KOMENTAR DANA: Novca nema a nitko ga nije ukrao!?

SARAJEVO - U Bosni i Hercegovini i njenoj mladoj demokratskoj povijesti je bilo nekoliko slučajeva u kojima se sudski gonilo političare koji su prekršili zakonske odredbe, prekoračili ovlasti ili možda stekli protupravnu imovinsku korist. Narodskim „stručnim“ izrazom rečeno, bavili su se lopovlukom. Nekolicina njih s nižih nivoa vlasti i vladanja je tu aktivnost platilo zatvorskim kaznama, možda su si neki i kupili slobodu nakon što su prije toga „kupili“ odnosno sredili zatvorsku kaznu do 12 mjeseci trajanja, a tko zna, možda je poneki od takvih i upoznao nešto što se zove vlastita savjest.

Kako god, osim onih novinara iz CIN-a koji imaju neki veći motiv, naknadu ili, jednostavno, ono što se na španjolskom kaže „cojones“, drugi novinari nisu ili su rijetko ulazili u koštac sa istraživanjem nepodobnosti naših dičnih političara koji odreda imaju koristi od bavljenja politikom, nebitno jesu li profesionalni tvorci naših sadašnjosti, budućnosti i sudbina, ili su kroz politiku činili neke druge djelatnosti. Na primjer, bavili se mesnom industrijom.

Naravno, referiramo se na „Lijanoviće“ jer je presuda vezana za njih najaktualnija, posebno je zanimljiva što je oslobađajuća nakon što su ljudi koji su bili gonjeni za kriminalne radnje prvotno zajedno osuđeni na višedesetljetnu zatvorsku kaznu. Zanimljivo je sve jer u to vrijeme dok je sami proces trajao, oslabila je politička komponenta NSRzB-a, a jedan od braće Ivanković priziva majčine suze za sve one koji su ga, kako je ispalo, bespravno i nevina gonili. Oni svi sada slave slobodu, njihovi „goniči“ su možda ostvarili željeno, a mi se ne pitamo čemu sve to, upravo smo objasnili, nego se pitamo gdje je nestalo opljačkano javno dobro i tko ga je, naposljetku, ukrao.Nije nitko, izgleda.

Lako je za novinare koji ne istražuju nego samo pokušavaju analitički doći do barem nekih zaključaka. Ma lako je i za one koji istražuju nelogičnosti u našem sustavu. Političare bi više trebala brinuti ocjena ogromnog dijela javnosti koja razmišlja na način da su svi oni lopovi. Naravno da to generaliziranje ne stoji, nije čak ni poželjno jer je utopistički razmišljati na takav način, jednostavno bi ljudi morali vjerovati da ima poštenih političara, ako već nisu upoznali jednoga poštenog ili barem onog koji dobro skriva nepoštenje. Isto tako, naravno, političare i ne briga što ljudi misle o njima. No, druga stvar je u tome što većina te javnosti procjenjuje da izlazak na izbore nema smisla, pa čak i u nekom ludom i nikad viđenom scenariju u kojem bi izlaznost na izbore bila maksimalna i kad bi došlo do smjene postojećih vladajućih struktura, zbog prethodnih razmišljanja na vlast bi opet doveli lopove pošto su svi oni isti. Tako razmišlja dobar dio građana.

Nitko nije kriv dok mu se ne dokaže krivica. Kod nas je čak običaj ponekada da se mora i nevinost dokazivati, no to ulazi u sferu lika i djela, kulta kojega pojedina ličnost uživa u javnosti ili u onom dijelu javnosti koja drži medijski i ini prostor. Stoga, na jednoj strani su Lijanovići i, recimo, Živko Budimir, a oni su prema ocjenama te strane lopovi i kriminalci, a u isto vrijeme Čović i ostali iz HDZ-a su nevini ljudi koji trpe politička podmetanja. S druge strane i prema ocjenama onih s lijeva su i HDZ i SDA i SNSD kriminalne stranke koje koriste naciju ili vjeru da bi održali vlast a nacija i vjera im je potrebna u onom dijelu u kojem se pripadnicima naroda govori o ugroženosti. Stoga, ako Dragan Čović, Milorad Dodik ili Bakir Izetbegović ikada budu sudski gonjeni, a neki već jesu i vidjeli smo kako je to završilo, njihovo gonjenje će uglavnom biti stvar političkog obračuna a ne pravde i zakona. Dakle, kako se oni obračunavaju s političkim protivnicima, možda bi u budućnosti mogla proraditi karma i vratiti na isti način.

Čisto sumnjamo. I uistinu, kako god. Mi maleni prolaznici na ovom svijetu ne možemo ništa. Ništa osim doći do zaključka kako je činjenično stanje takvo da je u ovoj državi netko nekada počinio ogroman politički kriminal kroz korupciju i pljačku. Tko, ne znamo. Ne znaju ni oni koji bi trebali znati. Ili znaju ali neće nam reći i neće ništa učiniti po tom pitanju. Ali smo svjedoci kroz život i uvjete života da je negdje počinjen kriminal ogromnih razmjera, kroz samu pljačku javnih dobara, selekciju pri odabiru poželjnih na funkcije i poslove odnosno stranački nepotizam i ostale stavke koji su Bosnu i Hercegovinu doveli do ovakvoga stanja. U prilog tomu svjedoče statistički podaci o broju zaposlenih i nezaposlenih, o tome svjedoči brojka iseljenih, u prilog tome idu ekonomski pokazatelji proizvodnje, uvoza i izvoza, o tome svjedoče visine plaća i mirovina s kojima građani ove države ulaze u koštac sa životnim košaricama, a ni imovinske kartice političara nije uvijek lako objasniti. O tome svjedoče i određeni pozitivni pokazatelji koje političari prezentiraju a nisu dostatni da pokrenu stvari nabolje jer živimo u ovakvim uvjetima u kojima skoro pa svi ovisimo o međunarodnoj pomoći. S razlikom u tome što država ovisi od institucija poput MMF-a ili Svjetske banke a njeni građani od svojih bližnjih koji žive i rade vani.

Priznajemo u svojoj nemoći da je se sa rogatim neuputno bosti, da je nepoželjno dirati u osinjak, i sve ostale stare narodne izreke nam pomažu da barem prihvatimo činjenično stanje i pokušamo mirno zaspati jer smo nevini. Vidimo da je bilo svašta, a ne znamo ništa. Kao mafijaši iz Scorseseovih filmova si možemo sami reći „youdidn’tseenothin’“. Na kraju se možemo pozvati na događaj koji se davno zbio, i na jednu staru pametnu pokojnu ženu iz jednog malog hercegovačkog sela kojoj su mladići ukrali nekoliko drvenih kolaca iz vinograda i te su kolce naložili u vatri na kojoj su se pekle kokoši. Sutradan žena obišla cijelo selo i pitala tko je ukrao njene kolce iz vinograda. Nije nitko, nakon cjelodnevnog traženja osumnjičenika i ispitivanja, nije nitko. Žena navečer došla do jedinog mogućeg zaključka – svi pošteni a mojih kolaca nema. Tako i mi možemo reći, svi nevini a državnih novaca nigdje