Mirko Rački – slikar hrvatske secesije i simbolizma (1879.)

Slikar i grafičar Mirko Rački rodio se 13. listopada 1879. godine u Novom Marofu. Nakon završene Učiteljske škole u Zagrebu, pohađa privatnu slikarsku školu u Beču, a zatim Akademiju u Pragu i Beču. Bio je član skupine Medulić, od 1921. godine redoviti je član JAZU (danas HAZU), a 1966. dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.

Slikao je u duhu secesije i simbolizma. Prva djela, po kojima je postao poznat, bila su mu alegorijske kompozicije Religija, život, država, Dobra žena i zla žena te ilustracije za Danteovu Božanstvenu komediju (u prijevodu njegova pokrovitelja i mecene Isidora Kršnjavoga). Kao pripadnik nacionalno-romantične skupine Medulić sudjelovao je na njezinim izložbama i slikao u duhu ideologiziranoga monumentalizma, što je došlo do izražaja u temama iz junačkih narodnim pjesama. Zaslugom Kršnjavoga oslikao je veliku čitaonicu stare Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Za Prvog svjetskoga rata sudjelovao je na projugoslavenskim izložbama u inozemstvu, a nakon povratka u domovinu povlači se iz politike i likovnoga života. Slikao je sporadično krajolike iz okolice Zagreba i Dalmacije, a biblijskoj tematici posvetio je nekoliko godina svojega rada oslikavši crkvu sv. Petra i Pavla u Osijeku i crkvu u Ludbregu. Nakon Drugog svjetskog rata kratko vrijeme bio je ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu, a zatim se opet povlači u osamu. Godine 1970. u Zagrebu mu je priređena retrospektivna izložba nakon koje ponovo dolazi u fokus javnosti.

Mirko Rački preminuo je 21. kolovoza 1982. godine u Splitu.  

piše: Dražen Krajcar

Source: Povijest.hr