KOMENTAR DANA: Politika kod nas je čisti zanat

MOSTAR - Gledamo, slušamo i pratimo. Predizborne skupove, slogane, poruke. I kako to obično biva, ukoliko se dublje pokušamo približiti stvarnom stanju, napraviti analizu rečenog i onog što smo čuli, možemo doći do zaključka da je politika u Bosni i Hercegovini, jednostavno opisano, zanat. Odavno je to tako ali možda je netko naivan mislio da će se nešto promijeniti. Dobro došao u klub.

Politika je zanat za političare s najvećih nivoa vlasti. A u zemlji kakva je Bosna i Hercegovina, zemlji koja nije na pravi način prešla iz jednog sustava vladanja u drugi, ili nije prešla nikako, stvari su iste kao i svugdje u svijetu gdje vladaju divlji kapitalizam, sustav straha i nedodirljivosti, amnestije za počinitelje strašnih koruptivnih i kriminalnih zlodjela ljudi o kojima postoje ogromne hrpe prikupljenog materijala što čine dosjee ali ti dosjei samo skupljaju prašinu jer nekome je u interesu da ih se ne dira.

Oni su toliko ogrezli u kriminal tijekom godina da su dobro naplatili svoj zanat. Ali u sklopu tog zanata su morali imati i dodatne djelatnosti pa na mjesta u pravosuđu koje bi ih trebalo doživotno lišiti slobode, oni imaju svoje ljude. Odane, poslušne, nesposobne. Jedno od ovoga ili svo troje.

Nadalje, na brojna mjesta s minornim ovlastima ali sa zapečaćenim smještajem u labirintu uhljebljenih i administrativnih funkcija, postavljeni su također odani i poslušni, također zanatlije koji malo manje imaju ali su zadovoljni. Takvima je politika zanat da će za tu plaću u državnoj administrativnoj službi zapravo više posla odrađivati izvan radnog mjesta. Prikupljanje glasova i posjećivanje predizbornih skupova u ime stvaranja mase je jedan primjer kako se to radi. A usput netko mora i raditi u kakvoj općinskoj ili županijskoj službi, udarati pečate i sastaviti, s vremena na vrijeme, neki dopis. Planirati kakav projekt jer nađe se novca i za javno dobro.

Politika je zanat i nekim pripadnicima društva koji se s politikom ne bi trebali družiti. Na primjer, svećenici. Kao što je veliki muftijaKavazović više puta propustio reći svoje mišljenje o tome za koga bi trebalo glasati na izborima, na taj način bi i kršćanski dušebrižnici trebali brinuti o stadu, a ne o nekim kriminalcima koje bi, ako će već dolaziti u doticaj s politikom i političarima, trebali čak javno prozivati za zločine protiv malog čovjeka. Jedne nedjelje ovako slušamo o masovnom nestanku vjernika s ovih prostora, o mortalitetu, a samim time i o sve manjem broju poziva u svećenička zvanja, a drugi put pak slušamo o „dobročinstvima“ dobročinitelja koji su izravni krivci za takvo stanje, za odlazak odavde glavom bez obzira, za nestanak.

Gdje je u tom zvanju ideologija? Gdje su socijalni programi i briga za najslabije članove društva? Gdje su programi i procesi koji kao rezultat djelovanja imaju općeprihvaćenu djelotvornost jer se poboljšava život svakome a ne samo odabranima? Gdje je suživot i poziv na mir? Nema ih. To bi već bila politika a ne zanat.

Zato u ovo predizborno vrijeme možemo čuti poruke koje pozivaju na opstanak. Vlasti su uvidjele da su odavde pobjegli mnogi kojima je to bio jedini izbor i svojim zanatom su si priskrbili dvosjekli mač. Riješili su se kritične nezadovoljne mase, ali riješili su se i dobrog dijela biračkog tijela. Sada trebaju dopisne glasače. Sada one koji su ostali plaše retorikom o istrebljenju, aistrijebili su nepoželjne. Sada pozivaju na jedinstvo, a sami su nas razjedinili podjelom na kaste, na poslušne zanatlije i neposlušne lajavce. A oni koji nasjednu na priču da će nas drugi sve istrijebiti ako našima ne damo vlast masovnim odzivom na izborima, takvi će im samo omogućiti da se prvenstveno nastave baviti dobro uhodanim i predobro plaćenim zanatom.

Do sada je obično prevladavalo mišljenje da oni koji ne iziđu na izbore, nemaju pravo glasa i nemaju se pravo žaliti. Što nisi izišao i birao, takvima bi rekli. Od sada bi to trebalo promijeniti i upravo onima koji ne iziđu na izbore dati pravo da se žale jer oni imaju pravo reći drugima, evo, vi ste izišli, vi ste birali, pa što ste izabrali. Zanatlije. Obične, predobro plaćene zanatlije kojima smo mi narodi samo mušterije.

Do ovakvoga zaključka može doći netko tko posluša sve ove poruke pred izbore. Vjerojatno u oporbi i ima netko sposobniji, ali očito dobro živimo kada biramo uvijek iste.