KOMENTAR DANA: Je li Milanović sa 1.034.389 glasova slučajni predsjednik?

MOSTAR - Odgovor na pitanje iz naslova je teško dokučiti i možda ga nije ni najpametnije postaviti ali smo ga namjerno postavili zbog njegove izjave o slučajnoj državi. Državi u kojoj i mnogi građani ove države imaju pravo na sudjelovanju na izborima za predsjednika. Milanović je možda slučajno postao predsjednik samo zato jer su birači namjerno dali manje glasova Kolindi Grabar-Kitarović.

Uglavnom, istinu je teško priznati. Prije toga je treba dobro tražiti a kada je pronađemo i priznamo sami sebi, nije je lako ni javno izreći. Ako je u interesu da je prešutimo, ili ako im je u interesu da je prešute, onda je nikada nećemo ni saznati. I ignorirati stvari i činjenice je lakše nego uvidjeti istinu. Ako postoji strah od istine, onda ju je najlakše u potpunosti zatomiti negdje duboko da nikada ne iziđe na svijetlo dana. Ili barem do onoga trenutka kada proključa preko utjelovljenja same sebe. Kao vulkan koji nije bio aktivan 620 tisuća godina pa postane mega vulkan, Yellowstone.

Ovih dana u Hrvatskoj pokušavaju i pokušavat će pronaći istinite razloge zbog kojih je Zoran Milanović postao predsjednik. To pokušavaju iz HDZ-a i oni desni. Lijevi svoju istinu znaju i prema njoj je Milanović postao predsjednik jer je bolji. Tako razmišljaju svi oni koji su mu dali glas. Ma tko zna tko je bolji ili gori, visoki političari su svakako često kameleoni. Treba saznati istinu i shvatiti zašto je narod tako birao, koliko ih je biralo i tko je sve birao.

Nije teško shvatiti da autor ovih redaka nije dao glas Milanoviću. Što ima veze, sloboda je i demokracija, ako već postoji zajamčeno pravo biranja, onda ga možemo slobodno upotrijebiti i birati kako osjećamo ili želimo. Ako način biranja nije dobar, treba ga mijenjati. Onako na prvu, možda ukinuti glasovanje dijaspore i ukinuti način biranja Željka Komšića. Što mislite? Ili je bolje ovako? No, nije bitno što je tko ubacio u glasačku kutiju u nedjelju jer rezultati se znaju. Svi glasovi Kolinde Grabar Kitarović plus nevažeći opet ne bi bili dovoljni da se prestigne broj glasova novoga predsjednika Hrvatske. Ovdje se više pokušavamo bazirati na odgovore na pitanja koliko je ljudi biralo i tko su oni.

Dakle, postoji jedna velika baza ljudi koja bi prije pet godina zajedno s ovim glasovima KGK nadmašila i glasove Zorana Milanovića i nevažeće. Ta baza koja je poslovično i identitetski u većini desne političke vokacije i birala bi izrijekom protiv kandidata ljevice u međuvremenu u ovih posljednjih pet godina od prošlih hrvatskih predsjedničkih izbora je promijenila adresu stanovanja. Postoji li točna brojka koliko je Hrvata s pravom glasa iselilo iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u posljednjih pet godina? Možda 50, 100 ili 150 tisuća? Čak i više? Koliko god ih je iselilo, još barem pet puta više ljudi je osjetilo njihovo iseljavanje. Osjetili smo razočarenje politikom, nemarom političara za demografske minuse, nebrigu oko bilo čega osim oko njihovih fotelja i smještaja u raznorazne odbore za uhljebe. Jer mogu oni pričati kako im je važna demografija, ali ne čine ništa po tim pitanjima, i vratit će im se kao bumerang. Anarod suosjeća. Oni barem koji su u istom položaju i svim se silama trude ostati, ne ide im se ili se boje ići. Suosjećamo s ljudima koji su otišli jer znamo da odlazak nije bio njihov prvotni izbor. Ako su se u međuvremenu snašli i priviknuli na nove živote, i danas zahvaljuju Bogu što su otišli te žale što to nisu ranije učinili, u redu, no, odlazak je takav da isprva velikoj većini teško pada.

A onda, kada ode sto tisuća ljudi i još sto tisuća za to okrivi isključivo politiku i političare, dođe do sasvim izglednih rezultata izbora koji su se u nedjelju održali. Možda si je, kažemo možda, Kolinda Grabar Kitarović priskrbila manjak glasova nekim svojim potezima i izjavama. Ne pjevanjem pjesama i navijanjem na tribinama stadiona jer takve stvari nisu pravovaljan razlog da netko tko je za nju glasao prije to više ne učini.Imala je ona svojih izjava koji se nisu narodu svidjele mimo čokolada, kolača i navijanja koje može nekome biti neprimjereno ili simpatično, ali to nije razlog da njen birač od prije pet godina kaže da neće više glasovati za nju jer je previše opuštena.

