Komšić uspio bez po muke, Čović neka izabere što bolju funkciju

SARAJEVO - Željko Komšić je učinio sve što je trebalo da postane po treći put član Predsjedništva ispred Hrvata. A nije mu trebalo mnogo u ovoj i ovakvoj državi. Samo je trebao ne biti Hrvat i ponašati se kao da nije Hrvat, a pošto i nije Hrvat, to mu i nije bilo teško. On je sam rekao da se Hrvatom nije ni deklarirao na popisu stanovništva, on je Bosanac. Ova država je uređena tako da Bosanac ni Hercegovac nisu nacije, ali nacije su kao dresovi koji se mogu preko noći promijeniti, stoga u političku fotelju ispred jednog naroda može sjesti bilo koja osoba koja na vrijeme ovjeri nacionalnost koju izabere.

Komšić je se borio za to da BiH postane građanska država u smislu jedan čovjek, jedan glas. Nije se imao zašto boriti jer je BiH već takva država. Da nije tako, ne bi Komšić zasjeo u predsjedništva fotelju ni prvi, ni drugi, a ni treći put. A pošto je već na snazi građanski koncept jednog čovjeka – jednog glasa, i pošto Komšić i nije Hrvat, Bošnjaci su iskoristili nepostojanje promjena Izbornog zakona i izabrali dvojicu članova Predsjedništva. Opet. I opet će ako mognu.

Nekoliko tisuća hrvatskih glasova Komšiću nisu uopće važni, ima jedan glas čak i u rodnom selu Ranka Bobana, važno je da je prošla priča o nacionalisti Čoviću kojega treba skinuti iz Predsjedništva. To je uspio, Bošnjaci su izabrali Hrvatima. A kako će Komšić surađivati sa drugim nacionalistom, onim iz reda srpskog naroda, vidjet ćemo. Danas, nakon izbora, nakon što je Komšić izabran, svi Hrvati, i oni koji jesu i oni koji nisu za Čovića, barem imaju satisfakciju da će Komšić zbog Dodika leći koji put sa glavoboljom koja nije od lošeg vina ili prepečene šljivovice već zbog fotelje koju si je sam natovario na pleća i mukotrpne suradnje s kolegom.

S druge strane je poraženi Čović. A koliko je njegov poraz bolan za sve Hrvate pa i one koji nisu za njega glasovali i prvo jutro su nakon izbora možda i likovali, svjedoči prvi javni nastup Željka Komšića i to pred kamerama HRT-a, koji je odmah najavio tužbu protiv Hrvatske. Danas tužba protiv Hrvatske, sutra proglašavanje Hrvatske i Hrvata u BiH zločincima protiv države, prekosutra nastavni program na bosanskom jeziku i programu te ukidanje županija…Tko zna što se sve sprema Hrvatima u BiH od vlastitog člana Predsjedništva kojega nisu birali, čovjeka koji je nakon četiri godine posta od vlasti postao veći fašista od Mussolinija jer takvi su pravi komunisti.

Ali nema brige za nas jer borbu za Hrvate u BiH nastavlja Božo Petrov, MOST-ovac čiji je ministar MUP-a počeo borbu za Hrvate u BiH, na način da ih je „skidao“ sa hrvatskih prebivališta i vraćao tamo gdje stvarno žive.

Čović sada skida odgovornost sa sebe. Svjestan još veće potpore Hrvata nego prije četiri godine, koja opet nije bila dovoljna, sada može reći da nije do njega. Može reći da bi sve što je obećao ispunio da je pobijedio na izborima. To što je bio četiri godine član Predsjedništva, zaboravit ćemo. Nije, kao, bilo dovoljno vremena u te četiri godine oformiti tv kanal, koji i nije od presudne važnosti za život Hrvata u BiH. Nije bilo dovoljno vremena za promjenu IZ-a niti za odgovore na Upitnik EK-e, nije bilo dovoljno vremena za mnogo toga jer se istinski počelo raditi tek u izbornoj godini. I nije ništa važno od toga što je čovjek htio napraviti, amnestiju je dobio od Bošnjaka koji su birali Komšića.

A HDZ je svakako apsolutni pobjednik izbora i Čovića vlast čeka gdje poželi, možda najbolje u državi. Neka svatko svoje uhljebe smješta u bosanskim loncima i jaslama, onu „našu“ Elektroprivredu i Eronet neka zaboravi. I neka Čović izabere funkciju s koje će nastaviti borbu za Hrvate. Kako to samo moćno zvuči. Ali, ovaj put, neka se pokuša boriti za sve Hrvate a ne samo za HDZ-ovce, jer nikakav odnosno slabašan odaziv na izborima je posljedica politike koja je same Hrvate razvrstala na podobne i nepodobne, a kao takva mnoge i raselila iz BiH pa jedan dobar dio ljudi nije ni mogao niti želio glasovati.

Svi ostali Hrvati koji su oporba i Želji i Draganu a takvi će i ostati, neka sele u Irsku i tamo, kako je satirično prenio jedan portal, pomognu osnivanje Herceg-Irske. Festival demokracije je uglavnom prošao, i neka je, sada je do politike na naš način, ozbiljne bitke za fotelje tek trebaju početi.