NJIHOV KOMŠIĆ, A NAŠI KOMUNISTI: Gorlitz u Njemačkoj je primjer političkog ujedinjenja sviju protiv jednoga

GORLITZ - Gorlitz je grad u Njemačkoj, ima oko 56 tisuća stanovnika te kao takav i u njemačkim okvirima može biti u određenim promatranjima statistički gledan kao svojevrsni uzorak. Geografski rečeno, to je grad u pokrajini ili saveznoj zemlji/državi Saksoniji. Saksonija je nekada bila dio Istočne Njemačke odnosno Demokratske republike Njemačke koja je bila komunistička članica Istočnog bloka. Podatak o nedavnoj komunističkoj povijesti i uređenju je bitan radi činjenice da je neki dan u utrci za gradonačelnika tog grada kandidat AfD-a, ekstremno desno orijentirane anti-imigracijske stranke koja koketira s nacističkom poviješću, zamalo pobijedio. U prvom krugu glasovanja koje je održano 26. svibnja, Sebastian Wippel, kandidat AfD-a, osvojio je najviše glasova i to 36,4 posto, a iza njega je sa 30,3 posto bio kandidat CDU-a OctavianUrsu, dok je u tom prvom krugu Franziska Schubert ispred Zelenih osvojila 27,9 posto te Jana Lubeck ispred Lijeve stranke (Die Linke) tek 5,5 posto. Dvojac s najviše glasova je ušao u drugi krug glasovanja jer su se dvije kandidatkinje koje su prešle prag povukle iz utrke radi ujedinjenja glasova protiv AfD-a. U tom drugom krugu je Wippel iz AfD-a osvojio oko 45 posto glasova a Ursu, rumunjski imigrant u Njemačku rođen u Bukureštu, je sa 55 posto postao gradonačelnik.

Inače je Gorlitz stekao reputaciju kao „njemački Hollywood“ jer je više filmova snimano u njemu, kao što su „The Grand Budapest Hotel“ i „InglouriousBasterds“, te je nakon prvog kruga glasovanja dobar dio pripadnika filmske industrije (između ostalih, redatelj Stephen Daldry i glumac Daniel Bruhl) bio uključen u kampanju animiranja svih glasača ostalih stranaka i svih onih koji nisu glasovali u prvom krugu da izaberu kandidata CDU-a koji će biti usamljen u utrci protiv kandidata AfD-a i da time Gorlitz ne postane prvi grad u Njemačkoj u kojem će AfD imati gradonačelnika jer se radi o stranci „mržnje i neprijateljstva, razdora i isključivosti“.

Kampanja je uspjela no netom nakon objave rezultata je Annegret Kramp-Karrenbauer, vođa CDU-a i kandidatkinja za nasljednicu Angele Merkel na mjestu kancelarke, objavila na svom twitter profilu da CDU ima građansku moć protiv AfD-a na što je stigao niz reakcija sa lijeva i upozorenje kako ne bi kandidat CDU-a pobijedio da nije bilo ujedinjenih glasova ljevice koji su išli tom kandidatu. Iz AfD-a, naravno, poručuju kako se njihov broj glasova nikako ne može zanemariti, što je točno, jer su parlamentarna stranka sa sve većom popularnošću, iako se zapravo radi o populistima koji i nemaju neki konkretan politički program. Tako ni odgovor na pitanje, što bi Njemačka učinila i što bi uopće bila bez emigranata, u ekonomskom smislu, naravno.

Zašto su sve ove informacije oko izbora za gradonačelnika jednog grada u Njemačkoj bitne za nas? Zato da shvatimo da je moguće ujedinjenje glasova u borbi protiv jednoga. Samo treba prijetnja s druge strane biti dovoljno velika a sa ove naše strane treba biti kandidat dobar. Sve ovisi, naravno, o tome tko smo mi, tko ste vi i tko su oni.

Na prošlim izborima za Predsjedništvo je Željko Komšić dobio 220 tisuća glasova, otprilike. Ima li u Bosni i Hercegovini preko 220 tisuća glasački sposobnih Hrvata? Bilo ih je nekada. Čović i Zelenika su zajedno dobili oko 150 tisuća. Da je ne znam kakva prijetnja s druge strane, a kamoli Željko Komšić, Hrvati nisu vidjeli da je netko svojim političkim djelovanjem zaslužio ujedinjenje glasova i izbor tog jedinstvenog kandidata, niti je, na kraju krajeva, bilo tog jedinstvenog kandidata svehrvatske kolaicije. Za AfD glasaju Nijemci. Kakva god bila ta stranka, nju biraju i za nju se opredjeljuju, i to isključivo, Nijemci, potpuno legalno i legitimno.

Mi Hrvati smo itekako svjesni tko je i što Željko Komšić. I da, Hrvati su i oni koji nisu HDZ. A onda treba znati da su u očima prosječnog Hrvata svi ovi ostali političari toliko umjetno oplođeni kao naši istinski domoljubi da im nije pomoglo ni postojanje našeg „AfD-a“ odnosno persone nongrata da izaberemo, hrvatski ujedinjeni, protiv Komšića, jer nas valjda ima 300 tisuća u ovoj državi. Od čega pola nije ni izišlo na birališta. Tko se tu treba zamisliti? Ma neće nitko, znamo, ali lijepo je pomisliti da bi barem netko trebao.

Ovo razmišljanje ide na tragu, ako dopustite, činjenice da hrvatske stranke u Bosni i Hercegovini svojim djelovanjem nisu zaslužile da se Hrvati ujedine i otklone „opasnost“ zvanu Željko Komšić na prošlim izborima. Niti jedna to stranka nije zaslužila. Posebno ne stranka koja je od države napravila obiteljsku firmu tamo gdje se dijele državne i entitetske pozicije. Hrliti u Sarajevo kao dio vlasti i onda tražiti povjerenje u iskrenost djelovanja nije uopće normalno. To se ne događa danas ali jest se događalo prije, čak i sa „ni pod Beč ni pod Peštu“ HSP-om. I to se ne događa danas jer nije potreba, postoji i tehnički mandat, i dovoljno ruku u Domu naroda, nema više „platforme“ ni „alijanse“. A da za nas Hrvate postoji opasnost gora od ove koju sada osjećamo, i da osjetimo kako postoji čovjek koji će tu opasnost otkloniti, mi bi sami tražili da bude jedan kandidat i ujedinjenje glasova. Tada bi se, kao što su to napravili „zeleni“ i „lijevi“ u Gorlitzu, ostali povukli iz utrke, animirali bi sve glasački sposobne ljude, i ne bi Komšić bio član Predsjedništva, neka je dobio 220 tisuća. Ali je politika kod nas prije svega unosan biznis. I dalje čekamo da nas uvjere u suprotno, da poradimo na međusobnoj jednakopravnosti unutar vlastitog nacionalnog bića.

I da, još jedna sličnost… Gorlitz je grad koji je pripadao komunističkoj državi prije 30 godina a danas vrvi od nacionalista. Hrvatski nacionalisti danas, ne svi ali dobar dio njih i to onih koji pripadaju vrhu HDZ-a, i sa jedne i sa druge strane granice, prije 30 godina su bili – komunisti.