FOTO: Audijeva “zvjerka” RS7 jača od 560 konjskih snaga

Kada nekoj u svijet automobila neupućenoj osobi spomenete Audi RS7, velike su šanse da će vas ta osoba samo blijedo pogledati i reći nešto u stilu „jel´ to ko A4, samo malo veći?“ ili vas pak priupitati nešto poput „ček, koje je to godište?“. Razlog? Jednostavno u tome što Audi A7 nije baš apsolutni predmet želja prosječnog pripadnika svakodnevnog prometnog kaosa.

Dapače, s obzirom na to da je A7 relativno nov na Audijevom popisu modela, velika većina ljudi će nakon pojašnjenja vezanih uz klasu kojoj Audi A7 pripada svoje misli okrenuti prema Mercedesu E-klase ili pak BMW-ovoj vječnoj „petici“.

Zapravo je činjenično stanje da A7 ima težak posao pred sobom, iako je na tržištu već proveo neko vrijeme, pa se Audi svako toliko odlučuje demonstrirati svoj „napredak kroz tehniku“ upravo preko leđa ovog modela.

Tako je naravno i u ovom slučaju.

Naime, kako već i vrapci na granama znaju, Audi svoje najjače varijacije na temu modela uvijek krsti slovima RS, pa je tom pravilu uz mnoge druge modele s tom oznakom pokleknuo i Audi A7 (odnosno RS7).
Dotični je izuzev fenomenalno-agresivnog prednjeg kraja i jedne od najružnijih guzica u svijet automobila donio i svu silu udobnosti uz istovremenu striktnu podređenost tehnološkim novotarijama i naravno, performansama. Uostalom, kako i ne bi, kada se pod poklopcem motora nalazi Twin-Turbo-V8 motor s četiri litre zapremine i nekih 560 konjskih snaga, što je čak i najluđima među nama sasvim dovoljno snage kada nastupe „oni dani u mjesecu“ koji podrazumijevaju nemilo natjeravanje jer je tako pao grah.

Uglavnom, Audi RS7 sam po sebi ispada kao jedan od „onih“ automobila koji svojim vlasnicima izuzev apsolutne udobnosti i iznimno visokog stupnja kvalitete ama baš svega vidljivog i opipljivog u sklopu standardne opreme nudi i tretmane grube masaže, očnu terapiju i nasilnu terapiju za kralježnicu.

No nekima ni to nije dovoljno da bi bili sretni i zadovoljni, pa se Audi dosjetio još malo poigrati s optimizacijom pojedinih dijelova motora, ovjesa, eksterijera i popisa opreme, te svijetu predstaviti još bržu, luđu, oštriju i usmjereniju limuzinu visoke klase.

Zapravo umjesto svih tih opisa jednostavno zamislite Audi RS7 koji je netko oživio i odlučio ubosti naoštrenim štapom u dupe. To bi vjerojatno bio najadekvatniji mogući opis ovog automobila.

Dotični Audi RS7 više nema 560 konjskih snaga, već je iz gore spomenutog Twin-Turbo-V8-svašta-nešto-motora s četiri litre zapremine izvučeno još 45 konja više. Samim time (za one koji su propustili ići u školu) ukupan zbir rado-galopirajućih životinja pod poklopcem motora raste na brojku 605, što definitivno graniči s nekim težim poremećajem osobnosti za jedan tvornički (tj. serijski) automobil – tim više što je i maksimalni okretni moment narastao na nekih 750 Nm.

Mislim, možda su nekima već same brojke zastrašujuće, no siguran sam da postoje oni koji su čitajući brojke samo odmahnuli rukom i rekli „Ma…“, no takva količina snage u kombinaciji s pogonom na sva četiri kotača i debelim masnim gumama koje se rado lijepe za podlogu već pri samoj pomisli na ubrzanje znači pakao na kotačima. Uostalom, samo odbrojite 3,7 sekundi na vašem pametnom telefonu ili to pokušajte izvesti „pješke“, pa će vam otprilike biti jasno koliko je senzacija ubrzavanja do 100 kilometara na sat za volanom ovog automobila posebna i jaka.

Što se optičkih detalja tiče, Audi se potrudio na najbolji mogući način osvježiti aktualnu generaciju RS7-ice, pa se tako između ostalog u sklopu ovog automobila našli veći usisnici zraka, nanovo-dizajnirani prednji branik i stražnji difuzor, te je s ovog automobila (konačno) sišla sva sila onih pretencioznih kromiranih detalja na kakve su slinili samo kamatari.

Uglavnom, Audi RS7 se u ovoj obnovljenoj verziji ne može pohvaliti sa sto i jednim vidljivim i novim detaljem, no onima koji prate svijet ovakvih automobila to nije ni važno. Dapače, ono važno svodi se na legendarni Quattro-pogon, te svu silu snage kojom ovaj automobil jednostavno pršti.

Naravno da sva ta snaga ne dolazi jeftino, što pak potvrđuje brojka 125,000 koja označava količinu eura koju će budući vlasnici moći istovariti na Audijev račun već tijekom studenog ove godine.

Znam da nekima od cijenjenih čitatelja to zvuči puno i da…u pravu ste – niti jedan velikoserijski automobil (a i rijetki koji se proizvode u malim serijama) zapravo ne vrijedi te novce. No kada se uzme u obzir da na svijetu luksuza i performansi postoje i puno skuplji automobili od ovog suludog Audija, te da isto tako postoje ljudi koji si takve automobile mogu priuštiti, sve zapravo sjeda na svoje mjesto i postaje nam drago da pojam performansi i brzine još uvijek nije izbrisan s popisa opreme.

Zato ovaj Audi usprkos ružnom dupetu i visokoj cijeni svejedno treba uvažavati, ako ne i obožavati.