Mourinho je najbolje objasnio zašto Hrvatska dršće pred Kosovom, Finskom, Islandom?

ZAGREB - "Najbolji igrači, najskuplji nogometaši, svi oni su prošli onu ranu fazu motivacije, zanosa, gladi, ne samo za novcem nego i za uspjesima".

Malo smo svi dosadni u stalnom kritiziranju izbornika Ante Čaćića, makar je neosporno da se on nije snašao u vođenju, kako neki tvrde, “najbolje reprezentacije u našoj povijesti”.

Upitan odlazak na svjetsku smotru, iako se prije tri kola činio neupitan, ogolio je Antu Čaćića do kože, od potrebnih četiri od devet bodova u zadnje tri utakmice jedva je osvojio tri, u Zagrebu protiv Kosova. Natrljanog nosa otišao je i iz Islanda i iz Turske.

I panika je tu, kolikogod iz HNS-a (Hrvatski nogometni savez) tvrdili da panike nema. Kako ne bi bilo, pa ne ode li nogometna vrsta na svjetsku smotru u Rusiju zacijelo im je jasno da će na čelu Saveza biti još koji dan. Stvorena je kritična masa za promjene, tako je to bjelodano…

I sve što smo naveli stoji, no samo lupati po Čaćiću, djelatnicima Saveza isto nije pošteno. Ni najmanje. Iako imam reprezentaciju sa sjajnim pojedincima mi te iste pojedince gledamo kroz prizmu klupskih nastupa gdje očito motivirani i sjajno plaćeni, u suradnji s ostalim renomiranim imenima europskog nogometa, naši žare i pale po Starom kontinentu.

A u hrvatskom dresu? Slušali izbornika Čaćića ili radili po svom tako je svejedno. Pružaju nedovoljno, malo, ne libimo se reći da je doprinos nekih i sramotan. Teško je gledati kako se samo Modrić trudi i potom čitati objašnjenja da se on trudi ne zbog reprezentacije nego zbog svojih istupa na suđenju Mamiću kako bi se opravdao. Licemjerno je to, Modriću za nastupe u nacionalnoj vrsti valja skinuti kapu, kao što je ostalima treba nabiti na čelo!

U jednoj momčadi prepunoj takvih, ruku na srce, neospornih igračkih vrijednosti, nećemo reći veličina, od istih se očekuje – nešto!

Što?

Golovi, asistencije, prodori, sprintevi, bacanje na glavu, suze, plač. Bilo što samo ne ovo što dobijamo od njih u recentnim kvalifikacijama.

Naša reprezentacija treba čovjeka odluke, čovjeka pokreta, čovjeka koji će povući kad sve ide nizbrdo. Ima li ga? Modrić ne može sam, to je očito, on vuče, poput starog tegljača je koji vuče skupocjene brodove, makar je on najvrijedniji. I igrački i financijski na tržištu.

Pa taj Rakitić iz Barcelone nevidljiv je kad igra za Hrvatsku, dodaje prvom do sebe, bježi od prodora, odgovornosti, žustrine. U toj “tika-taka” Rakitićevoj pojavi svi oni pokraj njega još su slabiji. Umjesto da ih čini boljim. O Kovačiću smo toliko toga rekli, no u reprezentaciji je on na pet posto mogućnosti. Zašto? Jer krivac samo izbornik? Ili je problem psiha tog mladog nogometaša od kojeg toliko očekujemo a ne dobijamo ništa.

Zar smo uistinu u situaciju da moramo drhtati hoće li reprezentacija uspjeti stići postići pogodak Kosovu prije završetka dvodnevne utakmice? Kraj tolikih europskih zvijezda.

Istina, autoritativni trener možda bi prodrmao bogate i pomalo nerazumne nogometaše koji misle da se samom svojom pojavom suparnici moraju predati. No, to Čaćić odavno nije.

Očito je u naših nogometaša problem druge vrste, ne samo u treneru koji ih vodi. Jednom je na taj problem najvećih svjetskih nogometaša ukazao Jose Mourinho u svojoj knjizi.

“Najbolji igrači, najskuplji nogometaši, svi oni su prošli onu ranu fazu motivacije, zanosa, gladi, ne samo za novcem nego i za uspjesima. I počinju kopniti da to ni ne shvaćaju. Jer se javlja problem ne motivacije nego – remotivacije. Oni misle da su se motivirali, a zapravo su se morali remotivirati, čak i resetirati. Znaju da vrijede i tu je problem. Vrijede svi kad su motivirani i remotivirani. Tu reprezentacije imaju najveći problem, igrači dođu kad su siti i novca i uspjeha, hoće oni igrati najbolje što mogu, ali oni su taj zanos koji te tjera za loptom koja odlazi u aut davno prošli. I misle da se stvari događaju same od sebe. Ne, događaju se zbog njih samih. I dok opet ne nađu taj zanos ili dok se ne uplaše za karijeru ništa od njih”.

Hmmm, ne događa li se upravo Mourinhov zaključak kao ekletantan primjer u našoj reprezentaciji? Ne bi voljeli da je tako!