TAJANSTVENI TAJKUN KOJI JE UZNEMIRIO ZAGREPČANE: Tko je Ante Vlahović?

ZAGREB - Žustru raspravu na društvenim mrežama izazvala je buduća rezidencija predsjednika Uprave Adris grupe, Ante Vlahovića. Zdanje je to smješteno u zagrebačkoj Preradovićevoj ulici, ali i projekt iza kojeg stoji poznati portugalski arhitekt Eduardo Suoto de Moura.

Zbog te zgrade komentari na Facebooku se ne smiruju, a kritičari su složni kako se radi o ruglu u središtu metropole. Ne gledaju blagonaklono na ovo Vlahovićevo zdanje ni pojedini arhitekti i povjesničari umjetnosti koji su zgradu već sada simbolično prozvali “vilom bez prozora”, opisuju je i kao “bunker koji opisuje malograđanštinu i snobizam”, a posebno su kritični prema zidovima koji na uličnoj strani nemaju prozore, što prema kritičarima označava primitivizam.

Inače, Vlahovićeva rezidencija nikla je na mjestu bivšeg bosanskog restorana Drina, koji se potom transformirao u parkiralište u vlasništvu Milorada Radanovića Brace koji stoji iza tvrtke Euroline, a koji je pak u poduzetničkim krugovima poznat i kao bivši zastupnik Daimlera AG za Hrvatsku.

Sam Vlahović u javnom je prostoru poznat kao jedan od najimućnijih Hrvata, čije je bogatstvo procijenjeno na više od 2,5 milijardi kuna. Vlahović se, kao i dobar dio hrvatskih tajkuna, nastoji držati podalje od javnosti, no medije je prije nekoliko tjedana zaintrigirao zato što se otkrilo da je od supruge gradonačelnika Milana Bandića za 150 tisuća eura kupio straćaru od 38,49 metara kvadratnih, koju je platio 3897 eura po metru kvadratnom.

Pokušate li na internet prostranstvu pronaći štogod o Vlahoviću, moći ćete naići uglavnom na pozitivne tekstove, u kojima ga se komplimentira i proglašava jednim od najboljih menadžera u zemlji. Uživa sličan status kakav je nekoć uživao Todorić, a paralelu s Gazdom moguće je povući i utoliko što intervjue rijetko daje, a fotografije s njegovim likom također nisu česta pojava.

Ovaj ekonomist iz Metkovića, prema službenoj biografiji, karijeru je startao u Tvornici duhana Rovinj, gdje je prije privatizacije radio kao direktor tržišnog poslovanja. Devedesetih postaje Predsjednik Uprave TDR-a, a prve milijune zarađuje kao direktor tvrtke, otkupljujući dionice kojima je naknadno cijena skočila u nebo.

Iz TDR-a se rodila Adris grupa na čijem je čelu Vlahović još od davne 2004. godine. Zlobnici će reći kako i Vlahović spada u skupinu poduzetnika koje je pomazila ne samo sreća već i politika pa se tako tvrdi kako zasluge za njegov uzlet imaju Zlatko Mateša i Franko Gregurić. No te tvrdnje nešto su na što se Vlahović nikada nije osvrtao budući da je i u travnju 2003. godine Državna revizija došla do zaključka kako je pretvorba u TDR-u provedena po zakonu, iako je TDR ’98. godine preuzeo i Tvornicu duhana Zagreb, uz radničke provjede koji su trajali mjesecima.

Dio radnika pobunio se zbog preseljenja u Kanfanar, gdje je dignuta nova tvornica, a zasmetale su im i otpremnine te zaostale plaće. Radnici su u to doba protestirajući zauzimali pogone zagrebačke Tvornice duhana, pri čemu ih je tridesetak i uhićeno.

Bilo je tu i raznih fizičkih okršaja, pa se u prosvjede uključio i tadašnji premijer Ivo Sanader, nakon čega su iz Adrisa najavili da će najvjerojatnije isplatiti preostale plaće i otpremnine. Pisao je svojedobno o TDR-u Business.hr spominjući sumnjive poslove i šverc cigareta te objavljujući kako je Marko Milošević, sin Slobodana Miloševića, tijekom rata imao tvrtku preko koje su se TDR-ove cigarete švercale za Srbiju.

Zbog monopola na cigarete, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja svojedobno je kaznila ovu rovinjsku tvrtku kaznom od 270 milijuna kuna, a ubrzo se donosi i odluka o prodaji TDR-a BAT-u za 505 milijuna eura. Nakon toga, okreću se proizvodnji hrane i turizmu te osiguranjima, a u tom kontekstu u javnom je prostoru spominjana kupovina Croatia osiguranja.

Govorilo se kako se taj proces odvijao u dogovoru između Vlahovića i Linića, na što je ukazivala i Državna revizija koja je smatrala da se prodaja po Linićevom modelu nije smjela dogoditi te da nije bila zakonita, ali i da su neke nekretnine CO-a prodane ispod cijene u trenutku dok je ova kompanija odlično poslovala.

Slučajno ili ne, u istom tom CO-u ubrzo se zaposlio i Tihomir Kralj, bivši policajac blizak Slavku Liniću. Bliskost je, međutim, nestala po dolasku Plenkovića na čelo Vlade pa Vlahović s premijerom ulazi u konflikt zbog Agrokora nakon što je razotktivena takozvana skupina Borg.

Vlahovićev Adris od Agrokora je, protiveći se nagodbi, zahtijevao milijardu kuna, a radi stopiranja nagodbe Plenković je bio primoran naći se s Vlahovićem. No nakon tog susreta poručio je da on, kao šef Vlade, ne može posredovati u postizanju dogovora između vjerovnika i izvanredne uprave Agrokora.