ADIS AHMETHODŽIĆ: Volim pisati o emocijama…

SARAJEVO - Kao što u životu obično biva, slučajno upoznamo neke osobe koje zagotivimo na prvu riječ, komunikaciju. Zašto? Zato što je u moru sličnih, pa skoro istih ljudi lijepo sresti nekog drugačijeg, nekog ko se, nekako, izdvoji iz mase...

Adis je neko ko piše… Drugačije, originalnije objavu privukle su moju pažnju. Biti svoj, biti originalan jedna je od najljepših osobina. Baš iz tog razloga danas upoznajemo Adisa, još bolje…

DNEVNO.ba: Tko je zapravo Adis? Možete li nam reći i otkriti (za one koji ne znaju) nešto više o Vama?

AHMETHODŽIĆ: “Tu i tamo se desi da me ljudi koji se jave na društvenim mrežama persiraju, pa im uvijek kažem da za tim zaista nema potrebe jer sam isuviše mlad i neozbiljan da bih bio ‘Vi’. Zato bih volio ovaj intervju voditi na ‘ti’, kao da smo na opuštenom razgovoru uz kafu. A ko je Adis? Ma običan momak iz sarajevske mahale, spletom okolnosti zaljubljenik u pisanu riječ. Završio Prvu gimnaziju, kasnije Elektrotehnički fakultet u Sarajevu i stekao zvanje magistar (inženjer) elektrotehnike. To mi je i primarni posao a vikende i višak vremena potrošim na par bitnih ljudi i na popunjavanje praznih stranica.”

DNEVNO.ba: Kada si počeo pisati i šta te navelo tim putem?

AHMETHODŽIĆ: “Za taj je hobi kriva profesorica Dušanka Hodžić, jedna fantastična žena koja je predavala Bosanski jezik i književnost u Prvoj gimnaziji u Sarajevu. I u osnovnoj sam ja nešto kao piskarao, trudio se da na pismenim vježbama budem originalan ali tek u srednjoj je to pisanje počelo da liči na nešto. Taj prvi oblik i prve smjernice mi je dala gospođa Dušanka, koja je sad već u mirovini. Nikako da je nađem ovih dana, ostao sam joj dužan jedno golemo ‘Hvala’.”

DNEVNO.ba: Koji je tvoj najveći izvor inspiracije?

AHMETHODŽIĆ: “Svakodnevnica, što reče Pikaso. Za prozu su to uglavnom obični ljudi, prolaznici na ulici, sitni heroji za koje niko ne zna jer su im životne okolnosti zatrale put… Volim pisati o emocijama u životu običnog čovjeka. A ako me pitaš za poeziju, tu već ne postoji nikakav redoslijed misli. Poezija mi se napiše sama, ujutro uz prvu kafu.”

DNEVNO.ba: Tvoje riječi, sve što napišeš, da li su posvećene nekome ili su ipak samo rezultat neke trenutne inspiracije?

AHMETHODŽIĆ: “Neke priče i pjesme su fikcija, neke su modificirani isječci života, neke sam pokupio iz životnih okolnosti prijatelja ili slučajnih poznanika a neke su prosto izliv frustracija na prazan papir. Kad se podvuče crta, skoro sva ta pisanja imaju jednu zajedničku stvar – Sarajevo. Naravno, poneko djelo ima prešutnu posvetu, neka će imati i potpisanu ali moja zaljubljenost u ovaj grad je jedina konstanta od prvog dana pisanja.”

DNEVNO.ba: Vidjela sam da te dosta osoba podržava, prati tvoj rad, tvoje pisanje. Postoji li neko ko je tvoja najveća podrška?

AHMETHODŽIĆ: “Ja sam sa javnim pisanjem krenuo na Tumblr blogu koji se sada zove ‘Sarajevski John Doe’ i svi ti ljudi koji me tamo čitaju i uporno dijele i šire sva moja djela – oni su moja armija podrške. A ako me pitaš da nekog izdvojim danas, ovog trenutka, morao bih nabrojati makar petoro ljudi: od riđokose Goraždanke čiji su savjeti u pisanju neprocjenjivo važni, preko Beograđanke koja vjeruje u mene više nego ja sam, tu je i jedna sjajna autorica iz Hercegovine koju i sama poznaješ a od prvih napisanih riječi me prate dvije Jelene – još ne znam kako im nisam dosadio.”

DNEVNO.ba: Razmišljaš li o knjizi? Možemo li uskoro da očekujemo od tebe i taj korak?

AHMETHODŽIĆ: “Sve mi se čini da nisam ni blizu dovoljno zreo za takav korak ali nedavno sam sebi dao za pravo da počnem raditi na knjizi. Zbirka kratkih priča koja bi se trebala zvati “Sarajevski John Doe” je u tijeku, za sad ima nekih osam-devet priča i vjerujem da će biti gotova do kraja godine. Na što će sve to ličiti i kako će proći borba za izdavača i eventualni prostor za reklamu, o tom ću mostu misliti kad do njega dođem.”

