NIVES CELZIJUS ‘BEZ DLAKE NA JEZIKU’: ‘Mediji su mi tražili dečka, prodavale su se laži, a ovo mi je bila jedina satisfakcija’

Kontroverzna pjevačica, manekenka, spisateljica i glumica koja je svoj život vezala uz nogomet, Nives Celzijus već je dugo godina u fokusu medija. Najveći uspjeh bila joj je autobiografija koju je objavila 2008. pod nazivom “Gola istina”, u kojoj detaljno opisuje svoj život prije braka s nogometašem Dinom Drpićem. Knjigu su proglasili najprodavanijom u Hrvatskoj te joj je dodijeljena prestižna nagrada Kiklop, što je izazvalo veliku buru u javnosti.

Zapjevala je 2014. pjesmu “Karanfili” s cijelim folklornim društvom, čiji je izdavač Croatia Records. Snimila je niz hitova od “Tebi u inat”, koji je otpjevala u duetu s Tarapana bandom, “Mamurluk”, “Biondina” koji je snimila s klapom Sveti Florijan, “Kolinda” uoči inauguracije bivše predsjednice, da spomenemo tek neke. Nives se dokazala i kao glumica, glumeći Snježanu Mamić u seriji “Čista ljubav”.

Kako ste se kao mlada djevojka “borili” s novinarima koji su željeli znati sve o vama?

I onda kao i danas borila sam se radom i rezultatima. Kao klinka glumila sam u brojnim regionalnim videospotovima, snimala reklame, nosila revije, glumila u serijama neke manje ulogice, snimila CD, nastupala, pisala tekstove i sebi i drugim izvođačima. Radila sam kao voditeljica na nekoliko televizija, kasnije sam napisala knjigu, jednu, drugu pa treću. Sve su među najprodavanijima. Osvojila sam Kiklopa. Pisala sam kolumne za tjednike, mjesečnike, portale, pisala za najtiražnije europske novine Bild. I ne samo to, moja kolumna bila je najčitanija u sportskoj rubrici, a prenosili bi je ostali relevantni svjetski mediji od Amerike, azijskih zemalja do Australije. Kasnije sam pisala kolumnu i za grčki sportski tjednik, kao i kratko za poznati ukrajinski sportski portal. Pojavljivala sam se na naslovnicama brojnih renomiranih magazina u Njemačkoj. Bila na brojnim svjetskim listama najljepših žena na svijetu, od Maxima, FHM-a, u Daily Mirroru izabrana sam za najljepšu ženu nogometaša uz brojne poznatije ljepotice poput Shakire i Irine Shayk. Sudjelovala sam u Masterchefu, pobijedila u TLZP-u, na CMC festivalu, snimila zavidan broj pjesama s milijunskim pregledima na YouTubeu. Glumila sam jednu od važnijih uloga, Snježanu u seriji “Čista ljubav”, a članica sam žirija “Tvoje lice zvuči poznato” drugu godinu zaredom. S vremenom su me i novinari morali prestati percipirati kao instant zvjezdicu jer je postalo jasno da nitko ne može opstati na sceni više od 20 godina ako nema ništa doli izgleda.

Što vas je privuklo svijetu showbusinessa?

Još kao klinka željela sam biti glumica. Krenula sam u ZKM i rasla u tom smjeru, međutim, kako sam bila dosta introvertirana, moji bližnji su me odgovarali od toga. Ne iz neke zle namjere, već su zaista smatrali da se netko toliko povučen ne može baviti glumom. S vremenom sam i sama sebe uvjerila da nisam dorasla svojim ambicijama i odustala. No nekoliko godina poslije, hodala sam ulicom gdje se snimala jedna hrvatska serija, primijetili su me i pozvali da statiram. Nakon toga počeli su mi se otvarati novi angažmani. Shvatila sam da, dok radim, ta introvertiranost u meni nestaje i prepušta mjesto jednoj puno opuštenijoj, komunikativnijoj, pristupačnijoj osobi.

Imali ste buran život. Biste li sada mijenjali neke poteze s današnjim znanjem kada ste na pragu četrdesete?

