fbpx

U Sokolini kod Srednjeg obilježena 29. godisnjica stradanja 48 Bošnjaka Ahatovića, Bojnika i Dobroševića

Autor: dnevno.ba

Elvir Jahić, jedan od preživjelih, stopostotni invalid, svakog 14. juna dođe na mjesto stradanja. Kaže da je teško svake godine iznova doživljavati ono što se prije 29 godina dogodilo njemu i njegovim komšijama.

U Sokolini kod Srednjeg, danas je obilježena 29. godišnjica stradanja 48 nedužnih Bošnjaka iz naselja Ahatovići, Bojnik i Dobroševići, koje su na svirep način ubili pripadnici agresorske vojske u autobusu, kao i stradanje 18 šehida i poginulih boraca Armije RBiH, koji su u pokušaju proboja prema slobodnoj teritoriji poginuli na brdu Ranovača braneći svoj narod i domovinu, saopćila je pres-služba Kantona Sarajevo.

Veliki broj porodica stradalih, preživjeli borci i logoraši, delegacija Kantona Sarajevo predvođena ministrom za boračka pitanja Omerom Osmanovićem te delegacije i predstavnici općina Novi Grad i Ilijaš, boračkih udruženja, stanovnici Ahatovića, Bojnika i Dobroševića, kao i političkih organizacija, položili su cvijeće na mjestu masakra i odali počast žrtvama.

Na današnji dan 1992. godine, neprijateljske snage naredile su mještanima Bojnika, Dobroševića, Ahatovića, koji su bili zarobljeni u logoru u Rajlovcu, da uđu u autobus koji ih je navodno trebao odvesti na razmjenu, a tada je neprijatelj, umjesto na razmjenu, 56 logoraša odvezao u Sokolinu gdje ih je ubio na najsvirepiji način. Nakon strašnih tortura pretrpljenih u logoru u Rajlovcu, koje ljudski um ne može ni zamisliti, mnogi od zarobljenika nisu ni slutili da će im lažno obećanje dato od agresora „da ih vode na razmjenu“ biti posljednja vožnja – vožnja u smrt.

Neprijateljski vojnici, po dolasku u Sokolinu naredili su zarobljenicima da legnu na pod autobusa, a onda su autobus zasuli granatama, mecima i bombama. Od 56 zarobljenika, osam ih je preživjelo.

“Nakon višednevnih pokušaja da se odupremo agresoru, zarobljeni smo i odvedeni u logor u Rajlovcu. Jednog jutra su nam kazali da idemo na razmjenu, ali su nas prevarili i dovezli u Sokolinu kako bi nas mučki ubili. Agresorski vozač i vojnici su izašli iz autobusa i onda je počela kanonada iz raznog oružja, od granata, bombi, puščanih metaka. Nakon što su prestali, ostala su raskomadana tijela, a oni su otišli sa mjesta zločina. Iako teško ranjen, nekako sam uspio dopuzati do obližnjeg potoka, gdje sam pokušao skratiti sebi muke udarajući se kamenom u potiljak kako bih izgubio svijest, ali nisam uspio. Vratio sam se puzajući u autobus gdje sam proveo noć među mrtvim tijelima. Pronašli su nas mještani sela Ravne, Homar i Vukasovići i spasili nas preživjele, a poginule dostojanstveno ukopali”, kazao je Jahić.

O izvlačenju ranjenika i preživjelih i situaciji koju su zatekli u Sokolini prisutne je upoznao Džafer Herić, član Ratnog štaba u Srednjem.

“Nekoliko ranjenika uz brdo i šumu dopuzali su u Vukasoviće i obavijestili o svemu što se desilo. Mi smo u noći oko dva sata noći i došli iz Gojanovića u Vukasoviće, gdje su nas informisali o svemu. Održali smo sastanak sa načelnikom Štaba, rahmetli Hrustemom Mališevićem i razmotrili kako da organizujemo evakuaciju i ukop. Jedan je predložio da se sve snimi kamerom i snimak je poslan u Olovo, odakle je o ovom događaju upoznat cijeli svijet. Pokušavao sam tri puta da uđem u autobus, ali nisam mogao, te potresne slike i zločin ne mogu se ni opisati ni shvatiti. Pored autobusa bio je kanister benzina ili nafte, imali su namjeru da zapale autobus. U magli i kiši organizovali smo izvlačenje, pripadnici policije, civilne zaštite su uz suze obavili evakuaciju tijela i obavljen je ukup u Ravnama, a ranjenici evakuisani. Od ovog mjesta, Mokro i Ilijaš udaljeni su pola sata. Nad nama je također mogao biti izvršen masakr, ali tada o tome nismo razmišljali”, prisjetio se Herić.

 

Autor: dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI