Da li je Ivo Banac, nedavno preminuli povjesničar imao i neku tajnu misiju?

Autor: Denis Dorić-Den

Gotovo svi relevantni mediji s prostora bivše Jugoslavije objavili su dana 30. lipnja 2020. godine vijest: Ivo Banac, povjesničar, političar, pisac, kolumnista, borac za ljudska prava, preminuo je u u 74. godini života.

Rođen je 1. ožujka 1947. u Dubrovniku. Nedugo zatim otac Niko, inače prijeratni pomorski oficir, napustio je suprugu Anu, dezertiravši s broda, da bi se potpuno nastanio u SAD. Godine 1959. pridružuje mu se sin (Ivo) i supruga, ali se on u medjuvremeno vezao u zajednicu s jednom Amerikankom, a godinu dana kasnije poginuo je u saobračajnoj nesreći. Majka Ana, inače bez profesije, zapošljava se kao činovnica u jednoj američkoj banci. U poznim godinama vratila se u Dubrovnik.

Korijeni porodice Banac inaće vuku u dubrovačko područje s tim da su se pojedinci dijelom izjašnjavali kao Hrvati  a dijjelom kao Srbi. U toku II. svjetskog rata imali su protuustaško rapoloženje, ali se nisu  organizirano priklonili partizanskom pokretu.

Banac je u završio isusovačku gimnaziju u SAD, a potom studirao povijest. Magistarski rad i doktorska disertacija  također su iz područja povijesne znanosti. Specijalizirao se za povijest Rusije i zemalja jugoistočne Europe. Bavio se i nacionalnim pitanjem u Jugoslaviji, te odnosima Tita i Staljina (informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu) .

Prema saznanjima češkog povjesničara Ondreya Vojtechovskog američka administracija podržavala je I. Banca u radu na knjizi ”Sa Staljinom protiv Tita” dozvolom ulaska u arhivske zbirke u SAD.

Znanstvenu karijeru u SAD Banac je zaključio 2008. godine kao profesor emeritus povijesti na prestižnom Sveučilištu Yale.

Nakon osamostaljenja Hrvatske Banac vrlo često dolazi u Hrvatsku i pri tom vrlo ambiciozno gradi svoju političko-znanstvenu pozicioniranost.

Također je djelovao kao redoviti profesor povijesti na katedri vezanoj uz posebnu zakladu na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti , gdje je upravljao i Institutom za Jugoistočnu Europu (1994.-1999.)

Od 2008. godine redoviti je profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 1990. godine dopisni član HAZU.

U sklopu šesteročlane koalicije bio je ministar za zaštitu okoliša i prostornoga uređenja u Vladi Republike Hrvatske na čelu s I. Račanom (2003.), predsjednik Liberalne stranke (2003.–2004.), te zastupnik u Hrvatskom saboru (2004. –2007.).

Kao što se vidi Bančevi biografski podaci su zaista respektabilni. Ali, da bi pojasnili pitanje postavljeno u naslovu uratka, potrebno je dodati i neke druge podatke, kako bi u konačnici dobili ‘’cjelovitog Banca’’.

Zbog osnovane sumnje, da je kao znanstvenik i pritom deklarirani antikomunista, povezan sa američkom tajnom službom, svaki njegov dolazak i boravak na teritoriju bivše Jugoslavije (do 1990. godine) bio je od strane Službe državne sigurnosti (SDS) operativno pokrivan (tajno praćenje, tajni pretresi hotelske sobe, prisluškivanje) u smislu utvrđivanja njegove moguće špijunske aktivnosti.

Dolaskom Tuđmanovog HDZ-a na vlast 1990. godine preuzeta je i arhivska građa SDS. Josip Boljkovac, prvi hrvatski ministar unutrašnjih poslova, očito ostvarivši uvid u Bančev dosije, jednom prilikom je javno izjavio:’’On je nedvojbeno američki čovjek’’.

Međutim, kasnije se pokazalo, da je Bančeva moguća špijunska aktivnost potpuno marginalizirana. Kao dvojni državljanin(SAD, RH) izabran je, kako je već ranije kazano, za člana Račanove vlade, nakon što je Goran Granić, potpredsjednik te iste vlade, zadužen za koordinaciju obavještajno-sigurnosnih službi dao zeleno svjetlo.

Banac je rodjačkim vezama  bio povezan sa Vane (Ivan, Stevan) Ivanović (1913.-2001.) koji je još 1925. iselio iz Jugoslavije da bi od 1963. godine kao emigrant djelovao organizirano u okviru ‘’Nove demokratske alternative’’(NDA) sa sjedištem u Londonu, a zbog čega je od strane jugoslavenske tajne službe označen kao engleski špijun. Takova procjena pojačana je činjenicom, da je V. Ivanović za vrijeme II. svjetskog rata bio pripadnik britanske armije (radio na propagandnom planu u Kairu i Bariju). Umirovljen je dana 01. travnja 1945. godine u činu potpukovnika.

O kakvom se ‘’kapitalcu’’ radi govori i činjenica, da ga je Aleksandar Ranković, kao prvi čovjek UDBE osobno pokušao privoliti, da se nastani u Beogradu i time politički pasivizira. Ivanović je taj poziv odbio i u Hrvatsku se vratio tek nakon raspada Jugoslavije.

Cilj NDA  bila je  izgradnja političke platforme koja bi bila prihvatljiva za sve ‘’demokratske emigrante’’ s područja Jugoslavije i ujedno usklađena s političkim pogledima tzv. ‘’unutrašnjeg neprijatelja’’, ali bez ekstremnih nacionalista.

Može se čak govoriti da je I.Banac svoj politički svjetonazor dijelom izgradio pod utjecajem V. Ivanovića.

Ima još jedna činjenica, koja ukazuje da bi I.Banac mogao biti  vezan i na britansku obavještajnu službu, a to je, da je njegov djed po majčinoj strani Ivan Hagi, bio poslije II. svjetskog rata počasni britanski vicekonzul u Dubrovniku. Godine 1948., u dobi od 72 godine, uhapšen je pod sumnjom za špijunažu. Sudskom presudom od 12 godina zatvora upućen je u Kazneno-popravni dom Lepoglava, gdje je kako kaže njegova rodbina ‘’umro pod tajanstvenim okolnostima’’.

Sam Banac je slučaj svoga djeda komentirao na način, kako se radilo više o ‘’anglofobiji’’, nego na dokazanom slučaju.

Vrlo je važno naglasiti, da britanska obavještajna služba u svojoj dugogodišnjoj i plodnoj praksi rado pribjegava vrbovanju osoba kroz dvije-tri generacije neke porodice (otac-sin i sl.) i to iz  razloga što gotovo sve imaju provjereno, pa se samo u novim okolnostima nadovezuju. U slučaju I.Banca se u okviru porodičnih relacija mogla provesti takova kombinacija.

I na kraju jedna opservacija, koja potvrđuje, da je Banac imao znanje o obavještajnim temama, pa je tako u emisiji ”Kontrapunkt” (HTV, 12. prosinac 2006.) na temu o Tuđmanovom liku i djelu između ostalog rekao:”Ne mogu si objasniti zašto se Tuđman na planu stvaranja samostalne Hrvatske vezao za ekstremni dio hrvatske političke emigracije u Kanadi. Emigracija je bila instrumentalizirana od stranih  obavještajnih službi”.

Autor: Denis Dorić-Den

ZADNJE VIJESTI