Trebaju li ljudi Bosni i Hercegovini?

MOSTAR - Je li Angela Merkel izgubila na popularnosti zbog enormnog priljeva migranata u Njemačku ili nečeg drugog pa se odlučila povući iz politike, na početku pada popularnosti nje same, time i stranke kojoj je (bila) na čelu? A pri tome, je li enormni priljev migranata u Njemačku, ne samo sa prostora Bliskog istoka već i brojnih naših ljudi koji su u posljednje dvije-tri godine otišli gore i svih ostalih, je li se dogodio zato što Njemačka voli sve te ljude na svojoj zemlji pa im želi pomoći ili je slučaj da Njemačkoj treba radna snaga koja će raditi i održavati sustav na životu, gospodarski i mirovinski sustav koji ne mogu bez radnika kojih jednostavno nema dovoljno u Njemačkoj, ili ih nema dovoljno za poslove na kojima su ti inozemni radnici potrebni?

Prije da je ovo drugo, zar ne? Da bi sustav bio održiv, da bi brojni Nijemci i svi oni koji su u Njemačkoj zaradili mirovinu, da bi ju nastavili primati, mora netko raditi da bi se mirovinski fond nastavio puniti. Na stranu sada ostale pogodnosti za radnike koje postoje u Njemačkoj kao što su dječji doplatak (koji imaju skoro sve županije u BiH, ali koji je „malkice“ manji nego gore), ali svi ti ljudi što rade u Njemačkoj, ne rade samo za sebe. Rade u državi i za državu te samim time i adekvatno su plaćeni, osim ako nisu otišli na slijepo ili slijepo vjerujući u dogovore pa su ostali prevareni. Kažu neki da će Nijemac rijetko kada ili nikako prevariti.

U posljednje vrijeme čitamo kako se dosta naših ljudi koji su otišli raditi u Njemačku odozgora vraća. Neki nakon godinu do dvije dana, neki odmah jer se nisu snašli, vjerujemo da ima i onih koji su samo željeli vidjeti kako je to raditi gore, možda ima i sentimentalnih ljudi koji nisu mogli bez rodnoga kraja te imaju osjećaj da „njemačko sunce“ jednostavno ne grije kao naše. Možda su mnogi uistinu i naišli na situaciju da, kada se zbroje sve strane, plaće i troškovi života, ovdje uvjeti i nisu toliko lošiji i da ne ostane mnogo više za život gore. Ima svakakvih slučajeva, to je sigurno. No, postoji li slučaj da je država Bosna i Hercegovina zapravo shvatila kako neće moći preživjeti bez ljudi? Jesu li političari pomislili kako bez rada ovdje, neće osim njih i radnika koji rade u poznatim velikim firmama, nitko više puniti naše mirovinske fondove?Odakle će onda mirovinu dobivati oni koji primaju ono malo socijale, 350-480 maraka, kakvih je najviše i koji s takvim mirovinama mogu kupiti tek kruh, tablete ako ne daj Bože trebaju, a većini trebaju, i ogrjev na mjesečnu otplatu?

Je li itko pomislio što ako iz ove države uistinu ode još pola milijuna ljudi u sljedećih dvadesetak godina, a nova djeca se manje rađaju? Što onda, hoćemo li i mi uvoziti radnu snagu iz područja na kojima je prosječna plaća od 850 maraka zapravo vrh, san, kao što je nama od nekih dvije tisuće eura? Ili je bitno dokopati se vlasti gdje su te plaće već tolike, i mnogo veće s beneficijama i mogućnostima o kakvima, recimo, njemački političari kad već spominjemo tu državu, mogu samo sanjati? Tko će dovoditi na vlast ove naše dušebrižnike koji nam pomažu pakirati kofere? Izgleda da im je dovoljno da glasaju sami za sebe, ako su si priskrbili pametnom politikom glasačko tijelo. Trebaju li ovoj državi ljudi? Trebaju, konobari da ih poslužuju, frizeri da ih podšišaju, glasači koje su već smjestili na pozicije i automehaničari koji će im servisirati nova službena vozila. Možda i koji vjerski dostojnik, ne za ispovijed jer su oni bezgrešni već da s oltara nagovore par baba da im daju glas na izborima.

Nažalost se malo govori o tome da država nije država bez ljudi. Osim što ima granice, policiju (makar bile i dvije), vojsku (makar formalnu), i sve ono što državu čini državom, mora imati i ljude koji će u njoj živjeti i koji će ju graditi, stvarati vrijednosti, proizvoditi nešto od čega država mora živjeti. Neće nam ni krediti stizati zanavijek niti će dijaspora imati kome slati ako svi postanemo dijaspora. Govori li itko o tome ili je samo važno sve drugo što treba odvratiti pozornost od brutalne stvarnosti i neizvjesne budućnosti? Važnije je tko će sjesti na vlast nego kako će taj netko tu istu vlast obnašati. Dok je tako, ljudi ovoj državi i nisu potrebni jer vlasti ne rade za ljude već za sebe. Kada shvate sami o čemu se radi, bit će ili prekasno ili će vladati samo sa sobom. Srećom ima područja u ovoj državi, koja općina i županija, gdje je, realno govoreći, dobro uhodana sinteza privatnog i javnog.

Moglo bi naravno uvijek bolje ali je situacija dobra kakva bi mogla biti tamo gdje je nezaposlenost mala i podnošljiva. Opet, i s takvih područja ljudi odlaze jer su troškovi života veliki. Jesmo li ih mi sami takvima stvorili, nametnuli ih sami sebi, jesmo li bahati ili halapljivi, želimo li više nego možemo, to je druga priča. Kažu da se treba pokriti onoliko koliko si dug i širok. Ali, nestanak ljudi sa ovih područja nije nimalo bezazlen i nitko ne želi baciti realan pogled u budućnost nego, daj ti meni danas.