ČUDNOGA LI ČUDA: Listopadna svastika smeta a Titov masllinik ne

POREČ - Na području Njemačke savezne države Brandenburg na sjeveroistoku zemlje, u distriktu Uckemark, 1938. godine je na površini od 3.600 metara kvadratnih zasađeno stotinu jedinki listopadnog drveća u obliku kukastog križa, svastike. A cijela šuma oko tih drveća je zimzelena. Stoga, kada bi nastupila jesen, kada bi lišće požutilo u takvom okolišu, iz zraka je se jasno ocrtavala svastika od listopadnih stabala okruženih zelenilom. Propaganda kakve se današnji spin doktori ne bi sjetili. I nije bila jedinstven slučaj u Trećem Reichu.

Da ne bi mjesto postalo okupljalište neonacista i kult-sastajalište štovatelja lika i djela Firera, 1995. godine su brandeburške vlasti naredile sječu jednog dijela stabala, njih četrdesetak. Pet godina kasnije se šuma obnovila tako da je opet bilo moguće iz zraka vidjeti što ona prikazuje pa je, unatoč tome što se pola šume nalazi u privatnom vlasništvu, uništen dovoljan broj stabala da se slika iz zraka poremeti i ne primjeti se više onaj staroindijski i nacistički simbol.

U Istri, u općini Tar-Vabriga blizu Poreča, osamdeset osam maslina je zasađeno nakon smrti druga Tita u sklopu akcije „88 maslina za druga Tita“. Zasađene su na taj način da ispisuju, što se zorno vidi iz zraka, riječ >TITO<. A 88 maslina zapravo označava broj godina koje je, navodno, imao drug kada je napustio ovaj svijet. Navodno je bio toliko star jer ni najveći komunisti nisu sigurni koliko je Tita bilo i odakle su. Reći će oni da je bio samo jedan ali sumnja postoji. Ranjavanje, naglasak, KGB… tko zna.

Obzirom da je drug bio sve suprotno vjerniku kao predvodnik sustava koji je se vodio mišlju da je „vjera opijum za narod“, po uzoru na izumitelja sustava rođenog u Trieru, nismo baš sigurni da je maslina, kao biblijsko sveto drvo, bila prigodna za nešto ovako.

I gdje je uopće drug završio dušom nakon svojih navodnih 88 na ovome svijetu. Gdje zapravo završavaju oni što uopće ne posjeduju dušu? U redu, drug je veselim ovozemaljskim dječačkim duhom i tijelom bio prisutan na Brijunima vozajući se „oldtajmerima“ sa Burtonom i Tayloricom ali mu je sigurno duša kao nešto metafizičko uzela trajni višegodišnji odmor od travnja četrdesetpete naovamo pa ni s te strane nije maslina prigodna da bude njemu u čast.

Nitko se nije vratio pa rekao što nas čeka poslije smrti ali nekako smo uvjereni da drug nije na istom mjestu gdje je i kardinal Stepinac.

Mnogi stanovnici Hrvatske nisu ni znali da postoji u Istri taj maslinik koji, gledajući iz zraka, ispisuje drugov nadimak. Daljnje informacije govore da se početno slovo u riječi nalazi na privatnom zemljištu a ostatak je u vlasništvu općine. Ni općini ni privatniku ni na kraj pameti nije da sklone masline. Kao, što ona zna o povijesti. No, da se taj maslinik nalazi negdje drugdje u Hrvatskoj, recimo u okolici Zadra, nismo sigurni da bi u budućnosti davao ulja. I baš, kakvo je ulje od tih maslina koje ispisuju >TITO<? Je li ljekovito kao i ostalo maslinovo ulje? Mnogi nećemo saznati jer ne bi ga ni probali.

Srećom po istarske maslinare koji su ispisali zasađenim maslinama >TITO<, nisu ispisali i brojku 88 koliko je imao godina, navodno, kada je „vrcio“. Jer je, i dan danas, broj 88 u Njemačkoj i Austriji zabranjen za javno isticanje pošto je osmo slovo njihove abecede h. A 88 stoga označava HH. Ta dva slova, jasno, označavaju najpoznatiji pozdrav fireru.

Hajde neka, listopadno drveće nema neku dozu mistike ni simbolike. Ali masline imaju. Maslinova grančica je simbol mira. Nju nosimo na blagoslov. A drug je sušta suprotnost miru, blagoslovu i maslini kao simbolu.

Bilo bi zanimljivo organizirati jedan izlet u općinu Tar-Vabriga. Doći s dva autobusa i, onako za zezanciju, jedan ode do prve birtije i upita gdje je taj maslinik. A kada mu lokalni drug odgovori, opet iz fore, izići masovno iz autobusa a svi sa sobom ponijeti motornu pilu i upaliti. Uh, koja bi to provokacija bila. A bliži se prvi travanj.

S druge strane, kada bi već ponijeli motorne pile sa sobom, vjerojatno bi nekome palo na pamet nešto u smislu – kada smo već ovdje i prešli ovoliki put… ne bi se trebalo vratiti kući neobavljena posla.

Namjera nije bila oskvrnuti listopadno drveće ni masline već istaknuti da je sa stajališta pravnih normi u očima normalnog čovječanstva, minimalna ili nikakva razlika između zločinaca Hitlera i Tita.