KOMENTAR DANA: Glavna politička značajka u BiH je i dalje borba za fotelje

SARAJEVO - Tri naroda žive u ovoj državi i samim time tvore njenu vlast. Sva tri naroda imaju svoje predstavnike u vlasti koji sjede na podijeljenim pozicijama. Jedan ministar iz jednog naroda, dva pomoćnika iz ostala dva naroda, još pomoćnika, za svaki sektor barem po jedan, jer težak je posao napraviti državu po mjeri. I tako dalje, i tako svugdje, za svaku poziciju. Dioba, raspodjela izdašnih administrativnih gutača proračuna. A onda, kao da nije ni to dovoljno, pred izbore se trpaju novi ljudi na nezaslužena mjesta. Poslije izbora, dok još ne znamo kako će tko proći u novoj raspodjeli mjesta, ma trpaj još ljudi, svugdje. Možda sutra nećemo moći. Samo njima poznate stranačke zaslužne kadrove na mjesta za koja nitko ne zna čemu i kome služe osim za njihovo smještanje, da budu na plaći, u državnoj službi.

Dogodi se nekad da se mora uvjetovati kako se ne smije dirati u mjesta koja „nama pripadaju“. Izborni pobjednici trljaju ruke i pomno prate kako se popunjava križaljka, zapravo, pravi labirint nedokučenih pozicija. Lupnu šakom o stol i kažu da to pripada nama – Hrvatima, Bošnjacima, Srbima, kako kada i kako gdje. Samo nemoj slučajno zasjesti u predbilježenu poziciju.

Što jedan narod ima od toga što neka pozicija pripada „nama“? Ukupno gledajući, pri tom imajući na umu sve stanovnike ove države, nema mnogo. Pojedini resori mogu nešto napraviti tamo gdje je bilo nedostataka, na primjer, određena kulturna manifestacija može dobiti neka sredstva ako je u ministarstvu kulture konačno „naš“ čovjek, ili žena, ali je većina pozicija izmišljena samo i isključivo za pojedince. Za pojedine stranačke kadrove kojima se treba odužiti ili ih treba pridobiti. A ako se sve skupa može upakirati u opće dobro, još bolje.

Teško ovoj državi kad se mijenja vlast. Toliko otužno zvuči ali je istinito, da nam je teško čak i kada se mijenja loša vlast, jer teško može doći bolja umjesto nje, i jer to znači da će nova vlast gurati nove ljude, svoje, naravno, na dogovorene pozicije prema dogovoru o raspodjeli.

Trenutno se vode pregovori oko sastavljanja vlasti jer izbori su prošli i poznati su rezultati. Kriza u Federaciji i na razini države, pozicija u kojoj se ne zna tko bi s kim a tko ne bi, ne daje nadu da će vlast biti formirana u skoro vrijeme ali, kako vidimo iz medija i iz neslužbenih krugova, na razinama županija se već tamo gdje može, pokušava sa vlasti maknuti SDA. Ma super, demokracija je ionako stvar većine ruku, ali glavni razlog nečijeg „skidanja“ sa vlasti često je samo potreba onih stranaka koje je nisu činile, da je se konačno dočepaju.

Kod Hrvata i tamo gdje su većina, nema potrebe za tektonskim poremećajima ni novim masovnim kadrovskim krpljenjima jer je HDZ BiH apsolutni pobjednik izbora. U svim županijama je uspio „obraniti titulu“ bez nekog većeg umora, stoga nema potrebe za mijenjanjem križaljke kadrovskih zaposlenika,a ni za nekim njenim nadopunjavanjem.No ne sumnjamo da ćemo opet sresti neko novo lice u Elektroprivredi ili negdje drugdje gdje, na već spomenuti primjer, na naplati struje, za što je dovoljna jedna osoba s pola radnog vremena, radi njih petero, ili čak šest. Ma, i tata bi, sine.

Ono što je jedino normalno, a to je da nas vode sposobni ljudi, ne događa se. Ako bi netko i znao raditi svoj posao, često ima nedostataka. Ili nije iz poželjne nacije ili nije iz poželjne stranke.

Branitelji koji su zaslužili primanja, trebaju imati primanja bez obzira koje je nacionalnosti ministar branitelja. Nije važno ni koje je nacije državni ministar pravde, ova država svakako nije pravedna. A i ministar iz resora prometa i veza bi trebao činiti sve u svojoj moći da bude izgrađeno dovoljno autoceste kroz cijelu državu jer napredak jednog njenog dijela ovisi o povezanosti s drugim, ne živimo i ne poslujemo samo u jednom sokaku ili čaršiji. Tko sjedi na mjestu tužitelja i suca, koje je nacije? Ne bi trebalo biti važno jer su zakoni isti za sve. Tko je glavni u SIP-u, ne bi trebalo biti važno jer glasove treba brojiti a ne uništavati.

Ipak se događa da se pozicije dijele po nacionalnoj osnovi, a tamo gdje netko zasjedne, važno je da je te i te nacije, nije važno je li i koliko je sposoban u poslu kojeg bi trebao obavljati. A tamo gdje je jednonacionalan prostor, važna je stranačka odrednica. I sve je drugo nebitno, samo tko će i gdje zasjesti, do mirovine. A kada ode u mirovinu, ima li sina koji je tek stasao, nema straha za posao. I on do mirovine. Tako se vodi politika u društvima gdje je glavna borba za fotelje.