KOMENTAR DANA: Vučićev fingirani “srebrenički atentat”

BANJA LUKA - Svjedočimo još jednoj "orkestriranoj ugroženosti" Vučića i Dodika. Najbolji odgovor na ovakve manipulacije jeste otkrivanje istine o fingiranju "atentata" na Vučića u srpnju 2015. u Srebrenici. Taj već svjetski poznati "napad" na Vučića u stvari je dobro izrežirana prevara i zato nikada neće (niti može!) doživjeti adekvatan sudski epilog.

Aleksandar VUčić i Milorad Dodik posljednjih dana doista su prevršili mjeru i tih “virtualnih ugrožavanja”. Umjesto da se posvete stvarnim razlozima teškog nezadovoljstva građana manipulatori koriste frustracije objavljene na društvenim mrežama kao nešto po njih realno ugrožavajuće.

Postalo je “ugrožavajuće” i to što se netko komentarom na portalu moli bogu da se nađe netko i da učini nešto. Kaos! Zato valja objaviti istinu o tome kako upravo Vučić i Dodik umiju benigne i podrazumijevane reakcije naroda vješto pretvoriti u svjetske senzacije – poput famoznog “atentata” iz 2015. godine.

Prije komemorativnog skupa u Potočarima društvene mreže “eksplodirale” su nezadovoljstvom brojnih kategorija – od žrtava do ostrašćenih radikala. Sve to su sigurnosne službe ispratile, pa se i operativno fokusirale na zamimljive pojedince i grupe.

U namjeri da se postigne svjetska senzacionalnost prvo su srpski sigurnjaci pokušali provući “famu” da je Bill Clinton primarna meta napada, a pokazalo se dovoljnim i to što su privukli pažnju američkih službi. Da je to tako pokazuju izmjene u planu osiguranja izvedene dan prije manifestacije.

Vrlo jednostavno je provjeriti tko je i kada kontaktirao Direkciju za koordinaciju policijskih tijela BiH sa zahtjevom za uspostavljanje koridora/trase za izvlačenje napadnutih državnika. Da, riječ je o upravo onoj trasi kuda su Vučić i drugi izvučeni nakon “napada”, a nije je bilo u početnom planu osiguranja.

Sljedeća činjenica jeste da MUP RS osigurava “spoljni prsten” memorijalnog centra, odnosno da ima mogućnost spriječiti prisustvovanje manifestaciji opasnih pojedinaca i grupa. Još kako su mnogi bili operativno pokriveni, ali bez njihovog prisustva teško da bi “pakleni plan” mogao biti realiziran.

Zato su i upušteni u zaštićeni prostor! S druge strane, sve u istom cilju, u masu su ubačeni specijalci MUP-a Srpske. Tako se dogodilo da su i ekstremisti i specijalci pratili Vučića od hale do “kritične točke” – novouspostavljenog koridora za izvlačenje.

Cijelim putem srpskog predsjednika pratila su uvredljiva dobacivanja i slični akti “podrgijavanja mase”, ali bez adekvatne reakcije osiguranja. Kreću i prva bacanja predmeta, ali upravo Vučić sprečava pripadnika svog osiguranja u otvaranju zaštitnog kišobrana. I kasnije opetovano Vučić sprečava otvaranje kišobrana, a potom isti maksimalno izbjegava. Pa zar da nekakav kišobran zakloni “herioizam” srpskog vožda od – kamera?!

Na unaprijed odabranoj lokaciji Vučić uzvraća dobacivanja i sasvim predvidivo zrakom lete papuče, plastične boce, kamenice… Masa u Potočarima reagira kao i svaka druga masa spram u struci davno prepoznanih obrazaca ponašanja. Fenomenom “psihologija mase” bave se brojne naučne discipline.

No, i osiguranje reagira munjevito, baš onako kako je to unaprijed planirano. Zbog čega je i promijenjen plan osiguranja i uspostavljena trasa za hitne slučajeve. Došli su na željeno mjesto, nastao je unaprijed ukalkulirani kaos i valjalo je samo rutinski odraditi “posao”.

