KOMENTAR DANA: Lako je s tuđim novcem po proračunu mlatit

MOSTAR - Pet-deset posto, što ti ga je to? Na sto maraka, pet ili deset. Na jednu tisuću, samo (?) sto. No, na četiri tisuće ti ga to dođe četiri stotine. Četiri stotine konvertibilnih maraka. Što se može učiniti za taj novac i s tim iznosom? Ne možeš otići ni na more pa u kakvom baru platiti svima turu pića. Ne možeš, fali malo, ni automobil registrirati na godišnjoj razini. Ni bicikl pristojniji kupiti. Ni klimu uvesti u kuću u ove vruće dane. Dobro, pitali smo što se može s tim novcem a ne što se ne može.

Četiri stotine maraka. E, pa, moglo bi se preživjeti mjesec dana ako živite skromno jer ste, naravno, već naučili živjeti skromno. Negdje tolika je prosječna mjesečna mirovina u BiH a ako itko u ovoj državi živi skromno, to su umirovljenici. Ogroman broj njih. Jer ako je minimalna mirovina 348 maraka, zajamčena 450, a najveća 2.174 marke, prosjek nam govori da je daleko najviše onih sa minimalnom i zajamčenom. A i oni prežive jer providnost sa strane im to omogući. Djeca, unuci, rodbina. Da se nađe barem za režije, a one su najveća stavka. Kruha i mlijeka mora biti, malo kave, ali se struja treba platiti.

Četiri stotine maraka. To je rata kredita. Ne kredita od pola milijuna eura ali jest kredita do nekih 15 tisuća maraka, ovisno o apetitu banaka. Ali i s mirovinom od četiri stotine maraka se može dići svojevrsni kredit. Kupiti uz posredovanje udruge umirovljenika osam kubnih metara drva pa plaćati mjesečno 90 maraka godinu dana. Grijati se jednu zimu skromno, moliti za južinu a ne snijeg i led, i nadati se konačnoj isplati, do dogodine.

Četiri stotine maraka. Za taj novac jedan obiteljski poljoprivrednik u veljači može kupiti sjemenski krumpir i umjetno gnojivo. Valjda mu neće opet podvaliti nikakvo sjeme, valjda će kiša pogoditi ove godine, u mjeru, bez viška i da ne bude suše. Kad su pitali Tina Ujevića odakle je, on im je rekao da dolazi iz kraja koji ovisi o dvije kiše. O onoj koja padne kada ne treba, i onoj koja ne padne kada treba. Ne znamo baš je li pokojni Augustin sadio krumpire ali sigurno znamo da je u socijalnoj tematici svojih pjesama na umu imao i seljaka rodnog kraja.

Hm, četiri stotine maraka. Toliko smo nekada ja i rodijak znali konzumirajući provući kroz sebe za jedan vikend, ako ne za jednu večer. Nismo se ni drogirali ni kockali ni posjećivali noćne dame ali je baš s našim izlascima skočila cijena piva, a genetika je zeznuta stvar. A treba i drugoga počastiti. Mladost-ludost ne cijeni novac koliko ona umirovljenica sa šest kubnih metara pocijepanih drva ispred kuće. Jer nas je kod kuće čekalo u loncu, a na stolu čisto i ispeglano. Što na mjesečnoj razini košta i više od 400 maraka. Ovisno o broju „usta“ u obitelji.

Eto, od neki dan najviši politički dužnosnici u RS-u mogu si povećanjem plaće priuštiti izlazak van jednu večer ili vikend s rodijakom, mogu ne osjetivši kupiti sjemenski krumpir i umjetno gnojivo, ili podići kredit od 15 tisuća maraka pa vraćati da onaj dio plaće od četiri TISUĆE maraka ne moraju ni dirati. Što nije ni loše obzirom da klimu u kući već imaju, auto im registrira vladajući sistem a ni gorivo ne liju sami o svom trošku.

Možda čudno zvuči, ali u uvjetima u kojima žive građani Bosne i Hercegovine koji su na minimalcu ili u prosjeku, puno više osjete i mnogo više im znači povećanje primanja od deset posto nego oni s maksimalnim primanjima. Četiri stotine na četiri tisuće je O.K., ali 40 na 400 je – vrh. Ma i onaj najveći u Švedskoj koji je se počeo smanjivati otapanjem leda, evo zahvaljujući povećanju plaća u RS-u, opet se smrzava pa je i Šveđanima drago što su u BiH ove godine izbori, a Cvijanović i Dodik pošto-poto žele ostati na vlasti, pa i teretom na proračune lokalnih zajednica. No, građani tog entiteta će ipak osjetiti pomak naprijed u potrošačkom smislu. Kakva predizborna kampanja, ovo je bolje od tiskanja svih letaka i lijepljenja jumbo plakata.

A ako sebi i nisu povećali plaće za deset posto, kao da su i morali, kolika je već sada.

Nećemo uopće ulaziti u to kolike plaće imaju politički dužnosnici ove države i njenih entiteta. No, svakako je apsurdno dizati si spomenik (ili plaću) kada ona bude povećana običnom građaninu. Jer plaća političara u usporedbi s onom običnih građana je kao Jupiter u usporedbi s Neptunom. I to će se najbolje osjetiti i doći do izražaja kada i jedni i drugi odu u mirovine. Jer prosječna politička mirovina su dvije do tri prosječne plaće. Samo bi mogli pitati što je radio političar ovih dvadeset godina politikanstva a što onaj radnik u 30-40 godina radnog staža. Opet bi mogli, tražeći odgovor na to pitanje, usporediti Jupiter i Neptun. Samo, ovaj put i prema zaslugama, u obrnutom smjeru.