Ništa u životu ne bih mijenjala. I negativna iskustva ili odluke mogućnost su za duhovni rast ako im ne dopustiš da te savladaju. Iz ove perspektive svjesna sam da su me i one najteže životne situacije učinile razumnijom, zahvalnijom, skromnijom osobom.

S knjigom “Gola istina” osvojili ste jednu od najvažnijih nagrada za književnost, Kiklop, što je mnogima bilo trn u oku. Kako ste reagirali?

Biti trn u oku, tj. smetnja, ona je druga strana medalje. Pomiriš se s tim onog trenutka kada se i odvažiš posegnuti za tom svojom medaljom. Bez pokojeg neodobravanja, ljubomore, čak i mržnje, nažalost, nema ni uspjeha. No uvijek se radije fokusiram na one pozitivne emocije, ljubav i podršku. Koliko god te nekad te ekstremne situacije pogađaju, s druge strane, vraćaju ti još intenzivniju ljubav od ljudi koji te podržavaju. Nikad nisam primila više podrške i ljubavi od potpuno nepoznatih ljudi kao tada kad su mi pokušali uskratiti književnu nagradu Kiklop. Jedino naizgled slično iskustvo bilo je u TLZP-u kada iz emisije u emisiju nikako nisam mogla osigurati pobjedu, što je također izazivalo nezadovoljstvo brojne publike. Ali zapravo shvatiš da su upravo ti ljudi i njihova ljubav puno važniji od nagrada i najdraža su mi pobjeda u karijeri.

Nogometna lopta se kod vas provlači posvuda, od pjesama do knjiga. Otkud ta fascinacija nogometom? 

Nema tu neke posebne fascinacije. Nogomet mi je kroz brak bio dio života, zavoljela sam taj sport i još mogu reći da mi je najdraži kad sam u funkciji gledateljstva. Ono što ljudima možda izgleda kao fascinacija zapravo je spremnost na šalu na svoj račun. U vrijeme mojih početaka taman je započelo i vrijeme žutila, kao i stvaranja brojnih nevjerodostojnih medija. Javna lica nisu imala nikakvu zaštitu. Prodavale su se novine na temelju napisanih laži, a jedino što smo mi mogli jest pisati tužbe i čekati da im se redakcija ugasi. To bi nam bila jedina satisfakcija. Tada je medije jako zabavljalo tražiti mi dečka i tako su me spajali s cijelim nizom muškaraca koje nikad u životu nisam srela. Često su to bili nogometaši pa sam ja, umjesto da plačem nad svojom sudbinom, to preokrenula u šalu. I pjesma “Gol” ili, primjerice “Take me to Brasil”, koja je postala atrakcija, bile su samo dobra šala.

Redatelj Dražen Ferenčina dao vam je priliku da glumite u “Vitezu slavonske ravni” u osječkom HNK. Jeste li onda osjećali satisfakciju zbog svih ružnih priča o vama?

Ne bih rekla da me je ikada u poslu nužno vodila želja za dokazivanjem ili potvrdom, niti slični egotriperski, površni motivi. Isključivo sam vođena ljubavi prema poslu. S vremenom sam postala svjesna i svojih kvaliteta i mana, naučila sam tko sam, što mogu i što ne mogu. Potvrda i priznanja drugih samo su šlag na torti i dodatni vjetar u leđa. Sudjelovanje u predstavi osječkog HNK jedan mi je od dražih poziva jer je izvedba na daskama krovne kulturne institucije u Hrvatskoj san svakog djeteta koje svoju budućnost vidi i priželjkuje u glumačkim vodama.

Bavite se pisanjem, pjevanjem, glumom… Kako to izdržite uz dvoje djece?

Generalno, što više obaveza imam, to sam bolje organizirana i više toga stižem. Djeca mi odavno nisu više mala i ne zahtijevaju stalni angažman, dapače, u životnom su periodu kada vole biti sami i samostalni. Vole ponekad da mogu sami skuhati ručak, ispeći kolače. Sin mi je izuzetno vrijedan, samoinicijativno će staviti oprati veš, posuđe, obrisati prašinu. Jedino još vole neke školske predmete učiti sa mnom pa nastojim uvijek pronaći vremena kako bih im olakšala učenje.