Što je to politička ideologija – Kod naših političara je kao par čarapa

SARAJEVO - Prilikom komentiranja vijesti u kojoj se spominje da je ogroman dio članstva DF-a u srednjoj Bosni prešao u SDP, uključujući brojne općinske organizacije i istaknute članove iz te županije, Zukan Helez, potpredsjednik SDP-a, rekao je nešto o stranačkim vrbovanjima što i nije trebalo otkriti već se zna odavno. Rekao je za sada već bivše članove DF-a kako je svakome u SDP-u drago što su i pored brojnih nagovaranja da se pridruže desnici, ipak na kraju odabrali ljevicu, a usput je spomenuo da ih iz SDP-a nije (?) nitko vrbovao.

Ovdje nije cilj u fokus staviti ni SBŽ, ni SDP, ni one bivše članove DF-a koji su prešli u SDP. Svakako je DF i nastao iz SDP-a, a ako je netko nanovo pristupio Komšićevoj stranci, odavno je lijeva opcija. Ili možda nije? No, nije ni važno. Radi se o dubljoj stvari. Jesu li BiH političari skloni mijenjanju strana? Posebno oni sa manjih razina vlasti, županijskih i općinskih, gdje ti prelasci izazivaju manje potrese i slabije su poznati široj javnosti. Naravno da jesu skloni mijenjanju strana, čim i ako uvide da je ta promjena nužna za sigurniju vlastitu budućnost.

Uistinu su rijetki oni koji ostaju dosljedni vlastitim ideološkim stavovima jer su zapravo rijetki ljudi koji u ovakvim političkim okruženjima i posjeduju adekvatan ideološki stav. A kakav je to adekvatan ideološki politički stav? E to je onaj kojega osoba, pojedinac kao ‘zoon politikon’ može javno isticati bez da vrijeđa ikoga drugoga i išta drugo na bilo kojoj osnovi, i nije obilježeno kršenjem bilo kojega, ni moralnog ni državnog zakona.

Sve ostalo osim adekvatnoga je prisutno u BiH odavno, obilježeno ideologijom moći do koje je lakše doći preko politike a usput je to djelovanje ispunjeno kriminalnim djelatnostima, korupcijom i mitom, nepotizmom, ucjenama, prevarama od kojih najviše ispašta narod, a usput se eto dogodi da se mijenjaju i strane. I to ne samo s jedne lijeve ili desne opcije na drugu već netko ode toliko lijevo da završi desno, ili obrnuto, na tom kutu od 180.

Kod nas se političku ideologiju čak zna i zloupotrijebiti. Recimo, često u posljednje vrijeme čujemo, zapravo najčešće možemo pročitati u kolumnama Slave Kukića, pojam etnonacionalizam. Nije poznato kakvo je ukupno stanje kod Bošnjaka (posebno SDA) i Srba (SNSD), čak ni kod Hrvata, a naravno da i sam profesor aludira na HDZ BIH. Možda nije baš sve tako sivo, nisu svi istinski etnonacionalisti. I neka nisu, rekli bi mnogi. Ali je još mučnije, ironičnije i podlije što upravo iskorištavaju taj etnonacionalizam kod dijela masa da bi opstali na vlasti. Čim se dokopaju ili zadrže na vlasti, opet i najljući etnonacionalistički protivnici mogu zajedno. Sve dok opet ne dođe vrijeme od godinu dana prije sljedećih izbora.

Dakle, ispada da je ponekada kod brojnih naših političara sa svih razina pojam politička ideologija tek sredstvo, i to sredstvo vrlo male vrijednosti. Kao par čarapa koje mijenjaš dok ne puknu pa ih je jednostavnije baciti i kupiti nove nego zakrpiti.