Čiji je igrač Poturović?

SARAJEVO - U opširnom intervjuu za Vijesti.ba federalni ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić, govori o stanju u federalnoj Direkciji za namjensku industriju i BNT-u, o ugovorima i proizvodnji u toj kompaniji, kao i o stanju poslovanja ostalih subjekata u oblasti namjenske industrije, te sudskim odlukama koje se reflektiraju na rad ove industrijske grane.

– Aktualna priča u javnosti je razrješenje dužnosti Jasmina Poturovića s mjesta direktora federalne Direkcije za namjensku industriju. Zašto je on smijenjen?

DŽINDIĆ: Citiraću Vam određene dijelove zakona koji propisuju period probnog rada državnog službenika. Poturović je bio na probnom radu u Ministarstvu na mjestu direktora federalne Direkcije za namjensku industriju na period od šest mjeseci. Zakon kaže: “Period probnog rada državnog službenika obuhvata period uvođenja u posao i period obavljanja dužnosti i ukupno traje šest mjeseci”. Čovjek je bio na probnom radu. Ponovo ću citirati zakon: Ukoliko je ocjena rada nezadovoljavajuća, rukovodilac organa državne službe razrješava se dužnosti državnog službenika, koji time gubi svoj status bez primanja naknade zbog otpuštanja.

Dakle, potpuno jasno definisano zakonom da je čovjek bio na probnom radu, da nije položio probni rad i da mu je time prestao radni odnos. Nažalost, u javnosti je plasirano kao da je čovjek bio dugogodišnji direktor federalne Direkcije za namjensku industriju, koja radi u sklopu Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije. Dakle, federalna Direkcija za namjensku industriju, prema našim pravilima igre, u sklopu je ovog ministarstva.

Poturović je bio na probnom radu od šest mjeseci. Kada mu je istekao probni radi, mislim da je ovo jedan od rijetkih primjera u kojem je čovjek, nakon probnog rada, dobio negativne ocjene. Nažalost, kod nas svi dobijaju pozitivne ocjene, svi znaju sve. Ovdje je ocijenjeno da kroz zadatke koje je on dobio u periodu probnog rada, nije zadovoljio i da mu je ocjena nezadovoljavajuća.

Po zakonu i članu zakona koji sam pomenuo, kaže se ako ne položi period probnog rada, kao i ako je ocjena nezadovoljavajuća, automatski mu se prekida radni odnos i automatski nije više direktor.

– Dakle ne stoje navodi da je Poturović obavijestio SIPA-u o navodnom kriminalu u BNT-u?

DŽINDIĆ: On je obavijestio SIPA-u i istražne organle, onoliko koliko ja znam, oko 1.000 predmeta koji su, prema njegovom mišljenju, problematični. Dakle, ako on smatra da je nešto problematično, normalno je da će prijaviti, normalno je da će istražni organi raditi svoje. Ali ako ti istražni organi za period od šest mjeseci njegovog rada nisu pozvali direktora BNT-a da makar da izjavu, onda o čemu pričamo? Dakle, radi se o tome da čovjek kad krene na posao, dok dođe do posla, tri krivične prijave podnese.

– Kakve veze sa BNT-om ima Đorđe Tešić?

DŽINDIĆ: Što se tiče tog navodnog Tešića, prije nekoliko dana obavbio sam razgovor sa direktorom Adisom Ikanovićem i pitao da li tu ima nešto sporno i postoji li nešto što nije u redu. Onda mi je on odgovorio, kao što sam vam maloprije rekao, da bi volio da ga neko pozove da makar da izjavu, da kaže nešto, a ne da svaki dan sluša u medijskim nastupima kako tu postoji neki kriminal. Šta je kriminal? Šta je to urađeno loše?

Tešić je ugovorom vezan za BNT TMiH. Potpisan je ugovor 2013. godine, kao firma koja je registorvana tamo gdje je registrovana. Ima li pravo privredno društvo iz FBiH sklapati ugovore sa privrednim društvima iz Srbije, Bugarske, Njemačke, Italije? Ima. Šta je štetno iz tih ugovora? Ja ne vidim ništa štetno. U čemu je problem što je firma BNT TMiH sklopila ugovor sa Đorđem Tešićem? Zato što je njegov brat na nekoj crnoj listi? Ako je moj brat na crnoj listi, pa nisam ja. Treba da ja umrem zato što mi je brat kriminalac? Je li to? Ja ne znam da li je taj čovjek kriminalac, ko je i šta je, ali sam čuo da je na nekoj crnoj listi.

