ŽIVKO BUDIMIR: Komšić, a ne Čović, potpuno je uništio oporbu kod bh. Hrvata

MOSTAR - Bivši predsjednik Federacije BiH Živko Budimir, tijekom mandata tzv. platformaške vlade nedavno je oslobođen i optužbe za zloupotrebu položaja i ovlasti. Na dužnost predsjednika FBiH imenovan je ispred HSP-a BiH da bi nakon prijepora u stranci iz nje istupio te bio jedan od utemeljitelja Stranke pravde i povjerenja (SPP) i njen predsjednik. Međutim, nakon što ta stranka nije ostvarila zapažen rezultat, a što Budimir pojašnjava pokradenim izbornim rezultatima, on odlazi u anonimnost.

Budimir je 2015. godine oslobođen od optužbe za nezakonito nošenje oružja, a koja se temeljila na činjenici da su pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) prilikom pretresa prostorija ureda u Sarajevu, u travnju 2013., pronašli pištolj „češka zbrojovka“ za koje nije imao odobrenje. Budimir je tijekom suđenja tvrdio da je pištolj dobio na poklon od Ministarstva obrane 1996. godine, a sud je u obrazloženju presude naveo da nije sporna činjenica da oružje nikada nije registrirao, ali da se to ne može smatrati kaznenom djelom.

On je u srpnju oslobođen i optužbi za zloupotrebu položaja i ovlasti, primanje dara ili drugih oblika koristi, optužbe da je primao novac za pomilovanje osuđenika. Zbog toga je, tada još kao predsjednik FBiH, uhićen, a u pritvoru je proveo mjesec dana. Javnost još pamti spektakularni upad specijalaca u zgradu Predsjedništva BiH i njegovo privođenje s lisicama na rukama. Također, još uvijek su brojne nejasnoće i oko samog pretresa njegovog ureda u Mostaru. Epilog tog svojevrsnog pravosudnog cirkusa je – oslobađajuća presuda.

Nakon godina anonimnosti, za Dnevni list Budimir govori o brojnim temama, ali najodlučniji je da je politika za njega – prošlost.

DL: Gospodine Budimir, niste uopće prisutni u javnosti?

Budimir: Od trenutka kada sam prestao biti predsjednik Federacije BiH, pet godina, u Mostaru sam, angažiran na obrani svoje časti i ugleda kroz sudski proces koji se vodio protiv mene i koji je ove godine, u srpnju, rezultirao oslobađajućom, doduše još uvijek prvostupanjskom presudom. Ali, ona je već svojevrsna pobjeda pravde nad nepravdom i istine nad laži.

DL: Međutim, o ovoj presudi se nije previše pisalo u medijima. U svakom slučaju, skoro da nije zamijećena što nije bio slučaj i s vašim uhićenjem i optužbama o kojima se danima i mjesecima izvješćivalo?

Budimir: Da, potpuno ste u pravu. U trenutku moga uhićenja, svi mediji u BiH, pa i u Hrvatskoj su danima prikazivali slike moga uhićenja i tako sugerirali javnosti da se radi o čovjeku niskog morala, pisani su takvi tekstovi, a sve s jednim ciljem – rušenje moga ugleda kao čovjeka, kao generala, kao političara. Međutim, pet godina nakon toga, oslobađajuća presuda iz koje ja moram citirati jedan dio izjave sutkinje koja je rekla da ‘Tužiteljstvo nije uspjelo, ni objektivno ni subjektivno, dovesti u vezu optuženog u svezu s djelima koja mu se stavljaju na teret’, što bi, laički rečeno, značilo da je posrijedi bila notorna laž.

DL: No, međutim, tužiteljica koja je vodila istragu u vašem slučaju, gospođa Kajmaković, nedavno je imenovana zamjenicom glavne tužiteljice Tužiteljstva BiH?

Budimir: Na Općinskom sudu u Sarajevu tužitelj je bio gospodin Sanin Bogunić, međutim gospođa Kajmaković je jedna od onih koji su započeli taj proces i vodili tu istragu u početnoj fazi dok je ona bila u nadležnosti Suda BiH. Međutim, puno je bitnije da mi imamo sada činjenicu da je bivši predsjednik Federacije oslobođen optužbe od strane suda, a da to mediji skoro da su ignorirali. Ne mogu sebi logički objasniti kako to nije zanimljivo medijima i što to zapravo znači, a pogotovo u Republici Hrvatskoj gdje su se danima u udarnim vijestima „vrtjele“ slike moga uhićenja. Pa, ja sam general hrvatske vojske i Hrvatska država umjesto da kaže ‘pogledajte, general hrvatske vojske bio je lažno optužen, uspio se obraniti na sudu u Sarajevu, bez ičije pomoći i intervencije’, stiče se dojam da je hrvatskim institucijama žao što je oslobođen general Živko Budimir. Možda zato što nije stranački podoban, jer nije „drag“ ljudima koji su na vlasti u Republici Hrvatskoj? To jasno govori u kakvim državama živimo i kakve institucije imamo.

