kada je upravo od Alije Izetbegovića Fahrudin Radončić dobio novac za pokretanje svojih novina. Samu ideju pokretanja novina načinio je Fahrudin Radončić, a dobio je odgovarajući poticaj od Stranke Demokratske Akcije. Edhem Bičakčić osjetio je šta znači Radončićeva novina i to krajem 1999. godine za vrijeme svog premijerskog mandata. Tada je Porezna uprava F BiH pronašla poreznu utaju Dnevnog avaza, a Bičakčić i SDA su se našli na udaru novine koju su stvorili. Oko 1 milijun KM je bila porezna utaja Dnevnog avaza.

Radončić se tada okreće SDP-u, odnosno Zlatku Lagumdžiji. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine s Alijom Behmenom (SDP) tada na čelu, oslobađa Radončića tog poreznog duga, a Zlatko Lagumdžija 2000. godine postaje ličnost godine Dnevnog avaza. To je prijateljstvo međutim brzo raskinuto. Radončić se ponovno približio stranci SDA, potom Harisu Silajdžiću, pa se onda opet vraća pod okrilje stranke SDA. Onog trenutka, kada se istražni organi intezivnije počinju baviti sumnjivim poslovima Nasera Keljimendija, Fahrudin Radončić osniva stranku SBB-a.

Kako Bošnjak koji ubija Bošnjake Fahrudin Radončić može biti bošnjački član Predsjedništva BiH?!

Pored niza gore navedenoga, Fahrudin Radončić dovodi se u vezi s ubojstvom Taiba Torlakovića, uglavnom indirektno, jer ga iskazi svjedoka dovode u vezi s istim krivičnim djelom, i to na način, da je Radončić 24 sata prije znao da će Taib Torlaković biti ubijen, a ipak ga nije upozorio, čime je počinio krivično djelo „neprijavljivanje pripremanja krivičnog djela“ i „neprijavljivanje izvršenja samog krivičnog djela teško ubojstvo“. Predmet se vodi na Županijskom tužiteljstvu u Sarajevu pod brojem: T09 0 KTN 0108339 16 od 19. 12. 2016. godine, a koji se tiče okonosti likvidacije Taiba Torlakovića.

A podsjećanja radi, prema kosovskoj optužnici Šćepo se tereti, zajedno s Keljmendijem da je organizirao i financirao ubojstvo ratnog zapovjednika Ramiza Delalića-Ćele! Ono što je rekla Šejla Turković o umješanosti Radončića u ubojstvo Delalića, poklopilo se s drugim činjenicama do kojih su došli srbijanski policajci. I tako nastaje predmet “Lutka”! Sadik Ahmetović, bivši ministar sigurnosti BiH je napomenuo, da je “predmet “Lutka” otvoren zbog informacija koje su došle iz Srbije, a te informacije bile su vezane za neka nerazjašnjena ubojstva na području RS-a i velike pljačke banaka”.

Mnoge činjenice vodile su inspektore prema Keljimendiju i Radončiću! Tada je Sadik Ahmetović, koji je u to vrijeme obnašao funkciju državnog ministra sigurnosti dao izjavu, da će “istraga dovesti do Radončića”! S obzirom na to, da je SIPA već pretresla objekte u vlasništvu Nasera Keljimendija i u okviru akcije “Lutka 1” uhitila Bojana Cvijana, grupa Fahrudina Radončića pribjegla je drugim metodama: opstruiranju istrage i procesima u predmetima “Lutka 1 i 2”! Za Cvijanovu braniteljicu postavljena je Vasvija Vidović, koja je braniteljica i Fahrudina Radončića i Nasera Keljimendija. Međutim, nekoliko osoba iz “Lutka 1” u direktnoj je vezi s ubojstvom Ramiza Delalića – Ćele. Strahinja Rašeta, plaćeni ubojica je ubijao i za Cvijanovu i Keljimendijevu grupu. Armin Cibra, bivši pratitelj i vozač Fahrudina Radončića našao se na udaru Dnevnog avaza, nakon što je istražiteljima SIPA-e dao iskaz o umješanosti Radončića u ubojstvo Ramiza Delalića. Njegov iskaz Odlukom Gorana Zubca nikad nije dostavljen Tužiteljstvu BiH. Nestali iskaz pronađen je prilikom pretresa Radončićevog ureda.