KOMENTAR DANA: Usporedba života u Njemačkoj i u BiH jesasvim jednostavna

MOSTAR - Otkad je novi val iseljavanja zahvatio ove krajeve, još se nije toliko uspoređivalo uvjete života u inozemstvu i kod nas kao posljednjih dana. Zamislite, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kako govore svjedoci vremena, bilo je dovoljno samo reći da ti netko radi u Njemačkoj a drugi bi samo uzdahnuo - ahh, blago tebi. Danas je drugačija situacija. Danas, kada netko kaže da radi u Njemačkoj, pitaš ga gdje, što i za koliku plaću, kolika je stanarina i je li se sam snalazi za hranu?

Velika razlika postoji jer je u ono vrijeme Njemačka bila još uvijek u izgradnji. Domaće stanovništvo nije brojno moglo podmiriti sve poslove. Zapravo, Njemačka nakon Drugog svjetskog rata i nije imala odraslih muškaraca. Poginuli su u ratu. I dok je nova generacija tek stasala, uz obilatu pomoć SAD-a i Marshallova plana, dobrodošla je bila sva radna snaga iz inozemstva. Kako iskusnih inženjera i arhitekata tako i onih najnužnijih bez kojih se ne može ništa izgraditi, ‘gašterbajtera’. Među njima je bilo mnogo naših hercegovaca, dalmatinaca, bosanaca koji su ostavili motiku, duhan, vinovu lozu i masline, svoje načine životakoje su živjeli i otisnuli su se u nepoznato, bez mobitela, interneta i facebooka a nekisu tek u Njemačkoj po prvi put u životu, primjerice, uzeli čekić u ruku.

Kada govorimo o usporedbama života i rada kod nas i u inozemstvu (Njemačka je nekako sinonim za inozemstvo jer naših je najviše tamo), treba se bazirati na stvarne ljude, priče, iskustva i događaje. Ne zna čovjek na što će naići kada negdje ide po prvi put, kada u nepoznato kreće. Niti je Njemačka više što je nekada bila, kako zaključišmo. Ali čak i na primjeru hrvatske jadranske obale i turističke sezone te sezonskih poslova možemo naučiti da postoje prevare, da poslodavac ne ispuni obećano, da uvjeti nisu dobri kao što se mislilo a milijuni turista posjećuju Jadran.

Što je najlakše zaključiti ako pomno slušate priče naših današnjih „gašterbajtera“ kada dođu na godišnji odmor svojem rodnom kraju? Ono logično i vrlo jednostavno. I kod nas i u Njemačkoj se različito tretiraju i različito su plaćeni različiti poslovi.

Nije ista plaća u jednoj tvornici u Bosni i Hercegovini nekome tko radi „na traci“ i onome što kamionom razvozi proizvedenu robu po Europi. Tako je i u Njemačkoj. Manja primanja u istoj firmi ima netko tko pakira voće u skladištu nego onaj tko će to voće razvozati kamionom po Njemačkoj.I u BiH i u Njemačkoj veću plaću ima konobar u elitnom hotelu nego gril majstor u nekoj seockoj birtiji kakvih ima i kod nas i u Njemačkoj na pretek. U BiH je jedino plaća političarima veća nego plaća političara u Njemačkoj. Ali oni i jesu zaslužni što ikako pričamo o iseljavanju. Naši političari, ne njemački.

Usporedbe života u Njemačkoj i u Bosni i Hercegovini uvijek za sobom povlače ono sentimentalno. Odvajanje od rodnog kraja i obitelji, propuštanje lokalnih fešti, svatova, sprovoda. A onda i teški fizički rad u inozemstvu postane još teži kada je čovjeku teško i psihički. No, ponavljamo se, iz priča ljudi i njihovih iskustava, sve se lakše podnosi ako je se čovjek snašao, dobro namučio i umorio, a onda prvoga u mjesecu primio nagradu s kojom će pomoći i sebi i djeci koja su ostala tamo gdje je ostalo i srce, ali od emocija se ne preživljava.

Sve ovisi od slučaja do slučaja. Netko se nije snašao, nekome je plaća premala da podmiri troškove a kamoli da uštedi, netko je pjesnik s kamena pa mu duša vene. Vrati se kući. Ali poanta je u tome da usporedba života u Njemačkoj te u Bosni i Hercegovini nema prevelikog smisla. Gdje je lakše? Lakše je tamo gdje si našao posao. A opet je lakše tamo gdje je lakši posao i bolja plaća. Ili realnije rečeno, gdje je teži posao ali dobro plaćen posao za koji se vrijedi pomučiti. Idealno rijetko kada postoji. Svi ljudi različito tretiraju teško i lako. Isto kao i iznos koji je potreban za preživjeti.

Najbolje bi bilo da uopće ne govorimo o novom valu iseljavanja, zar ne?