PODMUKLI RAD: Otvoreno pismo Bakiru Izetbegoviću

LJUBUŠKI - Jedan stalni čitatelj portala Dnevno.ba iz Ljubuškoga (podaci poznati uredništvu), napisao je Otvoreno pismo članu Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću, a kako je isto dostavio našoj redakciji ovom prilikom ga u cijelosti i objavljujemo:

Dajte molim Vas gospodine, vrijeme je da budete iskreni, stanete pred ogledalo i sami sebi priznate licemjerje i egoizam.

Težnja Vašeg oca i nekolicine istomišljenika, što i Vi nastavljate na jedan podmukli način, podmuklog traženja načina da dođete do cilja zacrtanog od Vaših prethodnika vraćanja povijesti kroz stvaranje građanske države, nauštrb hrvatskoga življa, starosjeditelja i čuvara doma i domovine.

No, gospodine Bakire, vi idete u Istanbul po mišljenje pa makar to bilo i na uštrb vlastitoga naroda. Dosta je nama begovih avlija, slugu kršćanskih! Je li tome Vi težite?

Ne treba gospodine Bakire nama istok, mi smo odabrali i odavno znamo što želimo i gdje idemo, što je čvrsta ekonomija, način življenja, kultura zapadna… Zato ne pokušavajte ovaj puk kršćanski hercegbosanski gurati tamo gdje ne pripada. Ovo je vrijeme informatike, sveopćeg napretka, tj. vrijeme dvadesetprvog stoljeća i stoga se okanite zabluda, zlatnih kašika i sličnih obmana.

Gospodine Izetbegović Bakire jeste li Vi svjesni sirotinje i bijede bosanske, obilazite li krajeve ove zemlje ponosne? Pođite i vidite kako i od čega živi ovaj narod, ima li za kruha i kako se stvarno prehranjuje.

Ne, Vi u toplom sjedite, u životu uživate, dobrano ste se pobrinuli za unuke, nedaj Bože da zafali što bi sebi išta prebacivali, zar ne? Pustite ovaj narod da sam odlučuje i za sebe da se pobrine.

Manite se bolan Osmanskog carstva, suludih ideja na račun povijesti i umišljenog ega. Nemojte da Vas kunu generacije koje dolaze, jer ovaj narod ovdje pod ovom kapom nebeskom je naslonjen jedno na drugoga, srasli su ko’ prst i nokat, ne mijenjajte način življenja jer ovaj narod je živio prije Vas, a živjeti će i poslije Vas. Nemojte da Vas povijest pamti kao lažnog idola i da se ježi na ime Bakir.

Nemojte misliti da je ovo nešto osobno, ovo je misao naroda koji šuti, trpi i gunđa, jer bojazan i strah duboko su u njemu.

Ne koristite ponajprije dobrotu vlastitog naroda u negativne svrhe, živi i zdravi bili.

I Da znate – svi smo mi djeca Božja, jednoga Gospoda ma kako ga zvali – Isus, Bog, Allah, Stvoritelj… Slika smo i prilika njegova.