Nikada nije smjelo doći do podizanja, a kamoli do potvrđivanja optužnice protiv Živka Budimira!

SARAJEVO - Petogodišnji montirani politički proces bivšem predsjedniku Federacije BiH Živku Budimiru, dana 10. 07. 2019. godine doživio je svoj fijasko: Općinski sud u Sarajevu, po sutkinji Merimi Bilić Kurtović, donio je presudu, kojom je bivšeg predsjednika F BiH Živka Budimira oslobodio svih optužbi po optužnici Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo!

Podsjećanja radi, Živko Budimir je oslobođen za krivična djela zloupotreba položaja ili ovlasti, primanje dara ili drugih oblika koristi te protivzakonito posredovanje koja su mu se stavljala na teret. Prema mišljenju Suda, ova presuda nije zahtijevala opširno obrazloženje. Također, tokom izricanja presude navedeno je, da nije bilo dovoljno materijalnih i subjektivnih dokaza za osuđujuću presudu.

Nakon presude Budimir je dao izjavu za medije: “Svjesni da je cijeli proces politički pritisak na pravosudne institucije ne možete mirno presudu ni očekivati. Zahvalio bih se sutkinji koja mi je presudom vratila vjeru u ljude, ali još ne u ove institucije, jer u njima sjede ljudi koji su meni podmetali dokaze kako bi proveli svoju političku volju da se izvrši rekonstrukcija Vlade FBiH”, kazao je Budimir.

Naslućivalo se već tada, dana 26. travnja 2013. godine, kada je Budimir lišen slobode, u svojstvu Predsjednika F BiH, u zgradi Predsjedništva BiH u Sarajevu, a po Naredbi Tužiteljstva BiH, da se radi o namještenom političkom procesu, a sve sa ciljem rušenja Živka Budimira sa vlasti, radi preraspodjela fotelja u vrhu vlasti.

Teatralnim upadom specijalaca s dugim cijevima u zgradu Predsjedništva BiH u prisutnosti brojnih političkih podobnih naručenih medija, dana 26. 04. 2013. godine lišen je slobode šef Federacije BiH Živko Budimir.

U isto to vrijeme, Budimirov Ured u Mostaru, pretresa državna tužiteljica Diana Kajmaković. Ništa ne bi bilo neobično, da upravo tada nije u prisutnosti Diane Kajmaković izveden pokušaj podmetanja obilježenog novca koji bi tužiteljstvu bio “krunski dokaz” za Budimirovu “korupciju”. Međutim, nije im sve išlo po “voznom planu” pa je taj groteskni scenarij završio nespretnim ubacivanjem torbice s označenim novcem u kantu za kišobrane u hodniku ispred Budimirova Ureda u Mostaru od strane zbunjeg podmetača i prevaranta Ivana Knezovića. Sve su to snimile nadzorne kamere, a potom emitirala Federalna televizija. Sramotno je, da se na ovakvo podmetanje dokaza Živku Budimiru u Tužiteljstvu BiH na to nitko nije ni osvrtao, nitko iz vlasti nije pozvao na odgovornost odgovorne na takvo montiranje.

Po Ustavu F BiH u odnosu na izvršnu vlast Federacije BiH, pod točkom 1. navodi se, da je “Predsjednik F BiH šef države”, dok se u članu 7 istog Ustava, navodi široki spektar ovlasti Predsjednika F BiH, i to: Predsjednik Federacije nadležan je za:

(I) imenovanje Vlade, šefova diplomatskih misija, oficira u armiji, sudaca federalnih sudova, u skladu sa članovima IV. B. 5, IV. B. 8 i IV. C. 6; (II) vršenje funkcije vrhovnog komandanta oružanih snaga Federacije, (III) vođenje konsultacija u vezi sa imenovanjem ombudsmena i sudija u skladu sa članovima II. B. 1 (2) i IV. C. 6. b); (IV) potpisivanje odluka Parlamenta Federacije nakon njihovih donošenja u skladu sa članovima IV. A. 17 do 19; (V) potpisivanje i ratificiranje međunarodnih sporazuma u ime Federacije u skladu sa članom IV. B. 7 (d); (VI) primanje i akreditiranje ambasadora; i (VII) davanje pomilovanja za djela utvrđena federalnim zakonima, osim za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocida.

Tako će Bosna i Hercegovina postati jedina država na svijetu, koja se nikada neće moći oprati od pravosudne mrlje u odnosu na montirano uhićenje tada Predsjednika F BiH Živka Budimira, kao što se nikada neće moći zaboraviti nečasna i sramna uloga dvoje korumpiranih državnih tužitelja Diane Kajmaković i Olega Čavke, koji su prihvatili, da kroz pravosudne institucije, sprovedu diktat moćnih centara političke moći, prvenstveno HDZ-a BiH, SBB-a i drugih, njima lojalnih političkih profitera.

Nezabilježen je slučaj u povijesti bh. pravosuđa, doli predmeta “Budimir”, koji je u pratnji SIPA-e, uz prisustvo brojnih medija, “ispraćen” iz zgrade Predsjedništva BiH na kriminalističku obradu u SIPA-u, dok se za isto to vrijeme u njegovom Uredu u Mostaru podmeće obilježen novac i dokazi, koji bi Tužiteljstvu BiH bili “krunski dokaz” za Budimirovu “korupciju”, a koje sramne i nečasne radnje Tužiteljstva BiH su zabilježile nadzorne kamere, a potom emitirala Federalna televizija.

