Zazvoniše Hrvatska zvona u Širokom Brijegu, ali najviše po notama Dragana Čovića!

ŠIROKI BRIJEG - Tresla se brda, rodio se miš! U najkraćem to bi bio komentar toliko najavljivane tribine Hrvatskih zvona u Širokome Brijegu. Skupilo se lijepo ljudi na ovdašnjoj tribini, njih sigurno više od dvije stotine, da vide što im to nudi jedna nova politička opcija, no tijekom i nakon završetka tribine vladala je jedna razočaranost kod većeg broja prisutnih. Istina, bilo je tu dosta simpatizera drugih političkih opcija koje djeluju u Širokom Brijegu, ali i jedan dio apolitičnih osoba kojima je svega pun kufer i koje su očigledno imale velika očekivanja, no kako nam se čini nisu dobili to što su tražili

Podsjetimo, naslov tribine u organizaciji Udruge Hrvatska zvona glasio je “Jedinstvo ili zajedništvo: Demokracija ili jednoumlje”. Gosti tribine bili su predsjednik ove udruge Marko Tokić, predsjednik HRS-a Slaven Raguž i svećenik fra Mario Knezović.

Na samom početku na ovoj tribini je pročitano i pismo podrške koje je iz Zagreba uputio haški uznik Darioo Kordić.

Fra Mario Knezović se u samom početku svoga podužega, ali itekako zanimljivoga i poučnoga monologa ogradio i od ovog i bilo kojeg drugog političkog projekta ustvrdivši da se uvijek rado odazove sličnim tribinama, pa je tako učinio i ovaj put, premda je naglasio kako ne želi da ga se svrstava u ovo ili bilo koje drugo političko “klupko”!

On je rekao kako je bijedno to što nekada nismo prvi spremni ispiti čašu, kalež, peharnik…

“Ako budemo očekivali da će cijeli život netko drugi tu čašu ispijati za nas, nismo se dostojni zvati mislećim ljudima”, rekao je Knezović i podsjetio na riječi velikog Dantea: “U trenucima moralne krize, one neutralne čeka najgori krug pakla”.

“Osjećam se nekad debilno kada moram iznova kao papagaj ponavljati ljudima kako mi kao Crkva imamo pravo progovarati jer nas oni iz bivšeg sustava žele vratiti u sakristiju. Večeras ovdje ponosno stojim i ne mogu miran ostati kod kuće kada imam podatak da je naša zemlja Bosna i Hercegovina najkorumpiranija zemlja na svijetu. Ja ako o tome ne progovorim, spadam u carinike koji o tome šute. Onog trenutka kada se oslobodimo straha, možemo misliti”, rekao je on.

No, ostali gosti tribine pokazali su nažalost određeni strah. Pokazali su ga na način da su veći dio svoga monologa posvetili prisjećajući se grijeha Alijanse i Platforme, te su imenom i prezimenom prozivali neke od onih koji su u tim “nečasnim” rabotama sudjelovali, napose se to odnosi na Slavena Raguža, no kada bi se dotakli grijeha onih koji predstavljaju hrvatski politički vrh u Bosni i Hercegovini nisu se nikako mogli dovoljno ohrabriti i imenom i prezimenom prozvati HDZ-ove “kabadahije”, a toliko ih ima. Na kraju krajeva narod je očekivao upravo to da čuje, a ne dodvoravanje “dobročinitelju” Čoviću i njegovim poslušnicima. Najlakše je doći u Široki Brijeg i u negativnom kontekstu spominjati osobe poput Željka Komšića, Nermina Nikšića ili Alije Behmena, međutim bez obzira što ih je prethodno fra Mario Knezović ohrabrivao dvojica ostalih gostiju tribine ipak nisu pokazali tu potrebnu hrabrost i odvažnost kazati kako je dosta tog tlačenja hrvatskoga čovjeka od strane vodećih hrvatskih političara, pa nismo više sigurni jesu li Hrvatska zvona projekt hrvatskih generala s prostora Herceg-Bosne protiv kojih su u Bosni i Hercegovini podignute optužnice, pa sada moraju djelovati iz Zagreba, ili je zapravo ovo samo još jedan projekt HDZ-a BiH?

Na to ukazuje i podrška Hrvatskoj Republikanskoj Stranci koja je uistinu nešto minorno s obzirom da na prostoru cijele Bosne i Hercegovine imaju svega jednog općinskog vijećnika. Istina, taj jedan vijećnik dosta dobro kotira u lokalnoj zajednici, međutim znamo i za onu da “jedna lasta ne čini proljeće!”

U Hercegovinu je stiglo novo proljeće, ali bojimo se da na političkom polju sve ide po starom. Obični narod je ovdje poprilično očekivao od Hrvatskih zvona na tom političkom polju, međutim umjesto suradnje sa stvarnom hrvatskom oporbom, a tu prvenstveno mislimo na HDZ1990, oni pokušavaju kreirati pozitivne promjene s politčkim anonimusima i kako se čini, ako je bar suditi po tribini u Širokom Brijegu, beskičmenjacima.

Marko Tokić je u svome izlaganju podsjetio na propuste međunarodne zajednice, od upada u Hercegovačku banku, do nametanja Alijanse i Platforme. Podsjetio je na slučaj Željka Komšića koji je dva puta biran u Predsjedništvo bošnjačkim glasovima, ali i na najave Slave Kukića koji je svojevremeno kazao kako može osvojiti 200 tisuća glasova. U slučaju takve manipulacije, Hrvati ne mogu dosegnuti tih 200 tisuća, pa im je isto hoće li ići na izbore ili biti negdje na kupanju na Jadranu, kaže on i podsjeća kako je tzv. građanski princip koji Bošnjaci zagovaraju sličan onem kojeg je i Milošević svojevremeno zagovarao.

