DAVOR DRAGIČEVIĆ : Znam nalogodavce, imam svjedoke i dokaze, ali se nemam kome obratiti – što će nam ovakva država!

BANJA LUKA - Nakon velikog protestnog skupa “Pravda za Davida”, koji je održan 7. srpnja na banjalučkom Trgu Krajine, otac stradalog mladića Davor Dragičević u intervjuu za Vijesti.ba govorio je o aktivnostima nadležnih institucija u rješavanju ovog slučaja, ali je i najavio da će nakon okončanja sudskog procesa izaći sa svoji dokazima i svjedocima. Za smrt svog sina Davida okrivio je MUP RS, koji je, kako je naveo, u sprezi sa pravosudnim organima. U razgovoru za naš portal, Davor je otkrio kojim domaćim i međunarodnim institucijama se obraćao za pomoć.

– U više navrata ste na Trgu Krajine, ali i u medijskim istupima, tvrdili da znate ko su ubojice Vašeg sina. Gospodine Dragičeviću, zašto ne kažete imena? Ko su ti ljudi? Zašto sa tim imenima ne izađete pred pravosudne i policijske organe RS?

DRAGIČEVIĆ: Moj odgovor je – ne. Kada oni završe sudski proces i sve, onda će Davor Dragičević da izađe sa svim dokazima i imenima, zato što je samo to releventno. Niko me neće navući na tanak led. Oni neka rade svoj posao, ja ću svoj. Ionako sve što sam im do sada dao, sve smjernice u kojem pravcu da idu, nisu uradili.

– Ukoliko imate saznanja, a ne želite da ih iznesete, mnogi postavljaju pitanje da li to podliježe krivičnoj odgovornosti?

DRAGIČEVIĆ: Naravno da ne govorim. Već sam rekao i ponovit ću – od 18. ožujka  dao sam im previše smjernica i dokaza, a oni meni nisu dali ništa. Samo neka oni rade svoj posao, ja radim svoj posao. Kada oni završe svoj, onda ću ja da istupim sa svojim materijalima.

– Jučer ste vlastima RS poručili da ima osam dana da iznese dokaze ili ćete Vi iznijeti svoje. Zašto ne iznesete? Čekate institucije?

DRAGIČEVIĆ: Naravno. Ja nisam ni sudac ni tužitelj ni inspektor. Moja profesija je konobar.

– Dali ste im rok od osam dana.

DRAGIČEVIĆ: Neće oni odgovoriti ni na jedno moje pitanje, zato što nemaju odgovor. Oni su u bezizlaznoj situaciji. Prije dva mjeseca rekao sam da je u toku pokušaj drugog ubojstva Davida Dragičevića. Isto kao na prvoj konferenciji, sad samo oni navodno tragaju za nekim licima da je David Dragičević ubijen sa izmišljenim svjedocima i svim.

Ali ja imam prave svjedoke, koji će kada se završi sudski proces izaći. Ako sad pustim svjedoke da pričaju, oni će napraviti priču na svoj način, kao i do sada. To meni ne treba više.

– Dakle, po okončanju sudskog procesa, Vi nastupate sa svojim dokazima i svojim svjedocima?

DRAGIČEVIĆ: Naravno. Isto kao i Muriz Memić, ako bude oslobađajuća presuda u slučaju ubojstva njegovog sina za Seferoviće, koji taj zločin nisu uradili. I Muriz Memić i ja vrlo dobro znamo ko je ubio našu djecu. Ja znam čak i nalogodavce.

– Jeste li upoznali ikoga sa tim dokazima kojima raspolažete, eventualno tražili pomoć nevladinih organizacija, međunarodnih ili državnih institucija?

DRAGIČEVIĆ: Ja se više nemam kome obratiti. Obratio sam se ombudsmenima, OSCE-u. Još nikakav odgovor nisam dobio. Vrlo jasno je ko stoji iza ovog slučaja.

Danas sam zvao glavnog okružnog tužioca u Banjaluci Želimira Lepira, koji mi se ne smije javiti ili neće da mi se javi, kako bi mi dao odgovor na pitanje gdje su gaće Davida Dragičevića, odjevni predmet koji je krunski dokaz ubojstva.

– Da li ste se obraćali Tužilaštvu BiH i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), budući da izražavate sumnju u rad Tužilaštva RS?

DRAGIČEVIĆ: Ne mogu preskakati stepenice. Idem po zakonu. Obratio sam se tužitelju  Mahmutu Švraki da po hitnom postupku iz istrage udalji tužioce Želimira Lepira i Dalibora Vreću. On to nije uradio, imam njegov odgovor, zato što nema osnova da ih makne sa slučaja.

– Vi čekate da institucije RS urade svoj dio posla. Ukoliko to ne bude slučaj, da li ćete se obratiti Tužilaštvu BiH i SIPA-i?

DRAGIČEVIĆ: Naravno da hoću, to je sljedeća stepenica.

– Nedavno ste otkrili da su Vam neki ljudi iz institucija nudili dogovor, nagodbu. Ko su ti ljudi? Iz kojih institucija dolaze? O kakvoj vrsti nagodbe je riječ?

DRAGIČEVIĆ: Bila je nagodba za dva imena, pa poslije dva plus dva. Oni ne shvaćaju da sa mnom nema nagodbe i da moj David nema cijenu, niti ja imam cijenu.

– Jesu li oni koji su nudili nagodbu bili iz policijskih ili pravosudnih struktura?

