KOMENTAR DANA: Svojatanje univerzalnih vrijednosti od strane liberalnih slobodnjaka

BRUXELLES - Politika s kraja prošlog stoljeća i početkom ovoga je doživjela renesansu u smislu ljudskih sloboda, tamo gdje postoje ljudske slobode. A ondje gdje vladaju čvrste ruke ljudskih ili vjerskih zakona, o slobodama se može govoriti u naznakama. Tako je Europska Unija počela biti liberalna poput kakvog karnevala a u Saudijskoj Arabiji je tek nedavno dopušteno ženama da voze automobil, dok je u Iranu ženama dopušteno da ponekada posjete stadion i pogledaju utakmicu, i to najprije strankinjama.

U međuvremenu se sve lijepo upakira u fini papir kakvoga samo politika može izumiti. Lijevo, desno, centar. Ekstremno desno, krajnje lijevo, i opet nešto između. Konzervativci i liberalizam. Vladavina prava u kojoj svakome treba dati pravo kakvo god ono bilo. Mnogo toga treba, u očima liberalnih slobodnjaka, zabraniti, a oni će u isto vrijeme odlučiti što treba legalizirati. Svojim krajnjim ekstremizmom u smislu svojatanja univerzalnih vrijednosti koje mora posjedovati čovječanstvo, probudili su jednu drugu vrstu ekstremizma koji nikada nije nestao, nego je baš bio zaspao.

Predsjednik Europske komisije boji se da bi sljedeći izbori za Europski parlament mogli pokazati opće jačanje desnice na političkom planu. Juncker smatra da centar mora djelovati hitno da ne bi cijela Europa skrenula u smjeru Mađarske i Poljske, dijela Njemačke sa njihovim AfD-om i slično. Negdje je zabranjeno ženama muslimankama pokrivati glavu, a negdje su iz učionica uklonjeni svi vjerski simboli. Ljudi valjda trebaju konačno postati samo brojevi. Tako će nam na osobnim iskaznicama pisati ljudska oznaka i broj jedan, dva,… tisuću.

Nije baš zgodno ulaziti u dubinu problema i treba biti posebno nadaren da bi objasnio ljudska prava. No, upravo u očima lijevih političkih uvjerenja i onih s nekakvog modernog centra dolazi hrpa napada na slobodu izjašnjavanja desnijih struja. A valjda i takvi imaju pravo glasa. Trebali bi, barem, imati. Nitko normalan ne bi trebao dopustiti desni ekstremizam u smislu ugnjetavanja drugih i drugačijih ali upravo ugnjetavanja konzervativnijih vrijednosti od strane ljevice su probudila tu desnu orijentaciju u ljudima.

Na primjer, pojava novog vala jačanja desnice u Njemačkoj je velikim dijelom uzrokovano neslaganjem naroda s politikom otvorenih vrata Angele Merkel oko emigranata kojima su jamčeni azil, sigurnost i spas. Od čega, treba vidjeti koji su to emigranti izbjeglice od rata a koji su u ekonomskoj klasi. Ali isti ti imigranti, ne svi, naravno, u Njemačku su neovlašteno unijeli neke izvrnute postulate iz matičnih zemalja i zloupotrijebili te slobode.Počelisu maltretirati domicilno stanovništvo kao i one koji su tu također imigrirali, ali prema nekim drugim, normalnim vrijednostima.Oni otprije nisu izvršavali napade na oskudnije odjevene djevojke po tramvajima ni one koje su samo slavile Novu godinu.

Nešto bliže nama, također lijevi svjetonazori koji dobrim dijelom nemaju ni Boga ni Gospe, ne vide ništa loše u tome da jedan kazališni redatelj prikaže predstavu nakaradnog scenarija sa nedopustivim blaćenjem svetosti katoličke crkve, ali se osjete ugroženi kada vjernici dignu glas. Oni (lijevi) misle da imaju pravo na slobodno umjetničko izražavanje koje nema baš veze s umjetnošću, a drugi nema pravo na obranu vlastitih vrijednosti i postulata koji su utkani u krv već tisućama godina. Naravno da će time postići buđenje svjetonazorski suprotnih stavova koji su normalni, ali će ih prozvati ekstremnima jer nisu u skladu s njihovim „slobodama“ da druge prikažu kako hoće. A to im je i cilj. Prikazati da su, kao, oni ugroženi.

Za bilo kakvo jačanje desnice, ljevica uglavnom može biti zahvalna sama sebi. Tako je uvijek i bilo. No, problem centra i ljevice nije samo desnica. Desno orijentirani su uvijek postojali i postojat će. Problem ljevice i centra je što ne vide da su upravo njihove politike odvukle neke njihove ljude iz njihovog tabora u suprotni smjer u smislu političke orijentacije jer im je postalo dosta svojatanja općih vrijednosti i tumačenja politike i sloboda na svoj liberalan način. A za masovnije jačanje desnice bilo je potrebno samo buđenje onih neutralnih koji su opet procijenili da ljevica skreće u krivi smjer. Dakle, opet je ljevica kriva sama sebi.

Isto kao što revolucija jede svoju djecu, tako će i liberalizam nužno propasti sam od sebe jer nije normalno ama baš sve dopustiti jer nečija prevelika sloboda guši vrijednosti drugoga. I tko to može tvrditi što je ispravno slobodno? A moderni liberalizam nastoji provesti suptilnu indoktrinaciju prema onima koji baštine tradicionalne vrijednosti. Mirnim ih putom uvjeriti da je sve što su vjerovali pokoljenjima, pogrešno. Rečeno lijevim rječnikom, no pasaran.