KOMENTAR DANA: Kako li se Emir osjeća, ako ima srca, i neka se osjeća tako

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

MOSTAR - Biti napadnut raspoloživim sredstvima od strane protivnika te potom odlučiti trpjeti ili suprotstaviti se napadima. Suočiti se s njima, pogledati napadaču u oči. Ili biti smiren i okrenuti drugi obraz. Ili biti osupnut, iznenađen, šokiran. Što sam ja Bogu kriv? Ovisi o djelu. Marka Perkovića – Thompsona napadaju odavno, navikao je čovjek da ne smije pjevati svugdje ni u vlastitoj domovini zbog kontroverznih, što poluistinitih što lažnih, spletki na njegov račun. A u istoj toj domovini pjevača koju je i on branio i obranio, pevaljka u liku i djeluLepeBrene,ali i nakon povijesti njenih nastupa, ima pravo pjevati gdje hoće, neka je bila četnikuša, da se ne izrazimo vulgarnim rječnikom.

Emir Hadžihafizbegović je postao osim glumca i političara odjednom i tema dana. Jer napao je i on, i napadaju sad i njega. Nije postao tema dana kao kolega Enis Bešlagić kada je dobio pečat Večernjeg lista za osobu godine pa onim poznatim govorom zahvale i upozorenja postao i herojem svih naroda a sebi zapečatio kraj karijere u očima političara, a možda i u očima nekih muslimana jer je jedan od razloga priznanja bio volontiranje pred dolazak pape Franje. S druge strane, zbog jedne izjave jednog muslimana u kojoj on spominje Isusa i Thompsona, „isusovci“ i „Thompsonovci“ su se digli na noge i osuli paljbu po tom muslimanu, ali ne zato, vjerujte, jer je on spomenute vjeroispovijesti, već zato što je odjednom, tom svojom izjavom, postao ekstremni pripadnik Bošnjačkog nacionalizma, ali i zato jer je političar, i glumac s hrvatskom putovnicom, i odjednom je postao meta napada nacionalista s druge strane. I umjerenih i ekstremnih u smislu, što taj ima govoriti o Isusu, o hrvatskom branitelju i njegovim pjesmama koje su metodom rekla-kazala odjednom sve postale pozivi na linč Srba.

Glumac i političar je dobio termin na HRT-u u emisiji u kojoj se neki gosti čekaju godinama, a neki još duže odbijaju gostovanje. Reci, Emire, o čemu se radi? Što ti bi? Je li to tvoj postulat, jesi li dig’o tri prsta, jesi li ovo, jesi li ono? I kako je termin dobio na ponudu, brže-bolje ga je prihvatio. Hoće li nastaviti s napadom, braniti se od napada na sebe, hoće li ponuditi objašnjenje? Koga briga? Koga briga, gledao je. Ali nije teško znati kako mu je, ako ima imalo srca, podnositi sve napade. Misleći da je u pravu i ne ostavljajući mjesta spoznaji što je tom izjavom prouzročio kod onih koji vole Isusa, ali i Thompsona, ako ne kao pjevača, onda kao branitelja, Emir je odjednom postao loš glumac (a nije), plitki političar, jeftini sakupljač političkih bodova, ekstremni nacionalist. I kao osoba koja je preživjela one godine i doživjela sve one stvari, kao netko tko se neuspješno bori protiv poremećaja sna i vjerojatno još nekih poremećaja kod psihičkih stanja, priskrbio si je još jedno breme za razmišljanje, i ako ima srca, nije mu lako nositi se sa svime.

Zašto bi uopće zanimalo nekoga što je izjavio Emir Hadžihafizbegović? Zato što je javna osoba a javna osoba mora vagati riječi. Kao i kod svake druge javne osobe, riječi mogu biti protumačene na razne načine. Govor mržnje, odnedavno popularna forma, govor pomirenja, rijetko se viđa, govor koji nikoga ne privlači. Možda ovaj potonji ne privlači pažnju na sebe ali je najjednostavniji. Možda bi bio još više cijenjen čovjek da je izrekao neki svoj sud o škakljivoj temi, jer ima pravo na mišljenje, nego da je šutio i da nije uznemirio nečije duhove. Ali je sigurno uznemirio mnoge svojim izjavama jer mnogi volimo Thompsona, kao pjevača koji ima onakve pjesme, i odjednom su mnogi prestali voljeti Emira kao čovjeka jer je izabrao pogrešan način da bi kod „svojih“ postao herojem. Da ga ne briga, ne bi pristao na gostovanje „Nedjeljom u 2“.

A zapravo se samo radi o tome da je taj poznati glumac, kao javna ličnost, pokrenula raspravu na medijskom prostoru, po društvenim mrežama, i time na vidjelo izlaze pro i kontra stajališta na naš način, a kada razgovaramo po naški, frcaju iskre, lete čaše i stolice, u govoru su psovke i prijetnje, do devetog koljena nemaju mira ni živi ni mrtvi.

Marko Perković Thompson je pjevač koji je postao poznat zahvaljujući pjesmi „Bojna Čavoglave“, na početku rata rado slušanom himnom obrane od velikosrpskih četničkih bandi koje će potjerati branitelji sa svojeg ognjišta u Srbiju. Nije bilo jasno što će se dogoditi koju godinu kasnije nakon što je pjevač napisao pjesmu, nije se znalo ni za Oluju, nije bio službeno počeo ni rat u Bosni i Hercegovini. Dok je svijet promatrao što se to događa s miljenicom Jugoslavijom, pjevač je zajedno sa subraćom odlučio stati spreman, za dom i obranu doma. Nekoliko godina nakon rata je na HRT-u pitalo pjevača je li on ustaša, a ovaj je odgovorio da je on ‘ostaša’, jer je ostao braniti dom. A par desetljeća kasnije je glumac stao braniti Srbe i sve ostale koje pjevač i ostale ustaše žele na vrbama, jer tako su spoznali na indexu, „Novostima“ u izdanju SNV-a, i drugim pro ljevičarskim isličnim medijima koji se ponašaju po principu, ako smiju pljuvati po samoj državi Hrvatskoj koju je pjevač branio, zašto ne bi pljuvali i po pjevaču. Istu retoriku je preuzeo i glumac iz Bosne i Hercegovine sa putovnicom Hrvatske u posjedu.

Glumac se brani time da je žrtva i medijskih spinova i laži po društvenim mrežama, a netom prije je napao pjevača koji je jedna od najvećih žrtava laži, spinova i žutila po medijskim i društvenim sferama i mrežama. Marko Perković je možda i zadrt, što mi znamo, možda je umišljen, možda škrt, ma možda je mnogo toga u privatnom životu. Ali u onom javnom dijelu, posebno sa mikrofonom u ruci i sa „orkestrom“ od desetak i više desetaka tisuća istomišljenika, ovisno gdje i kada, on je jedan od nas i mi smo njegovi. A Isus, koji je itekako živ, zabranjivao nije ništa, ali jest rekao da se moli za neprijatelja, jest oprostio, jest rekao da se okrene drugi obraz, i rekao bi i glumcu da mu ovo nije trebalo. Kao što nije trebalo ni Stipi Mesiću, još jednom napadaču na Hrvate i Thompsona, da u Australiji pjeva Juru i Bobana prije nego je opljačkao prikupljeni novac za obranu Domovine koju je pjevač branio. Ali prema dvostrukim mjerilima, mi smo u krivu a svi su oni u pravu.

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI