KOMENTAR DANA: Demaskiranje lažnog ustavobranitelja Radomira Lukića

BANJA LUKA - Akademik Radomir Lukić tvrdi kako bi povodom aktualne političke krize činio sve što i Dodik. Slično je svojevremeno savjetovao Radovana Karadžića, a pokazalo se da nam s takvim "ustavobraniteljima" na planu općeg stradanja neprijatelji nisu potrebni. Pored Karadžića ovaj mešetar naveo nas je da legaliziramo sve marifetluke Izetbegovića Seniora, Tuđmana i Miloševića, odnosno da nepravo pretvorimo u "pravo". Zbog takvih magova danas smo u aman bezizlaznom ćorsokaku. Ili, ipak postoji rješenje...

Na aktualnu političku krizu samo su nam trebala “pravna tumačenja” Radomira Lukića, inače specijaliste za legaliziranje i legitimiziranje teških samovlašća ovdašnjih samoproklamiranih etno-klerikalnih lidera. Desetljećima Lukić samovlašće pretvara u “izvore prava”, pa sve do implementiranja raznih političkih mešetarenja u “ustavnu materiju”.

Upravo Lukić je tvorac krilatice da se Republika Srpska drži “slova Dejtona”, pa očekivano taj kriterij koristi i spram aktualnih zbivanja. Obzirom da je bio sudionik mirovnih konfrencija moguće je da on ima kakav primjerak mirovnog sporazuma, no naša država nema čak ni ovjerenu kopiju tog dokumenta, dok je o originalu besmisleno i govoriti.

Tumačiti “slovo i duh” nekog izvora prava u minimimu podrazumijeva posjedovanje materijalnog dokumenta. Ovdje desetljećima izgaramo u tumačenjima kojekakvih elektronskih prijevoda za koje samo pretpostavljamo da sadržajem odgovaraju originalu. Identičan problem imamo s Aneksom 4 ugovora, odnosno s Ustavom BiH.

Pune 23 godine Parlamentarna skupština BiH izbjegava usvajanje državnog ustava, ili bar donošenje odluke da nekakav sadržaj ustava objave u službenom glasniku. Dopadalo se to nekome ili ne, ali nepobitna činjenica jeste da nam država desetljećima bitiše na nekakvim elektronskim pamfletima s identičnim naslovom “Ustav BiH”.

Možete na internetu naći brojne “verzije” ustava, kakve kreira svako po svom nahođenju, a sve je moguće pošto službenu verziju niti imamo ukoričenu i deponiranu, niti je objavljena u službenom glasilu. Doista paradoksalno zvuči kad Ustavni sud BiH donosi odluke pozivajući se na elektronsku “verziju” objavljenu na stranici tog tijela. Naka demantiraju ovaj navod ako mogu.

Dakle, ne može se govoriti o kršenjima mirovnog sporazuma i ustava ukoliko država nema u posjedu validne dokumente koje pozicionira kao pravne izvore, niti su isti objavljeni u službenom glasniku. Odlično je to poznato profesoru Lukiću i zato može desetljećima ovako javno manipulirati.

No, tek treba ući u analizu pravnih izvora na kakvim se baziraju mirovni sporazum i državni ustav. Upravo Radomir Lukić bio je član delegacije Republike Srpske i pravni savjetnik kojeg su donositelji odluka i potpisnici (po)slušali. Zahvaljujući njemu Republika Srpska je legalizirala ratne ujdurme Alije Izetbegovića.

Nije problem objelodaniti činjenicu kakvu Lukić i slični “srpski predstavnici” kriju desetljećima. O čemu je riječ? Alija Izetbegović je bez ikakvog legitimiteta 1993. godine donio nekakav državni ustav – s dvije ključne odrednice.

Prvo je naziv promijenio iz Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina u Republika Bosna i Hercegovina. I takav naziv države, pa i “Alijin ustav”, Lukić i bratija su legitimizirali i pretvorili u izvor prava – iako su odlično znali da ništa od toga nije doneseno od nadležnog tijela i u validnoj formi.

Drugo, Izetbegović je ovom “Drugom deklaracijom” (pored one “Islamske”) ukinuo predsjedništvo kao kolektivnog šefa države, te sebe proglasio predsjednikom. Mogao je Izetbegović izvoditi šta mu drago, ali Lukić i ostatak bratije odgovorni su što je njegovo samovlašće uvedeno u mirovni sporazum i novi državni ustav.

Na sve to verificirali su i Washingtonski sporazum Izetbegovića i Tuđmana, a s koje pravne pozicije su njih dvojica imali pravo utvrđivati i mijenjati unutrašnje uređenje naše države? Jedan je bio samoproklamirani predsjednik, dok je Tuđman bio šef druge države.

Ustav Federacije BiH jeste objavljen u službenom glasniku, no koje legitimno tijelo ga je usvojilo? Eto Milorad Dodik bio je delegat Ustavotvorne skupštine Federacije BiH, pa neka objasni tko ga je delegirao i po kojem pravnom osnovu? Delegirao ga Alija Izetbegović! No, i to je legalizirano i pretvoreno u izvor prava.

Na kraju su i Miloševića uveli kao kreatora unutrašnjeg ustrojstva Bosne i Hercegovine, iako je ovaj još 1992. godine proglašenjem SRJ “ugasio svjetlo” savezne Jugoslavije i nas bukvalno šutnuo iz te priče. Milošević je “otcijepio” Bosnu od Jugoslavije!

Ipak su na kraju Milošević i Tuđman podijelili Bosnu i Hercegovinu, zajedno s “predsjednikom” Izetbegovićem i “savjetnikom” Radomirom Lukićem. I još nam svima navukli luđačku košulju!

Elem, postoji vrlo egzaktno objašnjenje zbog čega su “srpski predstavnici” legalizirali samovlašće Alije Izetbegovića i sve prednje navedene političke marifetluke. Upravo Radomir Lukić najbolje zna pozadinu takve volje. O čemu je riječ?

Pa i Republiku Srpsku je proglasilo nenadležno tijelo i u nelegalnom postupku. Čisto samovlašće! Ustav RS, čiji je upravo Lukić autor, ima pravnu utemeljenost taman koliko i svi drugi pravni izvori na kojima počiva današnja država. Čitaj: nikakvu!

Znači, “naši” su legalizirali protupravnu volju “njihovih”, pa bez obzira iz kojeg etno-klerikalnog kuta to posmatrali. Samoproklamirani lideri kumulativno su legalizirali vlastite marifetluke i zarad vlastitih interesa, a sve uz “stručnu pomoć” takvih poput Radomira Lukića.

S ovako postavljenim “ustavnim poretkom” pojedini moćnici mogu se ponašati kako im volja sve dok imaju kontrolu nad policijskim agencijama, odnosno nad represivnim aparatom. Dok mogu represivni aparat zloupotrebljavati za svoje naume i interese stvaraju “pravo” baš kako je to činjeno i u ratu. Zna to Radomir Lukić ponajbolje!

Za kraj valja još samo podsjetiti na elementarni princip javnog diskursa: nije primjereno kritizirati ukoliko niste sposobni ponuditi rješenje. Sasvim legitimno je da politički i društveni subjekti pišu prijedloge ustava. I čak to ponude na javnu raspravu.

Onaj tko prijedlogom uspije pridobiti narod/građane može vrlo jednostavno progurati usvajanje novog ustava – i to REFERENDUMOM. Takav subjekt automatizmom može računati i na izbornu pobjedu, te priliku da s pozicije implementira svoje političke zamisli. Eto otkrio sam svoje političke ambicije.