ODVJETNIK FERAGET: Optužnica protiv Šimića već je na Sudu pala – Podignuta je na temelju kopija!

SARAJEVO - Nakon što je dana 20. 02. 2019. godine, na Općinskom sudu u Sarajevu, prilikom održavanja glavnog pretresa, postupajuća tužiteljica Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo Nevena Aličehajić, priznala, da je protiv Josipa Šimića podigla optužnicu na temelju kopije, kao nedozvoljenog dokaza u kaznenom postupku, obrana Josipa Šimića, a na osnovu člana 214. stav 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku BiH u vezi sa članom 215. stav 1. Zakona o krivičnom postupku BiH, podnijela je Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine, pozivom na broj predmeta T20 0 KTK 0015919 18, Kaznenu prijavu protiv tužiteljice Nevene Aličehajić i bivše glavne kantonalne tužiteljice Dalide Burzić zbog osnovane sumnje, da su počinili krivično djelo „Organizirani kriminal“ iz člana 250. KZ BiH, a u vezi sa krivičnim djelima „Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja“ iz člana 383. stav 1. KZ F BiH u vezi sa krivičnim djelom „Nesavjestan rad u službi“ iz člana 387. stav 1. i 2. KZ F BiH i druga kaznena djela.

U izreci Prijave se navodi, da su prijavljeni, i to:

Prijavljena tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo Nevena Aličehajić, u svojstvu tužiteljice Tužilaštva Kantona Sarajevo, postupajući kao tužiteljica u krivičnom predmetu, broj: T09 0 KT 0116640 17, a postupajući suprotno principu zakonitosti i nepristrasnosti, suprotno Kodeksu tužilačke etike, suprotno odredbama Zakona o kaznenom postupku F BiH, suprotno pravnoj nauci i praksi i suprotno ranije zauzetim stajalištima Vrhovnog suda Federacije BiH, dana 17. 11. 2017. godine podigla optužnicu, broj: T09 0 KT 0116640 17 protiv Josipa Šimića-Đinđića u odnosu na tačku 1 predmetne optužnice, svjesna i znajući, da podiže optužnicu na temelju kopija, koje se po ZKP-u F BiH shodno članu 289. stav 2. i 3. ZKP-a F BiH i ranije zauzetim stajalištima, koje su viši sudovi zauzeli u svojim odlukama, ne mogu koristiti, niti izvoditi, kao dokaz u krivičnom postupku, odnosno svjesna, da je izvođenje takvih dokaza u krivičnom postupku nedopušteno, sa ciljem i namjerom, da nanese nesagledivu štetu časti i ugledu Josipa Šimića-Đinđića, svjesna, da sudovi ne mogu raditi, niti osuđujuću presudu donijeti na temelju kopija, koje po ZKP-u F BiH ne mogu predstavljati nikakve dokaze, da bi prijavljena Nevena Aličehajić dana 20. 02. 2019. godine, kada se na Općinskom sudu u Sarajevu održao glavni pretres u krivičnom predmetu, broj: 65 0 K 665895 18 K, a želeći svjedoku optužbe Knežević Đuri, zamjeniku Direktora SIPA-e, prezentirati sporni akt SIPA-e (kopiju), te suočena sa prigovorom obrane optuženog, advokata Ifeta Ferageta, da se kopija ne može koristiti kao dokaz u krivičnom postupku, na posljetku i priznala, da se radi o kopiji, želeći svjedoku Đuri Kneževiću prezentirati sporni akt SIPA-e do kojeg je prijavljena tužiteljica Nevena Aličehajić došla na njoj poznat način, želeći na veoma perfidan način, navedeni „dokaz“ varkom uvesti, znajući, da prijavljena nikada nije došla u posjed onog prvotnog akta SIPA-e, koji je dana 28.08.2017.godine, predan neposredno putem prijemne kancelarije Tužilaštva BiH na „provjeru i postupanje“, te kada je pred sudom priznala, da se radi o kopiji, ista predložila Sudu, da Sud po službenoj dužnosti izuzme sporni akt SIPA-e iz tužilačkog spisa Tužilaštva BiH, broj: T20 0 KT 0014645 17, tražeći, da joj sud naknadno servisira invaldinu optužnicu, čime je nedvojbeno u konačnici priznala, da je, ne samo podigla optužnicu na temelju kopija, nego, da nikada nije došla u posjed spornog akta SIPA-e, koji je dana 28.08.2017.godine predan na protokol Tužilaštva BiH, a koji akt je bio i predmetom istrage Tužilaštva BiH.

