Poznat identitet svih uhapšenih zbog ubojstva Vlade Šantića, Abdić ranije negirao krivicu

BIHAĆ - Nakon što je potvrđena informacija da su pripadnici Federalne uprave policije jutros lišili slobode pet osoba zbog ubojstva generala HVO-a Vlade Šantića, među njima i Hamdiju Abdića, nekadašnjeg komandanta 502. viteške brigade Petog korpusa Armije RBiH, objavljeni su inicijali i preostale četiri osobe.

Radi se o K. D. (1968.) i J. T. (1962.) iz Bihaća te E. K. (1968.) i R. B. (1958.) iz Cazina koje se sumnjiči da su, zajedno s Hamdijom Abdićem, u noći sa 8. na 9. ožujka 1995. godine u cazinskom naselju Ostrožac lišili života tadašnjeg generala bojnika HVO-a Vladu Šantića.

Kako Klix.ba neslužbeno saznaje, radi se o Dedi Karabegoviću, Jasmiru Topalu, Enveru Keranoviću i Ramizu Bajramoviću. Riječ je o osobama koje su se i ranije, uz Hamdiju Abdića, dovodile u slučaj s ubojstvom generala Šantića, a FUP i Tužilaštvo USK proteklih godina su istraživali ovaj slučaj.

Prema neslužbenim informacijama, Vlado Šantić je u večernjim satima 8. ožujka doveden u Hotel Sedra u Cazinu, gdje su ga pretukli pripadnici Vojne policije 502. brigade. Nakon toga je pretučen, ali živ prebačen u komandu Vojne policije 502. brigade u Bihaću, gdje je ostao do zore. Odatle je u ranim jutarnjim satima doveden u bihaćko naselje Kostela, gdje je ubijen s četiri metka u privatnoj kući.

Šantićevo tijelo nakon toga je navodno bačeno u bačvu u koju su doliveni benzin, nafta i razrjeđivač te je zatim bačva odnesena na deponiju na Grabežu. Prije nekoliko godina, bačva s posmrtnim ostacima je i pronađena, međutim, koštani uzorci koji su pronađeni u buretu nisu bili upotrebljivi u smislu da bi se iz njih mogla izolirati DNK.

Što se dešavalo te noći, svoju verziju priče ranije je iznio i sam Abdić.

U intervjuu Jutarnjem listu 2014. godine potvrdio je da je baš on iz tadašnje komande s generalom Šantićem krenuo na proslavu Dana žena.

“Obojica smo bili malo pijani pa se ne sjećam svih detalja. Otišli smo zajedno u taj hotel. Tamo je sve već bilo pijano. Ja sam otišao prije njega i zaista ne znam što se dalje događalo. Sjećam se da me sutradan oko 11 sati nazvao Dudaković i pitao gdje je Vlado. Nisam znao pa smo zaključio da se otišao negdje opustiti. Prošlo je nekoliko dana, nije se vratio, provodila se istraga o svemu, neki su ljudi čak bili uhapšeni i pritvoreni nekoliko mjeseci i potom pušteni jer nije bilo dokaza da su bili umiješani u nešto nečasno. Budimo realni, da ga je trebalo ubiti, to bi se odradilo na frontu, tako bi se sve lakše zamaskiralo, a ne ovako.

Morate znati da smo se mi u Bihaću odlično slagali s Hrvatima jer nismo imali izbora, bili smo osuđeni jedni na druge, čak i kada su ta dva naroda ratovala u drugim dijelovima zemlje i kada je bilo pritisaka iz Sarajeva i Zagreba. Nismo imali izbora, jer smo imali zajedničkog neprijatelja. Sve vrijeme rata, slušajte sada, od ‘neratnih posljedica’ ubijen je jedan Hrvat, 29 muslimana i četiri Srbina. Prosječno, manje nego što se danas ljudi ubijaju”, rekao je u tom razgovoru Abdić.

Istraga o nestanku generala Šantića vođena je u dva navrata, 1995. godine te 2006. godine, kada je slučaj preuzela Federalna uprava policije, a zatim je slučaj ponovo vraćen Kantonalnom tužiteljstvu Bihać.