Politika u BiH je odavno populizam i dobro plaćen zanat

SARAJEVO - Pogodba je prava stvar. Bauštela je odličan primjer toga. Pravio privatnik kuću ili država gradila most, tražiš izvođače radova, raspiše se natječaj. Izvođači radova koji pokažu zanimanje za posao daju ponudu. U nju su uključeni cijena, rokovi gradnje prema dogovoru i slično. Ma i kada dva soboslikara dođu krečiti kućni interijer, kažu cijenu po kvadratu. I imaju izbor. Mogu završiti posao, ovisno o iskustvu i čistoći radova,nekada i do podne, a mogu radovi potrajati i dva dana. O njima ovisi kolika će im biti satnica.

I izbori u državi u kojoj postoji demokracija su svojevrsna pogodba. To nije slučaj u Kambodži u kojoj je oporba ukinuta ili u Turskoj gdje su oporbeni Erdoganovi protivnici progonjeni i zatvarani prije nego je predsjednik pobjedom na izborima dobio sultanske ovlasti. Ali tamo gdje postoji slobodna volja naroda i izbor, stranke te birani predstavnici stranačkih listi su većinom glasova dobili povjerenje građana da vlasti rade za njih. U idealnom slučaju, za sve građane podjednako. I trebali bi biti plaćeni, prema toj pogodbi, po učinku. To nije moguće u državama poput Bosne i Hercegovine koja plaća svoje izaslanike u parlamentima za sjedenje u višestruko skupljim klupama od prosječnih stolica u našim kućanstvima.

Tako je jer na tržišnom političkom nebu ove države se u krug vrte jedni te isti, istrošeni politički dužnosnici koji samo mijenjaju položaje. Privatizirala se cijela globalna administrativna križaljka skupih i nepotrebnih pozicija. Čak i oni koji pucaju na visoko, a ne uspiju postati veći funkcioneri državnog glomaznog aparata, za utjehu dobiju poziciju tešku nekoliko tisuća maraka mjesečno, plus ostale beneficije. Znalo je se dogoditi da i županijski ministri financija koji ne znaju sastaviti običnu kalkulaciju troškova resora kojim upravljaju, za „nagradu“ u sljedećem mandatu dobiju klupu u Domu naroda Federacije. I kako onda naprijed?

Zlatan Ibrahimović je veliki igrač. Njegove poteze neće iz sjećanja izbrisati niti jedan navijač kluba u kojem je igrao, niti jedan Šveđanin a ni svi koji vole nogomet. No, on je se otisnuo, poput brojnih njegovih prethodnika, a sve od reda velikih zvijezda europskog nogometa, u SAD i tamošnji MLS. U Europi nadiru mlade snage s kojima se sve teže boriti. A tamo preko „bare“, usluge Zlatana i sličnih njemu nisu samo nogomet već i šou, hrana za novonastale nogometne sladokusce koje treba privući na tribine ali i za publiku izvan travnjaka, za novinare i sponzore.On će svoj ugovor odraditi korektno.

Na političkoj sceni Bosne i Hercegovine nema mlađih snaga koje nadiru a ako netko i pokuša, vrlo brzo uvidi u što je se uvalio. Tko će proći pored iskusnih kadrova koji su bili iskusni čak i u trenucima dok je država bila tek u nastajanju, u uvjetima u kojima su oni sami stvarali pravila igre, u zemlji ekonomskog trećeg svijeta u kojoj je bjesnilo sve loše, od rata do ratnih i poslijeratnih privatizacijskih pljački koje su lansirale upravo današnje vlastodršce do statusa nedodirljivosti?

I što oni rade dvadeset godina poslije? Ništa. Kako smo spomenuli stotine puta, isto i ovaj najsvježiji izvještaj o aktivnosti političkih poslanika odnosno zastupnika u državnom parlamentu svjedoči kako je velika većina njih tamo samo da primaju pet, šest, sedam puta veća primanja od prosječnih a sve za poneko dizanje ruke. Konkretni i svrsishodni amandmani te rasprave o njima su u nekom drugom svijetu, a ne planu. Medijska aktivnost pojedinih političara je velika ali je ona obični populizam i priča u prazno. Kupovanje glasova sijanjem straha od kojekakvih sukoba. Nažalost, i izmišljenih sukoba. A sijanje straha među narodom je u definiciji terorizam.

I vidi čuda, čak i Željko Komšić koji je među najaktivnijim medijskim personama kada treba dignuti glas o svačemu o čemu on sam osjeti da treba nešto reći, u Parlamentu je prepoznat među onima koji šute. Nismo ga prepoznali mi već politička analitičarka Ivana Marić (i kolega joj Esad Bajtal te njegovo izvješće o političkom neradu) koja se čudu ne može načuditi da se spomenuti, koji je dobio preko 40 tisuća glasova, nijednom nije javio za riječ.Valjda se čovjek potroši pričajući okolo o Čoviću, Dodiku i Grabar-Kitarović, građanskoj BiH i najezdi unutarnjeg i vanjskog zla po Bosnu i Hercegovinu ukoliko ova spomenuta dvojica zasjednu u Predsjedništva stolice. Čovjek koji je već dva mandata obnašao tu dužnost, nije kadra uputiti kolegama idealan scenarij spasa države osim populizmom obojeni atak na konkurenciju. Onu za koju smatra da će uništiti državu. A jest je on spasio u ta dva mandata.

Tko to bi se bavio politikom da se političari plaćaju prosječnim primanjem države? Nitko. A svoja velika primanja pravdaju alibijem da rade odgovoran posao. Ali, na koji način ga radite? Ma, svi vi ste jedno veliko ništa. U usporedbi sa vama, gledajući odgovornost, vozač školskog autobusa bi trebao imati dvostruko veća primanja. Ali, vozač mora gledati na više retrovizora i na cestu, mora mijenjati brzine i paziti na mir u busu, nema on vremena pričati u prazno i sijati strah između „sedmaša“ i „osmaša“.