Prijavljena bivša glavna kantonalna tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo Dalida Burzić i znajući, da prijavljena tužiteljica Nevena Aličehajić podiže optužnicu na temelju kopija, koje se po ZKP-u F BiH ne mogu izvoditi niti koristiti, kao dokaz u krivičnom postupku, svjesno i namjerno propustila, kao Glavna kantonalna tužiteljica da izvrši nadzor nad radom postupajuće tužiteljice Nevene Aličehajić, čak što više, prijavljena Burzić Dalida takvu je optužbu protežirala, sa ciljem i namjerom, kako bi se Josipu Šimiću-Đinđiću, zbog njegovih javnih članaka o istoj, osvetila, na štetu Josipa Šimića-Đinđića.

U obrazloženju prijave stoji, da jepozivom na broj predmeta: T20 0 KTK 0015919 18 podnijeto je više Krivičnih/Kaznenih prijava protiv više prijavljenih lica (Mektić Dragan, Perica Stanić, Vahidin Šahinpašić, Dalida Burzić, Nevena Aličehajić, KCUS, vještaci i dr.), zbog osnova sumnje, da su svojim radnjama i međusobnim dogovaranjima počinili više kažnjivih koruptivnih djela na štetu Josipa Šimića, a sa priloženih preko tisuću materijalnih dokaza, koji ne dovode u sumnju navode iz prijava, kako ranije podnijetih, tako i ove Kaznene prijave.

Prijavitelj Josip Šimić-Đinđić od samoga početka tvrdi, da je glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić, zloupotrijebivši svoj službeni položaj ili ovlaštenja, zajedno sa drugim prijavljenima, pravno nasilje nad Josipom Šimićem-Đinđićem sprovela, na način, kako je to opisano u ranije podnijetim Krivičnim prijavama sa materijalnim dokazima.

Od početka prijavitelj tvrdi, da je optužnica protiv njega podignuta na temelju kopija, koje po ZKP-u F BiH ne mogu predstavljati nikakve dokaze, a koja optužnica predstavlja, ništa drugo, doli čistu demonstraciju moći, odmazde, sile i osvete Dalide Burzić prema Josipu Šimiću-Đinđiću, zbog njegovih javnih članaka, koje je pisao i putem sredstava javnog informiranja objavljivao o Dalidi Burzić i dr., opisujući njihove kriminalne radnje. Da je glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić optužnicu Josipu Šimiću-Đinđiću montirala, pokazuju i činjenica, da je prijavitelj mjesec i pol prije uhićenja znao, da ga ista želi uhititi i po uhićenju na Psihijatriju KS smjestiti. Navedeno se sve i ostvarilo.

No, tu nije kraj. Upravo je po njegovom uhićenju po Naredbi Tužilaštva KS plan bio, da ga prijavljena Dalida Burzić na veoma perfidan, degutantan i montrouzan način na Psihijatriju smjesti i preko njoj podložnih vještaka neuračunljivim proglasi, kako bi svi njegovi članci o istoj na težini izgubili, te kada joj navedeni plan nije uspio, a kako bi „pokrila“ uhićenje i pritvor, podigla je optužnicu na temelju kopija, koje po ZKP-u F BiH ne mogu biti nikakav dokaz u postupku, a ishod presude je unaprijed poznat – oslobađajuća presuda. K tomu ne smijemo još niti zaboraviti, da je prijavljena „uskočila“ u istragu Tužilaštva BiH, iako je aktima Tužilaštva BiH u smislu člana 21., 22., 23. ZKP-a BiH, upozoravana, da izvrši predaju tužilačkog spisa na nadležno i stvarno postupanje Tužilaštvu BiH, nije postupila, iako je po citiranim zakonskim odredbama bila obavezna odmah i bez odlaganja po aktima Tužilaštva BiH i postupiti.

Pa se upravo iz ovoga nazire jedan jedini logičan zaključak, da je ova optužnica Tužilaštva KS ništa drugo, doli, da se Josip Šimić-Đinđić malo o sebi pozabavi. To se zove montirana optužnica, kada je i u trenutku podizanja iste, sasvim jasno, kakav jedino i samo ishod presude može biti.

U Prijavi je Tužiteljstvu BiH stavljeno na znanje i stav Vrhovnog suda F BiH, a iz kojeg stava proizlazi slijedeće:

„Neovjerena fotokopija pismena može se koristiti, kao dokaz ukoliko je ona potvrđena, kao neizmjenjena u odnosu na original“ – Rješenje Vrhovnog suda F BiH, broj: 07 0 K 008460 13 Kž od 27. 01. 2014. godine.

Međutim, u odnosu na kopiju na temelju koje je postupajuća tužiteljica optužnicu podigla, ne postoji original, koji bi potvrdio, da je kopija koju postupajuća tužiteljica želi provesti neizmjenjena u odnosu na original, niti postoji ovjerena forokopija, a niti treća osoba, koja bi potvrdila autentičnost iste.

