KOMENTAR DANA: Zašto se prijatelji Čović i Dodik ne dogovore oko crkve u Drvaru?

DRVAR - Kada politika postane skrivena igra, njeni igrači ostaju nekažnjeni, a simpatizeri pojma nemaju kome su dali glas. Simpatizeri mogu trenutno simpatizirati određenu stranku jer im u tom trenutku ona jamči da će biti kako su rekli, a to što su rekli je ono što privuče glasače. Naravno da se radi najčešće o laži ili o trenutnom zaboravu kada izbori prođu. Tako je barem u Bosni i Hercegovini, državi u kojoj cijela državna visoka politička scena počiva na lažima i većinom osobnim te stranačkim interesima koji su jedini ciljevi a za njihovo ostvarivanje se uistinu ne biraju sredstva. Druga laž nastupa nakon izbora kada stranka na vlasti, koja je svakakvim obećanjima došla do vlasti, kaže da nešto nije obećala ili kako ne može ispuniti obećano jer im drugi ne da.

Simpatizer koji je glasao može opet, po drugi put, nasjesti. I treći put nasjeda za dvije ili četiri godine, ovisno o tome jesu li na rasporedu opći ili lokalni izbori, i koja je tema u pitanju, jer se i teme i obećanja izvlače naravno pred izbore. Usput, u isto vrijeme, za iste one stvari za koje je stranka na vlasti lažnim obećanjima i skretanjima pozornosti pokupila glasove i „maslo“, za iste te stvari bi se uistinu borile stranke koje su u stvarnosti, prema opsegu djelovanja i snazi, male, marginalizirane, nisu parlamentarne, čak ih nema ni u općinskim strukturama, a takve su jer su uništene od onih većih, u njihova djelovanja su ubačeni agenti koji su imali za zadatak razbijanje stranaka koje su nekada bile veće, jače, opasnije, smetale su.

Ovo vam može zvučati kao naklapanje, igranje sa teorijama zavjera, ali, kao što reče poznati fiktivni detektiv Holmes: Kada eliminirate nemoguće, ono što ostane, koliko god bilo nevjerojatno, mora biti istina. U tom smjeru, nemoguće je da neka politička stranka preko svojih istinskih članova sama želipostati mala i nemoćna. Nemoguće je da stranka na vlasti nema nikakvog utjecaja u bilo kojem segmentu društva i države. Nemoguće je da ne vidimo što se događa u Drvaru s katoličkom crkvom. Vlast je odgovorna što se ne da katolicima izgradnja crkve, lažu kada kažu da ne može zbog nedostatka novca, a niču bespravni objekti godinama, a ako je i istina, ma dajte dozvolu, katolici će ju sami izgraditi. A vlast u Drvaru je zna se koja. I vlast u Federaciji je zna se čija.

Dvije stranke na vlasti, jedna u općini Drvar, druga u Federaciji, SNSD i HDZ BiH, njihovi predsjednici posebno, načelno su u odličnim odnosima. Milorad Dodik se ponekada predstavlja većim Hrvatom od Hrvata. On bi da mi imamo i entitet, ali ne crkvu u Drvaru, njegova stranka na vlasti. Stoga, jedino što ostane, a uopće nije nemoguće, jest da politika služi njihovim interesima a ne interesu naroda kojeg predstavlja, u konkretnom slučaju katoličkog puka u Drvaru, jer zašto Dragan Čović, predstavljen kao dobročinitelj od fratara koji mu slijepo vjeruju i služe, ne nagovori svog prijatelja Dodika da omogući katoličkim svećenicima u Drvaru služenje mise svojem vjerničkom puku u normalnim uvjetima, u novosagrađenoj crkvi. Ako kažete da svakako nema katolika u Drvaru, onda otjerajte i one što su sada tamo. A uopće nije bitno koliko ih je, oni koji jesu tamo, imaju pravo na crkvu, i ima ih dovoljno da dobiju crkvu. I u postotku bi vjerojatno išli više u crkvu nego u nekim sredinama u kojima je katolika daleko više. Možda zbog toga i smetaju, što su vjernici.

Umjesto da HDZ digne glas o ovoj temi, o tome šalje priopćenje HČSP, stranka bez utjecaja. Još jedna u nizu koja čini jednu od „bezbroj“ pravaških opcija u rasulu zbog pojedinačnih igrica i interesa, razbijenih od vladajućih jer su ujedinjeni pravaši ipak nekakva politička prijetnja, čak snaga. Ovako su povijest svi zajedno, a povijest je svjedok da su pravaši nekada, ne tako davno, bili istinska snaga.Pa su svakakvi ljudi radili na razbijanju te snage, i unutar samih „pravaša“ kojima tamo nije ni bilo mjesto.

I onda, koga briga za katoličku crkvu u Drvaru? Čovića, Dodika, srpsku vlast, HČSP, katolike, pravoslavce koji su također kršćani i trebali bi znati koliko je crkva važna? Onoga koga briga, nemoćan je. Onaj koji je moćan, ovakve teme izvlači pred izbore i na temelju lažnih obećanja i skretanja pozornosti dobiva izbore, a koliko ga brigaju konkretne stvari, pokazuje nemarnošću za ovakav i slične probleme. „Što licemjerstvo vaše kuka nad ruševinom katedrale! Čovječje tijelo hram je duha i živa kula ideala.“