Tko šljivi Branitelje, onako je kako kažu Mesić i Pupovac

ZAGREB - Znate onu priču kako je Adolf Hitler bio dobar motivator? Ma dajte, molim vas, žgoljavi zalizanko s brčićima ispred svoga vremena stvorenima za porno industriju sedamdesetih godina stane za pozornicu i viče. Ono što je vikao je bilo poželjno Nijemcima i u tome je sva poanta a da je to govorio bilo tko, mogao je dovesti naciju u trans. Jer Nijemci su bili opustošeni nakon Velikog rata, a Prvi svjetski rat je uzrok imao u kolonijalnim pretenzijama prema Aziji i Africi, a ne u rasnoj netrpeljivosti. S druge strane, Hitler je na vlast došao s 30 i nešto posto glasova. Pučem, državnim udarom, nasilnim prevratom, a ne demokratskim putom.

Hrvatska je, pak, imala demokratsku volju i želju preko 90 posto naroda da ostvari samostalnost. Bila je gušena u komunističkoj tvorevini Jugoslaviji nastaloj na AVNOJ-u i NOB-u, NOR-u, i svim drugim komunističkim skraćenicama a sama Hrvatska država je u tu drugu Jugoslaviju ušla na temelju ZAVNOH-a i sa granicama određenima unutar federacije socijalističkih zemalja. Hrvatska želja za samostalnošću i nezavisnošću je prevladala, za taj pokret nije bio potreban puč ni državni udar manjine, na taj način se, kao prvo i osnovno, nije ni mogla dogoditi država, već je ogromna većina odgovorila potvrdno na pitanje želi li razrješenje svih odnosa s Jugoslavijom, i velika je većina stala na branik Domovine u agresorskom ratu koji je nastupio, a sve je poveo Franjo Tuđman, osoba kojoj se danas mnogo spočitava, ali osoba zaslužna za stvaranje države prema onakvim uvjetima. Tuđman je bio Branko Ivanković nogometne motivacije, smiren i staložen, pomiritelj, svjestan svih opasnosti koje prijete stvaranju države. I pretjerao je u tom strahu.

Jer, u tom procesu je stradalo dosta onih koji su državu Hrvatsku željeli stvoriti malo drugačijim putem, i bez onih sumnjivih likova tipa Josip Manolić, Josip Perković, Stipe Mesić i ostalih. To je rekao i Ante Paradžik koji je prepoznao komuniste na istim strukturama u njegovoj slobodnoj nezavisnoj državi Hrvatskoj, iste one koji su ga proganjali i hapsili, iste suce iz Jugoslavije je sretao u Hrvatskoj, iste direktore i političare, a on bi ih procesuirao a ne postavio na iste funkcije u novoj državi.Zato je i stradao od ruke… ha, čije? Udbaških struktura unutar HDZ-a. Jer su u tom HDZ-u bili i spomenuti udbaši poput Manolića i Perkovića, u tom HDZ-u je bio i Stipe Mesić, u tom HDZ-u koji je stvarao državu nije provedena lustracija.

Stvaranje države je plemenit čin ali taj proces stvaranja države s likovima poput navedenih je zamršen proces s motivacijama koji podilaze osobnim interesima i zaobilaze iskreno domoljublje.

Hrvat je Hrvat, gdje god on živio. Zato i ovaj osvrt. Hrvatska je matica. Nalazio se Hrvat u Melbourneu, Dublinu, Chicagu, Berlinu ili u Sovićima između Gruda i Imotskoga, nekoliko kilometara od granice, Hrvat je Hrvat, bila mu domovina u kojoj živi Australija, Irska, SAD, Njemačka ili Bosna i Hercegovina, on ima isti osjećaj prema matici zemlji, iskonskoj Domovini, Lijepoj našoj… kako god je nazvali jer sve je to ona, i ako je istinski Hrvat, on je danas razočaran, tužan, ljut, zbunjen. Jer u toj slobodnoj državi Hrvatskoj nastaloj na temelju Domovinskog rata danas djeluju likovi koje bi, da je poživio i došao na vlast, pokojni Paradžik sve pohapsio. Ne bi onda ni situacija u Bosni i Hercegovini bila ovakva, a i Bosna i Hercegovina bi bila jedinstvena država, bez struktura unutar nje koje su dobile blagoslov, između ostalih, i Hrvatske. Misli se, naravno, na RS. Tko zna što bi sve bilo i kako, no jedno je sigurno.

U Hrvatskoj u kojoj djeluju spominjani sumnjivi likovi koji Hrvatsku nisu ni željeli, za razliku od istinskih Hrvata iz Berlina, Sovića, Melbournea i ostalih, u Hrvatskoj nastaloj na temelju Domovinskog rata, danas ponovno, u Srbu, jedan Srbin i jedan „Hrvat“, a zajedničko im je da Hrvatsku nisu željeli i ne vole ju, slave ustanak, njegovu obljetnicu, dan kada je povampirena udružena partizansko-četnička komponenta pobila hrvatsku djecu.

Stipe Mesić negira Domovinski rat i kaže da je Hrvatska nastala na temelju ZAVNOH-a a danas je Hrvatska u sporu sa svim susjedima zahvaljujući tim granicama. Čak i sa Mađarskom bi se moglo glasno otvoriti pitanje granica a kamoli sa Slovenijom s kojom spor traje godinama, sa Srbijom s kojom nije do kraja riješeno pitanje granice čak ni mirnom reintegracijom istočne Slavonije i Podunavlja, a i sa Bosnom i Hercegovinom, unatoč sporazumu Tuđman – Izetbegović iz 1999., danas postoji pogranični problem i pokušaj opstrukcije gradnje Pelješkog mosta. Dakle, povijesna je činjenica da Hrvatska u granicama ZAVNOH-a nije mogla ni smjela postaviti pitanje granica unutar Jugoslavije jer to nije mogao nitko, bilo je kako drug Tito kaže. Već skoro 30 godina nije kako „Tito“ kaže, ali titovci pričaju što ih je volja, slave dane koji Hrvati tuguju, izokreću povijest u svoju korist, rugaju se istinskim Hrvatima, a hrvatski premijer šeta hodnicima Bruxellesa dok oni koji su mu državu stvarali osjećaju jal i jad, osjećaju se prevareno. Birajte ih opet, sve, neka zajedno vladaju Plenković i Pupovac, u toj matici, Lijepoj našoj, iskonskoj Domovini.