Dovođenje u vezu jednih sa drugima, prema mom mišljenju, ima negativne posljedice na zabilježen i dokazan rast i razvoj namjenske industrije u FBiH. Bojim se da je samo to cilj ove čitave kampanje. I ovim intervjuom reći ćemo šta je prava istina.

– Šta je sa slušajem samohodna haubica i BNT-om? Bilo je priča proizvodi se, ne proizvodi se…

DŽINDIĆ: Onaj ko se bavi razvojem, onaj ko se bavi dizajniranjem u inženjerskom smislu, onaj ko se bavi proizvodnjom sklopova, dijelova, podsklopova, čitavih sklopova, pa i kompletne haubice, zna dobro šta je potrebno da bi se jedno takvo sredstvo napravilo i da bi ono zadovoljilo sve svoje zahtjeve i sva očekivanja tržišta za takvim jednim sredstvom.

Period izrade prototipa je iza nas. Sada smo u fazi u kojoj svu dokumentaciju moramo uskladiti sa promjenama koje su napravljene. Moramo izvršiti određena testiranja, prvo lokalna, pa onda i eksterna. Nakon toga, vjerovatno će se ići u još neke izmjene i korekcije, a iza toga vjerovatno krenuti u pregovore sa nekim stranama ili sa nekim kupcima koji su zainteresovani za takvo proizvedeno sredstvo.

Dakle, nije to napraviti jedan dio. To je veliki sklop i veliki sistem koji mora odgovoriti onome što tržište od njega traži. To se ne razvija za jednu godinu, tri ili šest mjeseci, niti preko noći. Takav projekat podrazumjeva da čitava država iza njega stoji minimalno pet godina. Dobro se sjetimo da je bivša Jugoslavija to razvijala 50-ak godina i da je iza toga imala čak i moćnu Rusiju, moćnu rusku dokumentaciju, kao preduslov ili uslov da se uđe u takvo nešto.

Ne možemo očekivati da se kaže da će sutra ujutru to biti u serijskoj proizvodnji. Neće biti sutra ujutru, ali je to projekat koji treba podržati, do kraja ga završiti i da bude upisano u istoriju postojanja ove države da je ova država napravila tako nešto. To treba da bude ponos, a ne da se krije, te da se, da bude još gore, problematizuje i da se naziva nekom kriminalnom organizacijom koja proizvodi tako nešto.

– Što je onda u pozadini cijele priče?

DŽINDIĆ: Kroz moje iskustvo u namjenskoj industriji, vidio sam u mnogo primjera da u većini slučajeva stoje neki privatni lobi i neki privatni interesi, da li kroz samo sredstvo koje je predmet razvoja, da li kroz dokumentaciju, na šta ja još više sumnjam, da li kroz neke zajedničke poduhvate između privatnih i ljudi koji su unutar Ministarstva, vrijeme će pokazati. Ja iskreno mislim da postoje neki privatni interesi u veličanju ovoga u čemu ne postoji ništa loše.

– Kakvo je danas stanje u namjenskoj industriji FBiH?

DŽINDIĆ: Mislim da, sa svim aktivnostima koje se paralelno dešavaju posljednjih 20-ak ili mjesec dana i samim direktorom koji je isproblematizovao njegov probni rad na mjestu gdje je postavljen, fokus se svodi sa rezultata koji su napravljeni, kako bi se bavili nekim glupostima.

Zabilježeni rezultati za polugodišnji izvještaj proizvodnje i prometa naoružanja i vojne opreme u FBiH govore o najboljim rezultatima od kada postoji država BiH. Najbolji rezultati i svake godine bolji od prethodnih.

– Šta to znači?

DŽINDIĆ: To znači da smo mi od našeg planiranog prometa i planiranih projekata prebacili sve ono što smo imali u planu. Bojim se da aktivnostima koje se dešavaju oko BNT-a, Vitezita, Pretisa, UNIS Ginexa, Igmana i slično, fokus javnosti je da li ima nešto loše urađeno, a ne da je to dobro. Nažalost, mi od lijepe priče, od lijepog primjera rasta i razvoja pravimo nešto loše, a to loše ne postoji.