I nakon incidenta Vučić realizira unaprijed smišljene aktivnosti – od “poruka oprosta” do pozivanja Bakira Izetbegovića u Beograd. U srpskoj prijestolnici prava “idila”. Slušala se muzika, igrao šah, a Izetbegović se ni do danas nije uspio “oprati” optužbi da je upravo on organizirao svjetski skandal u Srebrenici.

Najveća podvala u svemu ovome jeste optužba da upravo Bakir Izetbegović godinama opstruira “istragu”. U stvari njemu je “javno presuđeno”! Na drugoj strani Aleksandar Vučić ispao je žrtva i heroj, a dobio je i nešto “pride”. Zna se kakav odgovor dobijaju svi koji Vučića pitaju o srebreničkim zločinima.

Sa današnje pozicije moramo pitati: zašto isti aršini nisu primjenjivani 2015. godine? Zašto nisu hapšeni i procesuirani oni koji su tada pisali prijeteće komentare, pa sve do onih koji su bili operativno pokriveni zbog ispoljenog radikalizma? Zašto su pušteni u zaštićeni prostor i to od strane MUP RS? Svatko sa “zrnom soli” u glavi zna odgovore!

Gdje počiva suštinski problem? Nemaju Vučić i Dodik odavno prilika za izvođenje marifetluka poput sprebreničkog, pa za “unutrašnju upotrebu” valjaju i kojekakvi komentari s društvenih mreža. Ozlojađeni narod reagira spram onoga kako živi, spram životnih uvjeta kakve trpi, a opet svatko na svoj način.

Neka naši “bezbjednjaci” provjere kod američkih kolega koliko referentnih prijetnji (prijeteća pisma, mejlovi, poruke, govori…) na dnevnom nivou dobija Trump. Pa sjetimo se samo javno-medijske sotonizacije kćerke (djeteta) Billa i Hillary Clinton. I nikom od aktera te doista sramne kampanje nije “zabijen kramp u glavu”.

Pored toga valja potegnuti moralnost onoga što je 2015. godine izvedeno u Srebrenici. Postoje nekakvi općecivilizacijski aršini po kakvima nam se svima valja orjentirati. Na relativno malenom prostoru Srebrenice i okruženja u doista zvjerskim zločinima tijekom rata nastradalo je preko deset tisuća ljudi. Ljudi!

Sasvim referentno možemo govoriti da brojka srebreničkih stradalnika premašuje 10 000 ljudi (djece, žena, nejači, civila…). Nekako se “zaboravilo” da su svi postradali primarno bili ljudi, a tek potom pripadnici etničkih, vjerskih i inih kategorija.

Umjesto da ta teška dešavanja posmatramo kao ozbiljnu opću opomenu za budućnost mi i danas tavorimo s problemima kakvi su i producirali stravična stradanja. Koliko nam u spoznaji stvarnosti pomažu Vučićevi i Dodikovi marifetluci oko opisanog fingiranja atentata?

Takve stvari valja osuditi, a posebice ukoliko doista težimo ka miru i sigurnosti, da nam djeca imaju budućnost. Valjda smo dosad shvatili kako osvjedočeni zločinci ne razlikuju “našu” i “njihovu” djecu, odnosno da zločinaštvo ispoljavaju po nekakvim svojim (duševno)poremećenim aršinima. Ili nismo?!

Summa summarum: javno-medijsko agitiranje oko vlastite ugroženosti samo je predispozicija za nove zločine dobro nam poznatih voždova i njihovih skutonoša. Po tko zna koji puta (pre)zaštićeni moćnici postaju “žrtve” upravo onih koji trpe njihov teror, zločine, laži i prevare – građana, stvarnih žrtava ove priče.

Samo tako “virtualna ugroženost” moćnika rezultira istragama i progonima, a narodu valja dobro promisliti prilikom izražavanja nezadovoljstva. Normalno, cilj istraga nije otkrivanje istine, nego je u pitanju samo još jedno sredstvo hegemonije.

Zato teško da će istraga oko “srebreničkog atentata” ikada dobiti sudski epilog. Pa zar da “bezbjednjaci” na sudu objašnjavaju svoje operacije u interesu političkih moćnika?! No, možemo ovako reći istinu, a upravo čekam da me optuže za iznošenje neistina. Pa da sporna dešavanja dobrano pretresemo na sudu. Nemam problem sa tim!