Zašto na uhićenja zapovjednika HVO iz Orašja, šute Izetbegović i bošnjački političari?

SARAJEVO - Dok hrvatska predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović, premijer Andrej Plenković i generali iz Domovinskog rata čine sve kako bi zaštitili hrvatske branitelje u BiH i osigurali im potpuno pravnu pomoć, u BiH je sve zahvatila šutnja.

Kako odgonetnuti tu više politiku, koja sprječava Dragana Čovića da barem rečenicu izrekne po uhićenju Posavljaka? Zbog čega šuti Bakir Izetbegović i svi drugi bošnjački političari? Zašto šute “obični” Bošnjaci, jer su u Orašju branila BiH i to zajedno i Hrvati i Bošnjaci?

Politički koloplet

Problem BiH je u tome što u njoj nema pravednog mira. Srbi politički napadaju i vraćaju se preko “socijaldemokrata” na politiku srbijanskih imperijalnih pokreta prije rata, a za to nemaju dovoljno snage, jer do Banja Luke neće doći Putin. Tužitelji i SIPA se trebaju baviti Miloradom Dodikom i njegovom svitom, koja Srbe gura u ekonomski kaos i prema novi sukobljavanjima sa svima. Izvor njihovog političkog ludila je nepresušan.

Dodik u Čoviću ima odličnog partnera. Njihov odnos je toliko snažan, da će Čović žrtvovati i kritizirati biskupa Komaricu. To je hrvatska politička sramota, a dovoljno govori o brizi prema Hrvatima u RS-u, gdje ih je prije rata bilo 240.000, a danas jedva 12.000.

Ovakvo ponašanje Dragana Čovića ne smije biti “opravdanje” Bakiru Izetbegoviću, bošnjačkim političarima ili bilo kojem Bošnjaku, da osude uhićenja Posavljaka, koji su branili BiH od srpske agresije. Tim više, jer je u postrojbama HVO-a u Posavini bilo mnogo Bošnjaka.

U BiH se prave početničke političke pogrješke. Niti Dodik, niti Čović, niti Izetbegović nemaju dovoljno snage da nametnu jednu naciju iznad druge dvije. Mnogi neozbiljni ljudi će reći da se BiH treba raspasti. BiH nije Čehoslovačka, a ako će se nekad raspasti, to nije realno da se dogodi ovog trenutka i bez još krvavijeg rata. Kako bi izgledala njena mirna disolucija, još nitko nije odgonetnuo. Ako se sve gleda geostrateški, Srbi nemaju nikakve šanse, jer je upravo Orašje mjesto koje im smeta i nikada ga neće osvojiti. Dodiku upravo treba nered između Hrvata i Bošnjaka i na tu kartu su uvijek igrali.

Je li Izetbegović kivan na Čovića?

Ako je kivan na Čovića, ne može biti na predsjednicu Kolindu Grabar – Kitarović, premijera Plenkovića i hrvatsku politiku iz Zagreba, a osobito na uzoritog kardinala Vinka Puljića. Bošnjaci bez Hrvata ne mogu. Njihov politički odnos je s Hrvatima od obostranog značenja i u njemu ne smije biti zadrške. Remetilački faktor u BiH je Republika Srpska, jer ne želi put prema EU, NATO-u, društvenom održanju i uopće orijentaciji prema zapadu.

Hrvati moraju osuditi Čovićevo držanje svijeće Dodiku, što ga košta iznurivanju javnog hrvatskog resursa. Njegov ciničan smiješak ispod crnih naočala Hrvati trebaju shvatiti jako ozbiljno, jer sve propada, kao kula od karata od javnih poduzeća do ZHŽ-a. Njegovo ponašanje, kao zamišljenog velikog državnika je dokaz njegove osobne dezorijentacije i sulude samodopadnosti.

I pored toga Izetbegović i bošnjački političari su morali osuditi političko uhićenje zapovjednika HVO-a u Posavini. To je za njih dobar odabir, puno bolji od otvaranja Sarajeva Arapima.