“Mi Hrvati smo se pretvorili u četverogodišnjake”, kaže Tokić, svake četiri godine nas zainteresiraju za izbore.

“Puna su im usta potrebe za jedinstvom, zajedništvom i to traje do drugog dana nakon izbora. Zaboravi se da smo svi jednaki, pa prestanemo biti jednaki i postanemo mali, četverogodišnji Hrvati. Iskusili smo nametnutu vlast, ali smo bome iskusili i vlast na većinskim hrvatskim područima gdje su sve stranke usvojile model da su svi Hrvati jednaki a neki jednakiji. Nastavimo li kao i do sada šutjeti, model će se samo usavršavati”, podsjeća Tokić.

Svakoga dana svjedočimo iseljavanju, kaže Tokić i pita tko će raditi kada i ako svi odu i hoćemo li morati uvoziti nekog?

“U političkom životu jedinstvo zagovaraju oni koji bi htjeli zadržati postojeće stanje. I tako HNS umjesto svrhe postade sredstvo, ali ipak u HNS-u vidimo demokratski potencijal. Jedinstvo se treba postavljati na zajedničkim ciljevima”, kaže on.

“Javno ćemo podržati Hrvatsku republikansku stranku. Ne ustanemo li i budemo li šutjeli i kamenje će progovoriti”, kaže Tokić, ističući još kako “nema nam druge nego raditi na vlastitom preobražaju kako bi oplemenili svoju sredinu”.

“Meni je borba za opće dobro motiv. Ti spinovi o nekakvim interesima pokazuju bolest našeg društva. Ja poznajem masu osoba koje djeluju na načelu darežljivosti bez interesa. Jednoumlje smeta i na svjetskoj razini”, kazao je fra Mario Knezović i ponavio riječi pape Franje koji je kazao kako jednoumlje udara na savjest i da je ono nasilje nad savješću, nad nacijama i čovjekom.

“U takvim uvjetima ne možemo govoriti ni o demokraciji, jer je demokracija trenutno u rukama nadmoćnijih. Mi smo svi politička bića i to moramo shvatiti”, kaže Knezović i dodaje da je to zauzimanje za opće dobro.

FRA MARIO: Mi nemamo viziju, a ne televiziju…

“Jedan službeni dokument crkve jasno je rekao kako se svećenik mora zanimati za politiku, to bi ste vi prisutni trebali reći vašim svećenicima koji možda nisu ni pročitali taj dokument. Nas je medijska mašinerija uvjerila da je sablazno ako se svećenici bave politikom. Papa Ivan Pavao II. se bavio politikom kad je Republika Hrvatska međunarodno priznata, pitajte ministre u Hrvatskoj, tada se nitko nije bunio jer se svećenici bave politikom. Fra Jozo Zovko se bavio politikom, fra Slavko Barbarić se bavio politikom”, kaže Knezović.

“Jednoumlje je bolest, kaže Knezović, mi u BiH stalno govorimo o tom unitarizmu i s pravom govorimo, ali ne možemo onda unutar svoga naroda raditi protiv različitog mišljenja. Mi u ključnim strateškim stvarima trebamo imati jednoumlje, ali mi to nemamo jer je jednoumljenje u nas utemeljeno na matrici koristi i interesa. Ja sam se umorio od izlaska na presudne izbore, kaže on. Kod nas nema odgovornosti, to nama fali, da se mi provjetrimo. Meni nije važno tko će vladati, koja stranka, ali ne možemo odustati od minimuma.Mi ne da nemamo televiziju, mi nemamo ni viziju, što će nam televizija kada nemamo vizuju”, kaže Knezović.

Slaven Raguž se koz svoje izlaganje vratio par godina unatrag i podsjetio na 2010. godinu i gaženje prava Hrvatima te pokretanje postupka svojevrsnog gaženja svega hrvatskog. Podsjetio je i na to da je, ekonomski gledano, vlada famozne Platforme bila i statistički i ekonomski gledano najgora vlada u povijesti Federacije BiH. Istina, podsjetio je i na greške koje je HDZ BiH učinio nakon 2014. i ulaska u vlast vezano za ustupke koje su činili DF-u oko Vijeća ministara i imenovanja Emira Suljagića kao državnog doministra, no kao što rekosmo dok je “platformaše” prozivao imenom i prezimenom za ove iz HDZ-ovog tora govorio je “ma neću ga imenovati!”

“Ma nećeš dobiti moj glas ako ga nećeš imenovati”, čulo se u jednom trenutku u pozadini lijepo popunjene kinodvorane Borak nakon tako iznešenog stava čelnog čovjeka hrvatskih Republikanaca.

Kasnije su gostima tribine prisutni sudionici iste mogli postavljati pitanja, a od svega viđenog u tom dijelu najzanimljivija je bila upravo opaska koju je Raguž dobio od strane jednog ovdašnjeg gospodarstvenika koji mu je poručio: “Sinko ti bi ušao u ring, ali ne bi ni davao, a ni primao udarce. Moraš znati da u političkom ringu to ne može tako. Da bi tamo uspio moraš znati i udarati i primati udarce!”