Veće razloge njenog poraza treba tražiti u stranci koja ju podupire. HDZ možda može narodu podastrijeti neke statističke podatke koje većina niti prati niti čak razumije, mogu ljudima govoriti da se bolje živi, da je veća zaposlenost ili manja nezaposlenost, da su plaće veće. Ali prije nego priupitamo zašto je nezaposlenost manja i prije nego saznamo koliko nam u životu vrijedi povećanje plaće jer je poskupjelo i sve drugo, ljudi više osjećaju nego što vjeruju statistici. I prije nego netko pobroji sve one koji su otišli u posljednjih pet godina jer i to je podatak podložan statističkom praćenju, ljudi osjećaju i naprosto vide odlaske. Vidimo susjede kako se pozdravljaju sa svojim najmilijima i stavljaju kofere u automobile koji ih voze do najbližeg kolodvora. Vidimo za Božić koliko Hrvata se vrati provesti nekoliko dana sa istim tim najmilijima. Osjećaju ljudi manjak u selima. I to ih čini razočaranima i nikakve statističke predodžbe ne mogu zatomiti tugu zbog tih činjenica. Eto, u tom treba tražiti razloge poraza kandidatkinje HDZ-a i još nekih stranaka koje su joj dali potporu.

A Milanović? Nije ono slučajna država ali možda i jest on slučajni pobjednik izbora. Nešto više od milijun glasova od mogućih skoro četiri i nije baš previše uvjerljivo. U HDZ-u su skoro pogodili koliko će Milanović dobiti glasova. Promašili su vlastitu brojku predviđanja. A da je drugačija slika u izvršnoj hrvatskoj vlasti, da je na vlasti SDP, ni njihov kandidat ne bi pobijedio jer su oni na čelu s Milanovićem pokazali kako su „znali“ voditi državu. Čak je i portal u Hrvatskoj koji je vjerojatno najpopularniji od onih koji su najveći protivnici svega što je desno i hrvatsko, samo nekoliko dana prije drugog kruga izbora objavio članak u kojem se Milanovića prepoznaje kao najgoreg premijera ikada.

Naposljetku, nije ni Miroslav Škoro glavni krivac poraza Grabar-Kitarović. Škoro je možda ušao u utrku nakon dugog nagovaranja i uvjeravanja da to može. Ma ima i onih koji vjeruju zavjerama u svemu pa kažu da je i Škoro nečiji igrač. Nikada nećemo saznati što bi se dogodilo da je on prošao u drugi krug s Milanovićem. U ovom kontekstu vremena i prostora, vjerojatno bi bilo više od pola onih koji su glasovali za KGK a dali bi u drugom krugu glas Škori što bi zajedno s njegovim glasovima iz prvog kruga bilo dostatno jer je zajednički „neprijatelj“ ipak onaj „mi ili oni“ iz slučajne države, što god on rekao na pobjedničkom govoru. Ima ih još što su govorili da će biti predsjednici svih građana pa na neke se i ne obaziru.

Kada sve zbrojimo, ali i oduzmemo, jer zbrajamo iseljenike Hrvate iz dvije države a oduzimamo njihov broj broju glasača, upravo u toj činjenici se krije ne Milanovićeva pobjeda nego poraz kandidatkinje s desna ili desnog centra. Niti je ona desno koliko je mogla biti, dovoljno samo da Škoro ne prođe. A za ubuduće bi im bilo pametnije otvoriti biračko mjesto u svakoj općini u Irskoj i Njemačkoj nego ih 50 u Mostaru. Zapravo, ni to ne bi pomoglo jer znaju ljudi zašto su otišli. I ne daju glas iz revolta. Mnogo je glasova bilo za KGK samo iz revolta protiv Milanovića. Još više glasova, također iz revolta, nije bilo za Grabar-Kitarović.I na kraju, ako je mnogima muka otići do Mostara, Viteza ili Livna pa čekati red i glasovati, možda je još teže otići do Dublina, Frankfurta ili Münchena pa tražiti gdje je to biračko mjesto.

A velika većina tih ljudi koji su otišli su uistinu oni koji su do jučer bili desnije nego ijedan od kandidata. Zato i jesu otišli. Nisu mogli naći svoje mjesto pod suncem svakojakih koalicija i namještenja. Džaba autobusi kada nemaju koga voziti u onoj mjeri kolika je potrebna. I tko zna što su ljudi mislili, gdje uopće voze. A kada se čovjeku da razlog ostanka, on će svojim glasom inercijom zahvaliti onome tko mu je ostanak omogućio. Ta matematika i statistika vam nije teška za razumjeti. No, bojim se da će vam biti kasno kada shvatite da je manjak ljudi doveo i do manjka zastupnika.