KOMENTAR DANA: Terorizam dobiva ovacije a kretenski postupci dopuštanje!?

SARAJEVO - Pripadnici muslimanske zajednice u Kataloniji su izišli na ulice kojima su pomahnitali teroristi oduzimali neki dan nevine živote i jasno su rekli muslimani Barcelone i okolice da se ograđuju od takvoga načina tumačenja Islama jer Islam je mir, kako se moglo vidjeti na nekim transparentima.

Kako prenose domaći mediji, njih stotinjak je, uz potporu ostalog pristiglog mnoštva, koristilo gesla „musliman sam, nisam terorist“, „ne u moje ime“ kao i već spomenuto „Islam je mir“.

Ipak neki muslimani (ili poremećeni tipovi bilo koje vjere i nacije) koji su se nalazili na stadionu „Asim Ferhatović Hase“ na Koševu u Sarajevu, nisu istoga mišljenja jer su minutu šutnje koja je dostojno obilježena diljem civiliziranog svijeta na nogometnim terenima prije svih utakmica, pojedinačno ali deklarativno osramotili. Time i sebe. I vjerujemo da su takvi u manjini.

Čak je i službeni tv komentator utakmice Sarajevo – Željezničar najprije pozdravio minutu šutnje no nakon nje rekao kako nije siguran jesu li čuli (a jesu) navijači poziv za minutom šutnje te ustvrdio: „…Minuta ćutanja koja nažalost to nije bila. Nisam siguran jesu čuli to navijači jedne i druge ekipe, o čemu je zapravo riječ. U svakom slučaju nekorektno… ali dobro. Sve je spremno za…“, te zatim mirno najavio još jedan derbi. Možda i sam osramoćen ili nesvjestan bruke i sramote koju su si priuštili oni što gaženje nevinih civila očito smatraju svetom stvari.

Naravno da se o počecima terorizma može govoriti iz više aspekata. O uzrocima također. Previše su zla napravile europske kolonijalne sile poput Francuske ili Engleske da ne bi danas trpili danak prošloga, kao i danas često aktualnoga, kolonijalnog doba. No to se do sada ogledalo u emigracijskoj slici i politici. Jer su prije pedesetak godina u te zemlje i njihove gradove ljudi iz Pakistana ili Alžira dolazili u potrazi za poslom. Kako ustvrdi jedan kolega novinar, i što nije tajna, za poslovima koje prečesto domicilno stanovništvo nije ni htjelo raditi.

Ipak, i zdrav razum udružen s logikom, i pretpostavka da je svaki grijeh zapravo grijeh, bilo vjerski ili moralni, kao i svako odstupanje od zgražanja nad tim grijesima ne slažu se sa ljudstvom.

Definitivno nije trebalo dati znak podrške (što svakako jest nemogućnost dostojnog održavanja minute šutnje) nad nevinim civilima, ponavljam, nevinim ljudima, koji su izgubili živote zato jer je netko zadojen mržnjom odlučio pravdu iznaći na nenormalan način, gaženjem i ubijanjem tih ljudi koji veze nemaju sa politikama svjetskih sila koje su zakuhale cijelu situaciju na Bliskom istoku i šire u Aziji ili Africi, pa ju prenijeli na vlastite ulice.

Ono što je fascinantno a čega se teško sjete i ljubitelji ovih islamističkih kalifatskih ISIL terorista jest to da je moglo biti među žrtvama njihovih napada (ne samo u Barceloni) i muslimana. Jer oni žrtve ne biraju. Pa ubijaju ih i u Bagdadu gdje ginu muslimani koji očito nisu dovoljno dobri vjernici pošto ne tumače Svetu knjigu na način na koji bi ti teroristi željeli. Tko normalan može biti za ubijanje nevinih?

Ali ni sama država BiH koja si voli tepati da je država, ne kažnjava teroriste. Neki dan su braća protjerana iz Njemačke u BiH puštena na slobodu. Pa je nedavno jedan umakao pravomoćnoj osudi na dvije godine.

Nakon svih ovih propusta i u svjetskim razmjerima popraćene snimke sa Koševa, koja od određenih medija u BiH nije ni dovoljno osuđena već samo popraćena, zar mi možemo više misliti da netko o nama misli da smo normalna država? Onda će dežurni političari reći da su to pojedinci, manjina. Pa onda ih dostojanstveno, pravedno, hitno i primjereno kaznite!

Možda će na tekstove ovoga tipa biti reakcija, neprimjerenih ili prijetećih komentara sa psovkama. Unaprijed stoga treba poručiti, bez imalo straha, ima nas kojima je Bog u kojega vjerujemo rekao da ne mrzimo nikoga. I sigurno ne želimo smrt nikome, nevinim ljudima pa čak ni onima koji su zaslužili suđenje zbog vlastitih postupaka.

Ali što ako se dogodi, kako je rekao još jedan kolega novinar, rat civilizacija? Hoće li biti kasno za kajanja, ispovijedi ili jednostavno ljudsko otriježnjenje? Dokaz da za cilj nije uvijek bitno birati sredstva već samo ispravan put.