KOMENTAR DANA: Važno je što imamo, ali je važnije što s tim možemo

SARAJEVO - Imamo državu Bosnu i Hercegovinu tvorenu od Federacije, RS-a i Brčko distrikta. Nije svima po volji, ali što ćeš. Takva je kakva je, izbori slijede pa birajte, ako možete, bolje. Ono što je važnije od toga da imamo državu jeste da znamo kako u njoj krojimo sami svoju sudbinu preko naših vlasti. Država će biti onakva kakvom ju naprave naše drage vođe, kako god se zvale, predstavljale, potpisivale, bile naše vođe nacionalnog ili građanskog predznaka, svi smo mi dio jedne te iste široke, ne baš složne zajednice. Vlasti vladaju materijalnim resursima, ali ljudski resursi i potencijal, međuljudski odnosi nadasve, važniji su. Na tom polju bi mogli još bolje, usprkos politikama koje žele zavaditi pa vladati. Štoviše, njoj u inat.

Isto kao što imamo ljude različitih nacija i vjera koji žive ovdje, koji su konstitutivni a neki bi i tu konstitutivnost prekrižili i željeli bi da bude jedan čovjek – jedan glas, svakim danom se ionako događa da je manje tih glasova jer je manje ljudi, kod svih vjera i nacija. Tako možemo reći da ukupno kao država, i posebno kao svaka vjera i nacija što ovdje živi, imamo jaku dijasporu. Tu smo među najjačima čak, pri svjetskom vrhu kada uzmemo u obzir našu domicilnu brojnost, postotak dijaspore i ono čime se čak politika diči kao da je to željela, a radi se o pomoći izvana.

Imamo vlast koja bi na papiru trebala, prema definiciji u demokratskom društvu, na jednak način brinuti o svim svojim građanima, ali to ne čini. Uvijek je netko ljepši, bolji, pametniji, sposobniji, prihvatljiviji od drugoga. Čitaj: podobniji. Važno je da imamo vlast i važnije je da je ona birana većinom glasova, ali je najvažnije ono najžalosnije, a to je da brige brinu oni na vlasti o sebi, za druge što ostane.

U toj državi imamo vojsku kojoj nedostaje vojnika da tvore okosnicu obrambenog štita ali nas neće napasti nitko, sami sebi smo najveća prijetnja. Imamo graničnu policiju kojoj nedostaje policajaca da čuva granicu, ali i oko granica se ne možemo složiti pa bi je neki ne mijenjali, već nove pravili. Drugi bi i postojeće brisali a treći bi je, nažalost, takvih ima mnogo, najradije prešli i više se ne vraćali nego onako usput, na godišnji i kad je kakav blagdan.

Imamo i valutu. Radnici i umirovljenici te socijalni slučajevi kojih na žalost ima mnogo, primaju određene svote te valute svaki mjesec. Ili čekaju duže od mjesec dana ako nisu prvi na redu za isplatu. Obično oni koji malo urade ili ništa ne naprave, primaju mnogo i s tim mnogo i mogu. Čak si i uzmu više nego im pripada, ma ukradu daleko više nego znamo da su ukrali. Važno je da ima i onih koji prolaze solidnojer urade dovoljno da si mogu nešto priuštiti, daleko skromnije od ovih prvih, ali je najvažnija opet brojka onih koji sa svotom koju prime ne mogu nego preživjeti. Hvala dijasporo, takvi kažu. Ima ih koji ne primaju ništa a kapa do poda onima koji odrade posao bez premca. Takvih ima i u politici, i u privatnim firmama, i na dnevnicama. Zaslužuju svaki dinar.

Važno je da imamo budućnost ali je još važnije da ni sami nismo načisto što s njom napraviti, kakva će biti kada ju oblikujemo, ako poživimo uz Božji blagoslov. To opet o mnogočemu ovisi ali ponajprije o nama samima. Jer ne smije si nitko dopustiti da mu misli kroje mega naslovi u novinama i izjave političkih čelnika. Oni mogu reći što god hoće ali njihove riječi su smišljene u dobro poznate nam svrhe, da sebi samima osiguraju pozicije, djeluju u dnevno političke svrhe. Pametni su oni, s tim se moramo složiti. Ali ništa pametniji od nas.

Na kraju, važno je da imamo jedni druge. Možda nisu svi željeli da je tako, ali jeste tako. Važnije je ipak što ćemo i kako jedni s drugima. Kada te vidim, čovječe, sam ću procijeniti kako se postaviti, a neće mi to reći ni Čović ni Izetbegović ni Komšić ni Dodik. Ni bilo tko peti ili šesti koga radije ne bih ni vidio, ali i svi oni su dio ove široke, ne baš složne zajednice. Nas se pita.