Korištenje neovjerenih kopija originala – stav Vrhovnog suda F BiH:

„Nisu nezakoniti dokazi isprave koje su uložene u spis u obliku kopija, s obzirom, da je njihov sadržaj kao neizmjenjen u odnosu na originale potvrđen iskazima svjedoka. Radi toga se te kopije, potvrđene kao neizmjenjene u odnosu na originale u smislu člana 289. stav 3. ZKP-a F BiH, mogu koristiti kao dokazi na glavnom pretresu“ – presuda Vrhovnog suda F BiH, broj: 09 0 K 000374 10 Kž 6 od 13. 07. 2010. godine.

Međutim, kopija koju je postupajuća tužiteljica željela na pretresu izvesti i na temelju koje je optužnicu podigla, dakle, nema svjedoka, koji bi svojim iskazom potvrdili, da je postojeća kopija do koje je došla na njoj poznat način, neizmjenjena u odnosu na original.

Kada je postupajuća tužiteljica Nevena Aličehajić bila suočena sa osnovanim prigovorima obrane, predložila je, da sud izda naredbu prema Tužilaštvu BiH, tvrdeći: „ Časni sude ovo jeste kopija, ali ukoliko sud ne dopusti ovakav način prezentiranja akta svjedoku, ja onda molim sud da po službenoj dužnosti zatraži taj akt iz spisa tužilaštva. Ja se nadam da će po zahtjevu ili naredbi suda državno tužilaštvo taj akt dostaviti, pa da se onda uporede ti akti kako bi ovdje mogla onda ta kopija biti korištena“.

Na prethodno gore citirane stavove Vrhovnog suda F BiH, odvjetnik Ifet Feraget ukazao je na glavnom pretresu sutkinji Meliki Murtezić.

Odvjetnik Ifet Feraget ranije upozoravao na formalne nedostatke optužnice!

Odvjetnik Ifet Feraget od početka je upozoravao na formalne nedostatke optužnice, aisto se ogleda u tome, „što u predmetnoj optužnici, dakle, pod tačkom 1. predmetne optužnice sasvim je paušalno navedeno, da je Josip Šimić-Đinđić počinio krivično djelo „Krivotvorenja isprave“ iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH, dok uz optužnicu nije priložena kao dokaz isprava, koja je navodno krivotvorena. Naime, iz akta Tužilaštva BiH, broj: T20 0 KT 0014645 17 od 31. 10. 2017. godine se na drugoj strani u odnosu na sporni akt navodi: „…da je predat u fotokopiji, a čiji „original“, nije još pronađen, te da je isti predmet istrage, a s obzirom da dalji tok istrage koju provodi Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nismo u mogućnosti dostaviti ovjerenu fotkopiju istog“. Dakle, kako original spornog akta uopšte ne postoji, obzirom, da je Tužilaštvu BiH predata samo fotokopija toga akta, sasvim je jasno da Kantonalno tužilaštvo KS ne posjeduje niti original, a niti ovjerenu kopiju navodno falsifikovanog akta, pa imajući u vidu, da su prema članu 289. stav 2. ZKP-a F BiH, za provjeru vjerodostojnosti pismena potrebni ili original pismeno, odnosno izuzetno, a prema stavu 3. istog člana, ovjerena kopija originala, a koja uopće i ne postoji, zbog čega onda nije moguće niti na drugi način potvrditi, da je postojeća kopija, koja se nalazi u Tužilaštvu BiH neizmjenjena u odnosu na original, a zbog čega optužnica nije niti mogla biti potvrđena. Zbog svega navedenog smatram, da je predmetna optužnica sastavljena suprotno članu 242. stav 1. tačka e. ZKP-a F BiH, jer u istoj nije naveden dokaz, koji bi opravdao tvrdnju, da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja“ – zaključuje odvjetnik Feraget.

Molimo Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, da proširi istragu protiv prijavljenih Naredbom o proširenju istrage – stoji na kraju Kaznene prijave.

Šimić je kratko kazao, da će „ova pravosudna farsa (tetar), koju je kreirala Dalida Burzić, doživjeti svoj krah u oslobađajućoj presudi Općinskog suda u Sarajevu u moju korist. Od početka ovdje tvrdim, da se radi o osveti i odmazdi Dalide Burzić prema meni. U svakoj pravno-uređenoj državi, tužiteljica koja bi podigla optužnicu na temelju kopija, odmah bi bila procesuirana i ex offo. razrješena, ali obzirom, da mi imamo VSTS poznatije u javnosti, kao Visoko sudsko i tužiteljsko, ne vijeće, nego smeće, u ovome pravosuđu sve je moguće, pa čak i to, da tužiteljstvo svjesno i namjerno montira optužnicu na temelju nezakonitih dokaza“!