Dakle, ne želim da legnem i zaspim sa pretpostavkom da svaki čovjek koji dođe na probni rad bude trajno smješten u državne institucije. Ja ne želim biti dio takve države. Ako je neko došao na probni rad i ako na probnom radu nije položio, on ne može biti u državnoj instituciji, ne može biti rukovodilac državne institucije.

Ako direktor Direkcije, koji je bio na probnom radu, ode bez mog pitanja u Njemačku na sajam vojne industrije i da mu boravak na tom sajmu plati privatna firma sa kojom on ima neki indirektni odnos, ja ne želim takvog direktora na takvom mjestu. Ako taj direktor neće da popuni zahtjev da ode na službeni put, nego ode negdje i neko privatno mu to plati, ne znam ni ja ko, o čemu pričamo…Ako taj direktor kažnjava direktore privrednih društava koji su svoje živote stavili da odbrane interese tih privrednih društava, došli na gubitke 50-ak miliona i od tih gubitaka danas prave promet od 100 miliona KM, on ima problem i prijavljuje neka navodna krivičn djela tih direktora, a nama Ministarstvo vanjskih poslova kaže da radimo u skladu sa zakonom, to je u proceduri, takvoj kakva jeste, o čemu pričamo.

Za razvoj novih sredstava imamo dopis od Ministarstva vanjskih poslova koje je kreator državnog zakona o proizvodnji i pormetu naoružanja i vojne opreme, koji kaže: ako imate saglasnost za proizvodnju od 50 do 155, između vam ne treba dodatna saglasnost. Ako radite u skladu sa zakonom, normalno. Taj isti direktor prijavljuje i podnosi krivične prijave protiv direktora koji ulaze u razvoj nečega za šta već imaju saglasnost. Na to imamo službene zabilješke direktora, odnosno službene zabilješke rukovodilaca određenih sektora u namjenskoj industriji koji kažu da su upozoravali direktorsa da to ne smije raditi, a on to i dalje radi.

Kroz nekoliko ciljeva koje smo mu postavili, on je u suštini promašio svoju misiju. Mi smo ga ocijenili negativnim. Samim tim, po zakonu mu prestaje mandat.

– No, Sud ga je vratio na dužnost. Kako ćete to riješiti?

DŽINDIĆ: Ja pred sobom imam rješenje, 13.8. Sud je prvi dan počeo raditi 13.8. poslije godišnjih odmora i ekspresno taj dan donio presudu, rješenje kojim ga vraća nazad. Mi smo uložili protivljenje toj privremenoj mjeri, u kojem smo obrazložili da ljudi nisu uzeli u obzir da je čovjek na probnom radu, te da nisu u obzir uzeli mišljenje Ureda za zakonodavstvo koji je rekao da je dosadašnji način rada Ministarstva u skladu sa zakonom. Takođe, nisu u obzir uzeli nalaz Federalnog upravnog inspektorata koji je, na zahtjev Poturovića, izvršio nadzor nad radom Ministarstva i u skladu sa zakonom donio zapisnk koji kaže da radimo u skladu sa zakonom i da se obustavlja svaki naredni nadzor jer je sve regularno.

Sud takođe nije uzeo u razmatranje ni mišljenje Ministarstva finansija, koje kaže: Federalno minstarstvo energije, rudarstva i industrije je ministarstvo u sklopu Vlade FBiH, a da je federalna Direkcija u sklopu Ministarstva energije, rudarstva i industrije, te da jedan jedini budžet ima Ministarstvo, nema ga Direkcija. Ministarstvo pravde je takođe svojim aktom nas informisalo, a Sud je to zanemario, da Direkcija nema pravo na pečat itd.

Sve aktivnosti koje su se radile od strane Poturovića je da Direkciju osamostali, da ona izađe izvan Ministarstva i da vjerovatno onda on upravlja svom dokumentacijom koja i jeste finalni cilj njegove misije.

U nastavku intervjua kojeg cemo objaviti sutra, ministar Džindić govori o konkretnim rezultatima namjenske industrije, stanju u rudnicima i Elektroprivredi, planovima, kompanijama…