KOMENTAR DANA: Veća je moja ljubav nego njihovi grijesi

MEĐUGORJE - Više-manje svi znamo da je Zdravko Mamić nedavno nepravomoćno u prvostupanjskom procesu osuđen na 6,5 godina zatvora zbog toga što je više volio sebi davati nego državi. Tako barem tvrdi prvostupanjska presuda a naravno da Mamić kaže da je proces protiv njega konstruiran u uredima gdje se mrzi sve što ima veze sa Hrvatskom, sportom, nogometom, Dinamom, zapravo, većina nas zna njegove nastupe i pristupe određenim temama. Hoće li i drugostupanjska presuda biti potvrđena ili će nastupiti neki drugi scenarij, ne znamo.

Hoće li Mamić ikada odležati dana zatvora ili će u Međugorju doživjeti prosvjetljenje pa se zarediti za svećenika, vidjet će tko bude živ. Sigurno je samo to da je malo tko ravnodušan oko ove teme i većina ljudi koji prate zbivanja u sportu i nogometnom savezu Lijepe naše, ima svoje mišljenje. Ima ih koji imaju poetske sposobnosti pa po Tomislavgradu vješaju transparente sa zanimljivim pjesmama o tome kako Mamiću nema mirnog sna ni u Hercegovini.

No, jedna stvar nije sasvim svakome jasna. Bez obzira na to što je radio Zdravko Mamić, s kim je dijelio plijen ako ga je bilo, koliko je poreza platio a koliko državu oštetio, jesu li u tome imali ortački upliv Luka Modrić i Dejan Lovren, sve bi to trebalo biti u drugom planu kada se čovjek sjeti da u subotu navečer prvu utakmicu igra Hrvatska protiv Nigerije. I da Modrić i Lovren kao dvije vrlo važne karike na predstojećem svjetskom prvenstvu trebaju podršku u igračkom smislu a ne da ih se opterećuje s mogućim zatvorskim kaznama. Odnosno, ako su zaslužili neka idu u zatvor. Ali ni njih dvojica pa ni pusti Mamići i njihov klan, Vrbanović i drugi osumnjičeni i optuženi, nitko nije učinio toliko zla da bi tim svojim zlim postupcima natjerao mene, tebe, njega, da okrenemo leđa reprezentaciji.

Zato je bilo tužno i neshvatljivo vidjeti neki dan fotografiju u novinama na kojoj se vidi transparent a može se i prema sadržaju onoga što na njemu piše nazrijeti tko je autor teksta odnosno kojoj grupaciji pripada ili želi da se zna ili misli da pripada. A između ostaloga, na transparentu je pisalo: „Sve izgubili dabogda“. Tko to može napraviti toliko sramotnih poteza, koji to lopovi mogu vladati hrvatskim nogometom, prodavati igrače kao živinu, namještati utakmice i prvenstva, kupovati suce, biti gazde svega što sa nogometom ima veze, tko je to toliko moćan da me može natjerati da okrenem leđa reprezentaciji, voljenom dresu, i da ne navijam? I ne samo da ne navijam nego da i mrzim te želim da im se dogodi sve loše, da ispadnu i da „sve izgubili dabogda“. E nije se rodio taj Mamić koji će me na to natjerati.

Ovdje više nije važan ni Dinamo ni Hajduk ni Rijeka ni Osijek. Ni navijači. Oni su svakako odredili grupacije koje će biti jedinstvene u borbi protiv mafije u hrvatskom nogometu. Nije važno ni tko će i koliko odgovarati za očigledne nedostatke, propuste i nepravilnosti u nogometu i savezu koji je obilježen nesuvislim i kriminalnim radnjama jer, da nije, bilo bi moguće da u njemu vlada demokracija. Nije važno ni što je rekao Baka Slišković, a rekao je nešto kao da bi bilo dobro, odnosno kamo sreće, da je više „Mamića“ u nogometu. Ovdje je važna država koju voliš, imao je ili nemao, bila tvoja ili ti ne bio u njoj, bio od nje deset kilometara ili deset vremenskih zona.

Važna je momčad koja nekoliko milijuna navijača ujedini u jednom transcedentnom i ekspresionističkom iskustvu ljubavi na jedan drugačiji način. I ako ikome pada na pamet po Rusiji bacati baklje, tijelima stvarati ili bojama šarati kukaste križeve, lomiti stolice i stvarati bilo koji nered koji će štetiti reprezentaciji a na kraju krajeva i nogometnom savezu, ne financijski jer gamad ima para, već ako netko želi da Hrvatsku izbace sa prvenstva ili moli Boga pa kaže „sve izgubili dabogda“, onda takav nije navijač i takav nam ni ne treba. Jer, ne mogu oni toliko pokrasti koliko ju ja mogu voljeti. Ni Mamići ni Vrabonović, ni Šuker. Veća je moja ljubav prema toj zemlji i reprezentaciji nego svi njihovi grijesi, bilo djela ili propusti, riječi ili misli.

Oni koji se ograde od reprezentacije i saveza a usput čine zlo, nisu navijači. Jer navijači trebaju navijati. A nerede stvaraju huligani. A za poraze mole mrzitelji.