KOMENTAR DANA: Od svega u Deklaraciji, protivnici vide samo negiranje UZP-a

MOSTAR - „Deklaracija o položaju Hrvata u BiH“ donesena od strane HNS-a podigla je, očekivano, dosta prašine u političkim a vjerojatno i u drugim Bh krugovima pošto u jednoj od točki, petoj po redu, stoji da „Odbacujemo kvalifikacije Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju o udruženom zločinačkom pothvatu koje se neutemeljeno i nepravedno pripisuju Republici Hrvatskoj, Hrvatskoj Republici Herceg Bosni i Hrvatskom vijeću obrane“.

Reagirali su Naša stranka, SDP, SDA… a očekuje se i od svih stranaka bošnjačkog i građansko-lijevog predznaka da također reagiraju, ako nisu do sada, i optuže hrvatske političare za negiranje zločina za koje je presudio Haag, poznat po svojoj „pravičnosti“. I to je u njihovim očima valjda sve što vrijedi spomenuti iz „Deklaracije“ i što su pročitali spomenuti reakcionari no, budući da se ovo nalazi u petoj točki deklaracije, pitanje je jesu li pročitali prethodne ili su odmah skočili na ovu. Jer ako su pročitali prvu, drugu, treću i četvrtu, pa i šestu i sedmu, mogli su vidjeti da i u tim točkama piše štošta zanimljivoga.

Ako se na nešto reagira, kao u ovom slučaju, onda je valjda reakcija onih koji reagiraju potrebna da se istakne neistina koju oni vide u samoj deklaraciji i u samom ovom slučaju iz pete točke. A ako se ne reagira na druge točke deklaracije, onda pretpostavljamo da im druge točke ne smetaju, da su istinite, ili ćemo pričekati koji dan na reakciju. Uglavnom, ovaj stav HNS-a o UZP-u izražen kroz petu točku „Deklaracije“, za sada je jedini sporan. On u očima onih koji su reagirali ruši temelje države i ovakvog njenog uređenja iako na samom početku deklaracije stoji „BiH naša domovina“. Valjda moramo pretpostaviti da je deklaracija pisana s figom u džepu, što li?

UZP odnosno njegovo negiranje od strane HNS-a ali i Hrvata općenito nije nešto novo jer se UZP-om zločincem proglašava cijeli ondašnji sustav odnosno Herceg – Bosna koja je prva stradala i stala u obranu sebe, svog naroda i države, u ratu koji „nije naš“, prema riječima Alije Izetbegovića. Tada su se Hrvati branili a odore HVO-a nosili su i mnogi Bošnjaci. U redu, vremena, uvjeti i težnje naroda i političkih čelnika naroda su se promijenili, nije više bilo ni HOS-a ni Blaža Kraljevića koji je do kraja bio za jedinstvenu BiH, bez današnjih tvorevina. Ali se i tekst „Deklaracije“ odnosi na današnje, u međuvremenu promijenjene uvjete na terenu.

Osim sporne točke o UZP-u i njegovom negiranju, u deklaraciji stoji i cijeli niz negativnosti koje Hrvati kao političko biće osjećaju danas u Bosni i Hercegovini a svakome je dovoljno samo spomenuti biranje člana Predsjedništva ispred Hrvata glasovima Bošnjaka i pretvaranje nekih „Esada, Mustafe i Mirze“ u određenim kantonima u, po nacionalnosti, Hrvate, da bi ih se proguralo u Dom naroda.

Na točku „Deklaracije“ u kojoj se govori o političkoj neravnopravnosti Hrvata nije nitko reagirao, znači možemo pretpostaviti da je to istina, da ta neravnopravnost postoji, i da je onima koji ju baštine baš drago što je tako. U krajnju ruku degutantno ponašanje jer na ovu točku deklaracije neće nitko reagirati, pogotovo ne Željko Komšić koji je persona broj jedan u baštinjenju neravnopravnosti hrvatskih glasova u odnosu na brojnije bošnjačke, pošto je član Predsjedništva ispred Hrvata, ali nije nikada bio, niti će biti, hrvatski član Predsjedništva.

Ponovno se događa da se od drveta ne vidi šuma. A to „drvo“, ta točka deklaracije koja je sporna i gdje se negira UZP, političkim prvacima tzv. građanske ili unitarne Bosne i Hercegovine bit će dodatni motiv da Hrvatima nastavi oduzimati politička prava i da ne bude jednakopravan hrvatski glas u odnosu na druga dva. S druge strane, takav odnos samo će ojačati HNS, ali i HDZ BiH i Dragana Čovića kao predvodnike hrvatske političke misli u Bosni i Hercegovini, pa ćemo u političkom ćorsokaku nastaviti biti, s ponovnom odgodom normalizacije odnosa i približavanju toj prokletoj EU koja nam treba da se spasimo od sebe samih.