Nada u hrvatsko-bošnjačku suradnju u FBiH ipak postoji: Najbolji dokaz za to je Grad Mostar, evo kako

Nedostatak povjerenja, političke volje i nasljeđe rata samo su neki od razloga zbog kojih Hrvati i Bošnjaci teško dolaze do bilo kakvog političkog dogovora.

Preglasavanje i nepostizanje dogovora o izbornoj reformi situaciju su doveli do usijanja, piše Večernji list BiH.

Zajednička stajališta
No, primjer Mostara ipak pokazuje kako je dogovor moguć, pa barem i uz dugotrajno pregovaranje i snažno posredovanje te pomoć međunarodne zajednice. Zahvaljujući dogovoru vodećih stranaka dvaju naroda, Mostar je prestao biti “grad slučaj” i dobio je priliku birati svoju lokalnu vlast koja danas, unatoč povremenim trzavicama, funkcionira bolje od mnogih drugih u BiH.

Dogovor o reformi izbornog zakonodavstva, što je zapravo obveza i iz mostarskog sporazuma HDZ-a i SDA, sigurno bi umnogome relaksirao međunacionalne odnose u Federaciji i vrlo vjerojatno otvorio prostor za rješavanje brojnih drugih problema u ovom entitetu, pa i na državnoj razini. Za sada od toga, nažalost, nema ništa i sva pozornost fokusirana je na to da se umanje negativne posljedice provedbe izbora po spornom Izbornom zakonu čije je dijelove Ustavni sud BiH svojom odlukom izbrisao.

Hrvati i Bošnjaci trebaju jačati veze oko pitanja gdje postoje ista ili slična stajališta. Strateški i ujedno glavni vanjskopolitički cilj i Hrvata i Bošnjaka je članstvo BiH u Europskoj uniji. Sva dosadašnja istraživanja javnog mnijenja pokazuju snažnu potporu ulasku u EU kod pripadnika obaju naroda. Forsiranje puta za punopravnom članstvu BiH u Uniji podrazumijevalo bi i prihvaćanje europskih standarda u mnogim oblastima, što je itekako važno za izgradnju pravne i demokratske države.

Hrvati i Bošnjaci imaju identične, vrlo pozitivne stavove i prema drugom vanjskopolitičkom cilju, članstvu u NATO savezu. Za razliku od Srba, koji su prilično skeptični prema ulasku BiH u taj savez, Hrvati i Bošnjaci ne dvoje kako bi sigurnosni kišobran NATO-a bio najbolje rješenje za dugoročnu stabilnost BiH i cijele regije. U tom smislu oba naroda u susjedstvu više su okrenuta Zagrebu nego Beogradu.

Gospodarstvo je također važna poveznica između Hrvata i Bošnjaka. Ova dva naroda žive izmiješana u mnogim lokalnim zajednicama i njihova upućenost jednih na druge u gospodarstvu više je nego očita. Na primjeru aktualne federalne Vlade pokazalo se kako je moguće pronaći i zajedničke ekonomske ciljeve koji su itekako ostvarivi. Podatak da je ova “tehnička” entitetska vlada pokrenula tri velike reforme (mirovinsku, radnu i fiskalnu), koje su važne za budućnost gospodarstva, zorno svjedoči kako postoje zajednički ekonomski ciljevi Hrvata i Bošnjaka.

Županije, kultura…
Uz Grad Mostar, pojedine županije unutar Federacije BiH danas su opstale kao jedini istinski multietnički prostori. Nekada uz probleme i međusobne optužbe, ali ipak Hrvati i Bošnjaci u tim su županijama zajedno postigli puno toga u protekla dva i pol desetljeća. Tim je ovo važnije ako se zna da su upravo te nacionalno najviše izmiješane županije – Hercegovačko-neretvanska i Srednjobosanska – u bošnjačko-hrvatskom oružanom sukobu pretrpjele najveća razaranja i stradanja.

Jedna od snažnih poveznica dvaju naroda je i kultura. Unatoč nacionalnim specifičnostima i karakteristikama nacionalnih kultura, Hrvati i Bošnjaci su proteklih desetljeća, pa i stoljeća, snažno isprepleteni upravo kulturom.

Neki od najvećih umjetnika i njihova djela dio su zajedničke baštine tijekom stoljeća, a ogroman iskorak napravljen je u posljednjih nekoliko desetljeća kroz filmsku umjetnost. Nema ni jednog razloga da ta plodonosna suradnja ne bude nastavljena.

Sve nabrojeno trebalo bi olakšati i stimulirati obnovu političkog savezništva i međunacionalnog povjerenja između Hrvata i Bošnjaka. Dogovor o Izbornom zakonu svakako bi otkočio mnoge procese, prije svega u Federaciji BiH.