Na prijedlog Tužiteljstva BiH, točnije Diane Kajmaković i Olega Čavke, Sud Bosne i Hercegovine odredio je tada Budimiru jednomjesečni pritvor. No, ništa ni tada ne bi bilo čudno, da se po isteku jednomjesečnog pritvora, nije oglasio tada entitetski Presjednik RS-a Milorad Dodik, koji je izjavio, da će “Budimiru biti produžen pritvor za još dva mjeseca”, čime je otvoreno poručio, da se sudske i tužiteljske odluke naziru iz centara političke moći. I na ovakvo sramno montiranje, nitko se iz VSTV-a BiH nije niti oglasio, tek pokoji mediji i neki intelektualac, a montirani politički progon Živka Budimira prekinuo je Ustavni Sud Bosne i Hercegovine usvojivši apelaciju Budimirovih odvjetnika.

Ustavni sud BiH, apelacijom, broj: AP-1885/13 od 24. 05. 2013. godine osporio je rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 012709 13 Kv od 3. 05. 2013. g i broj S1 2 K 012709 13 Krn3 od 27. 04. 2013. G

Ustavni sud zaključuje da „postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.c. Europske konvencije, kada je Sud BiH apelantu Živku Budimiru odredio pritvor iako iz osporenih rješenja proizlazi da za to nije bio ispunjen osnovni zakonski uvjet, a to je da postoji osnovana sumnja da je apelant učinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret, jer se iz obrazloženja osporenih odluka ne može zaključiti da je zadovoljen standard postojanja „osnovane sumnje“ kako je to definirano članom 20. ZKP BiH, niti da postoje „činjenice ili informacije na osnovu kojih će objektivni posmatrač zaključiti da je osoba u pitanju mogla počiniti krivično djelo za koje se tereti“, kako to zahtijevaju standardi člana 5. stav 1. tačka c. Europske konvencije“.

Nakon što je putem Federalne televizije emitiran snimak podmećanja i montiranja dokaza od strane Tužiteljstva BiH, ispred Budimirova Ureda u Mostaru, te nakon Odluke Ustavnog suda BiH u predmetu “Budimir”, Sud BiH oglasio se nenadležnim i cio spis na Općinski sud u Sarajevu, odnosno Tužiteljstvu Kantona Sarajevo uputio.

Zakonom o krivičnom postupku F BiH u odnosu na postupak optuživanja i podizanja optužnice iz člana 241. stav 1. ZKP-a F BiH propisano je: “Kad u toku istrage tužilac nađe da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo, pripremit će i uputiti optužnicu sudiji za predthodno saslušanje”, dok se u članu 243. ZKP-a F BiH navodi, da sudac za prethodno saslušanje može potvrditi ili odbiti optužnicu, a Rješenje o tome dostavlja tužitelju.

Iz prethodno navedenog, nedvojbeno proizlazi, da je zakonski standard, za određivanje pritvora, optuženje i potvrđivanje optužnice “osnovana sumnja”!

U predmetu “Živko Budimir” prethodno je Ustavni sud Bosne i Hercegovine mnogo prije podizanja optužnice i potvrđivanja iste, dakle zaključio, da nema niti osnovane sumnje, da je Živko Budimir počinio bilo kakvo kazneno djelo, zbog čega nije moglo niti doći do optuživanja, a kamoli do potvrđivanja optužnice protiv Živka Budimira.

Dana 10. 07. 2019. godine, tokom izricanja oslobađajuće presude Budimiru, navedeno je, da nije bilo dovoljno materijalnih i subjektivnih dokaza za osuđujuću presudu, dakle isto ono što je mnogo prije tijekom 2013. godine Ustavni sud BiH u svojoj Odluci i meritumu u predmetu “Budimir” zauzeo.

Nakon presude u predmetu “Živko Budimir”, postavlja, ne samo moralna, nego i disciplinska i krivična odgovornost svih pravosudno-policijskih aktera, koji su od samoga početka bili involvirani u predmet “Budimir”, jer su svjesno i namjerno, ignorirali odluku Ustavnog suda BiH i upustili se u optuženje Budimira, znajući prethodno, da nemaju dovoljno ni subjektivnih, ni objektivnih materijalnih dokaza, kojim bi Živko Budimir oglašen krivim bio. Dakako, ovdje se ne ubraja odgovornost sutkinje Merime Bilić Kurtović, koja se uspješno oduprla svim političkim i sa vrha državnog pravosuđa pritiscima u predmetu “Budimir”!

Na kraju oslobađajuće presude Živku Budimiru, sutkinja Merima Bilić Kurtović je kazala: “Na osnovu člana 203. stav 1. ZKP-a F BiH, optuženi Živko Budimir oslobađa se od dužnosti plaćanja troškova krivičnog postupka i paušala, te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda”!

I pitanje za kraj: Dokle će porezni obveznici plaćati ovakve montirane optužnice?!

VEZANI TEKST:
https://www.dnevno.ba/vijesti/opcinski-sud-sarajevo-zivko-budimir-osloboden-svih-optuzbi-172869/?fbclid=IwAR0SmEnz0Na1ok7-zwh2R-rq4tsJVBlvbwogS2csoSaSVBs2X48Mx5RtNF8