DNEVNO.ba: Spomenuo si mi da se za tvoju jednu pjesmu snimio video. Kako je došlo do tog?

AHMETHODŽIĆ: “Pjesma ‘Nije do tebe do mene je’, koja je prvobitno objavljena na mom blogu a kasnije i na portalu ‘hoću.ba’, uspjela je doći do gomile ljudi koji su mi se javili i htjeli znati više o njoj. Jedan od tih ljudi je i naš sjajni mladi glumac Rijad Gvozden, koji je snimio video/audio za tu pjesmu. Ta pjesma me izgleda stavila ‘na radar’ jer se zbog nje otvorilo još nekoliko dobrih prilika za promoviranje svega što radim.”

DNEVNO.ba: Koja je priča iza pjesme ‘Nije do tebe do mene je’? Čini se da se dosta čitatelja pronašlo baš u toj pjesmi i da te ona najviše promovirala?

AHMETHODŽIĆ: “Još uvijek sam iznenađen koliko je dobro prošla – meni je u početku zvučala katastrofalno loše, toliko da nisam ni imao namjeru da je igdje objavim ali eto ironije, ispade bolja od svih ostalih. Nema neku posebnu pjesničku formu, nije stilski dotjerana niti zvuči kao nešto što biste našli u knjižari ali je direktna i govori o frustracijama i rutini kroz koju se danas provlači ljubav. Priča iza te pjesme? Ne znam, nema neki epski prekid ili šta ti ja znam – ljubavno razočarenje. Valjda je nastala iz frustracija scenarijskih upoznavanja i niza bezličnih veza i prijateljstava.”

DNEVNO.ba: Čime se baviš ovih dana, spremaš nešto novo?

AHMETHODŽIĆ: “Tu i tamo, ne stignem onoliko koliko bih želio ali uskoro bi trebalo biti par novih stvari. Dobio sam poziv za učešće od Preporoda iz Gračanice, koji nakon duže pauze ponovo izdaje svoj prozni, poetski i likovni godišnjak “Avlija”, pa su u planu neki radovi za tu manifestaciju. Nedavno je i na manifestaciji Međunarodnih književnih susreta izašla zbirka proznih i poetskih radova “Paralelni Svjetovi”, koja je okupila autore iz 19 zemalja. U toj je zbirci objavljena i jedna moja pjesma a uskoro bi trebala biti ostvarena suradnja s još jednim našim glumcem koji sprema audio/video komade za dvije moje pjesme, kao i snimanje jednog priloga/intervjua na ulicama Sarajeva. Nastavlja se i rad na zbirci kratkih priča koja je uveliko ‘pod čekićem’ pa sad, kako će sve to da prođe, vrijeme će pokazati.”

DNEVNO.ba: Gdje te čitatelji mogu naći, gdje najviše objavljuješ?

AHMETHODŽIĆ: “Primarno je to moj Tumblr blog ‘Sarajevski John Doe’, koji je aktivan nešto više od pola godine. Tamo objavim sve što stignem – prozu, poeziju, neko moje rondanje i nervozu, slike ili neke interesantne diskusije s čitateljima. Počeo sam pisati kratke priče i za portal ‘OutLoud.rs’, koji je nedavno krenuo sa radom pod komandom sjajne Milice Stanisavljević, već neko vrijeme sam redovan sa pričama i pjesmama na portalu ‘BlackSheep.rs’ a ne tako davno sam počeo raditi i sa portalom ‘hoću.ba’, s kojim planiram realizirati par zanimljivih projekata (ako sve bude po planu). U budućnosti ću, nadam se, nastaviti i ovu započetu suradnju s portalom ‘DNEVNO.ba’.”

DNEVNO.ba: Fasciniraju me osobe koje pišu, misli, osjećaje, bilo šta… Takve osobe najljepše opisuju bilo šta što tražite od njih. Iz tog razloga mene sad zanima kako bi Adis opisao sebe, zapravo može li sam sebe da opiše u par riječi. I zanima me kako opisati ljubav samo jednom riječju?

AHMETHODŽIĆ: “Mislim da bih mogao napisati bilo šta što tražiš od mene – osim autobiografije. A strpljenje je sinonim za ljubav.”

DNEVNO.ba: I evo za kraj današnjeg razgovora pitanje (zbog svih djevojaka koje te prate): Da li je Adisovo srce zauzeto ili se još čeka prava?

AHMETHODŽIĆ: “Obećala mi je rodica prošle godine pronaći pravu, ali još ništa ne javlja. Morat ću provjeriti gdje je zapelo.”

Adisu od srca želimo uspješan nastavak pisanja i ostvarenje svih njegovih planova…