DRAGIČEVIĆ: Sve je to to zajedno u sprezi, kao što je i do sada poznato, i Tužilaštvo i MUP, kao i do sada sve što se radi na ovom slučaju za zataškavanje ubojstva.

– Jeste li o ovim tvrdnjama, osim OSCE-a, neslužbeno upoznali druge međunarodne institucije, neke ambasade i slično?

DRAGIČEVIĆ: Jesam. Nažalost, oni nemaju nikakvu nadležnost da interveniraju  u ovom slučaju. Bar ne trenutno.

Neformalno i neslužbeno , pričao sam sa predstavnicima američke Vlade, a obratit ću se i visokom predstavniku Valentinu Inzku, te svim zemljama potpisnicama Daytonskog sporazuma, koje su garantirale mir i stabilnost u ovoj državi, pa da vidimo gdje je to mir i stabilnost.

– Kažete da su pripadnici MUP-a ubili Vašeg sina Davida. Zašto tako tvrdite?

DRAGIČEVIĆ: Tako je. To sam do sada tisuću  puta ponovio. Jedan od motiva je zato što je David Dragičević 15 godina nosio transparent za ubijenog Nikolu Đurovića. Nosio je transparent za svog prijatelja Arbutinu prije tri godine. Sada njegovi prijatelji nose transparent za Davida Dragičevića. To je jedan motiv. Ostale motive čuvam za kraj sudskog procesa.

– Otkrili ste nam jedan od motiva. Imate li dokaz čime biste potkrijepili svoju tvrdnju?

DRAGIČEVIĆ: Naravno da imam. Što sam ja to od 18. ožujka  tvrdio, pa niko nije vjerovao? Lagano sam iznosio dokaze. Ne treba više od toksikološkog nalaza, pa da svi budu trenutno u zatvoru, svi sa konferencije za novinare od 26. ožujka. I sa Skupštine 10. svibnja a. Što je ministar policije izjavio – da su kod Davida LSD, alkohol i marihuana. Što ćemo sad kad Davor Dragičević ima toksikološki nalaz, ali ne njihov, nego iz Austrije, iz Beča? Što ćemo sad? Opet ništa.

Uhapšen i sankcioniran nije niko. Sve je vrlo jasno ko stoji iza ovoga. Dao sam jedan dokaz. Šta se uradilo? Što je Milorad Dodik rekao? Da je konferencija za novinare bila greška. Ja ne znam šta znači riječ greška. Je li greška što je David Dragičević ubijen? Hoćemo li tako reći na kraju? Da je bila greška i to je to? Neće. Ja sina više nemam.

– Kada očekujete da će ovaj slučaj dobiti sudski epilog, nakon kojeg ćete, kako kažete, istupiti sa svojim dokazima i svjedocima?

DRAGIČEVIĆ: Rekao sam da me ne zanimaju  jataci koji su namamili Davida Dragičevića u klopku. Mene zanima vrh piramide, ta hobotnica. Nema umanjivanja zločina. Niko mi neće podmetnuti tuđe nevino dijete da je ono to uradilo. Sad već imaju i previše suučesnika u ubojstvu Davida Dragičevića. Svaki dan ih je sve više. Svakim svojim priopćenjem  i javnim istupom.

Oni su za mene suučesnici u ubojstvu Davida Dragičevića. Ja od zvaničnih papira imam samo potvrdu o smrti od institucija. Samo potvrdu o smrti, sa izričitom namjerom da ja ukopam svoje dijete. Nisam ga ukopao tad, ukopao sam ga nakon 13 dana i ekshumiraću ga koliko god puta bude trebalo.

O sljedećim potezima više neću da govorim. Sve ćete na vrijeme biti obaviješteni i upoznati o mojim sljedećim potezima.

– Imate li povjerenje u institucije RS?

DRAGIČEVIĆ: Naravno da nemam. Nemam više nikakvo povjerenje.

– Zašto onda čekate njihove nalaze i izvještaje, ako tvrdite da imate svoje dokaze i svjedoke?

DRAGIČEVIĆ: Oni tvrde da institucije rade kako treba, pa da vidimo sada njihove tvrdnje. Ja sam ih svojim tvrdnjama demantirao. Zašto ne daju fotografije sa uviđaja pronalaska Davida Dragičevića? Neka iznesu u javnost fotografije. Svi ljudi, koji imaju imalo logike, na snimcima će da vide da je David Dragičević prethodnu noć ubijen i samo položen u kanalizaciju. Te fotografije sve govore, ne trebaju dokazi, patolozi, ne treba ništa. Vidio sam te fotografije, ali mi ih ne daju. Zašto ne daju?

– To je pitanje za institucije. Rekli ste da neće biti izbora u oktobru ako se sve ne okonča. Kakve veze imaju izbori sa cijelim slučajem?

DRAGIČEVIĆ: Što će nam država ako nam djecu ubijaju? Je li nam treba? Je li nam treba ovakva država? Je li nam treba da nam ubijaju djecu, nešto najvrjednije, najsvetije u životu? Ne treba. Ne treba meni pogotovo.

Gdje god da dođem – kod suca, kod tužitelja, u Ministarstvo unutrašnjih poslova, svi su nervozni. Njima su svi živi i zdravi, hvala Bogu. Jedino sam ja smiren, a meni je dijete na taj način ubijeno. Što to samo po sebi govori?