DL: Bili ste predsjednik Federacije ispred HSP-a BiH u tzv. platformaškoj vladi. Biste li ponovno isto učinili?

Budimir: Ne, ne bih to ponovno uradio. Smatram to svojom osobnom pogreškom jer je u pitanju bila moja pogrešna procjena.

DL: Kako to mislite?

Budimir: Mislim da sam tada pogrešno procijenio da ljudi žele promjene. Stavio sam svoj ugled, ugled svoje obitelji na kocku kako bi pokušao promijeniti stvari, odnosno, ove negativne pojave zaustaviti i početi razvijati pozitivne odnose u BiH jer sam mislio da to ljudi žele. Realno, ugrozio sam i svoj život jer su bila dva pokušaja moje likvidacije, da bi nešto promijenio u ovoj zemlji. Vidim da ljudi ne žele pozitivne promjene jer je vrlo malo onih koji nisu obuhvaćeni bilo kojim vidom korupcije. I to je bila moja pogreška, moja pogrešna procjena. Ne mislim da sam nanio štetu svom narodu i ovoj državi. Kada bih znao da ljudi žele pozitivne promjene i da će podržati nekoga tko zagovara te promjene tada bih to isto uradio ponovno. Međutim, nakon ovoga svega, moj je zaključak da ljudi ovdje ne žele promjene i iz tog razloga sam donio čvrstu odluku da se više ne bavim politikom. I ovaj moj istup u medijima nakon toliko godina nije u cilju da se nekome dopadnem jer želim kazati ono što mislim.

DL: Zašto mislite da ljudi u BiH ne žele promjene?

Budimir: Zato što ništa ne čine. Ljudi su ovdje potkupljeni, sebični egoisti…Moram biti malo i sarkastičan jer imate situaciju da iz nekih obitelji i domaći psi rade u državnim institucijama i primaju plaću, a njihovi susjedi nemaju od čega živjeti jer im nitko nije zaposlen. Takvi ljudi nemaju ni malo empatije prema drugome, niti ih zanima kako drugi žive kao ni oni koji odlaze iz ove zemlje. Zato sam uvjerenja da ovi ljudi ne žele ništa mijenjati i da su zanesenjaci svi oni koji misle da se nešto može pozitivno promijeniti.

DL: Gdje je u toj cijeloj priči uloga međunarodne zajednice?

Budimir: Međunarodna zajednica je zaista nositelj promjena u BiH, ali negativnih. I to od samoga početka, od Daytonskog sporazuma. Nemojte biti u zabludi da onaj koji je pisao ovakav Ustav BiH nije znao da takva država ne može funkcionirati. BiH, ovakva kakva jest, namjerno je stvorena da bi živjela i „funkcionirala“ u ovakvoj ozračju, gdje se ne dozvoljava promjena takvog okvira.

DL: Koji je cilj svega toga, onda?

Budimir: Ciljevi su razni. Jedan od njih da je ovo nekakvo eksperimentalno područje na kojem će se istraživati određeni procesi i vidjeti mogu li oni funkcionirati do toga da im je trebalo BiH zadržati u takvom stanju da bi se ponovno mogla izazvati neka turbulentna stanja koja bi rezultirala određenim promjenama na nekim drugim područjima. Kraj svega toga biti će kada tvorcima ovakve BiH ona, kao takva, više ne bude trebala. Pogledajte što se događa nakon prošlih izbora. Nema ni jednog objektivnog razloga za neformiranje vlasti, za nefunkcioniranje državnih institucija. Nema nikakve opipljive reakcije na ovo što se događa nakon izbora. U ovom trenutku, moglo bi se kazati, kulminiraju određeni odnosi između velikih svjetskih igrača i zbog toga se ovaj prostor ostavlja u ovakvom stanju u kojem jest. Onoga trenutka kada se počnu rješavati ti sporovi, krenuti će se i s rješavanjem pitanja u BiH.

DL: Pratite li kandidate i zbivanja oko predsjedničkih izbora u susjednoj Republici Hrvatskoj?

Budimir: Mogu kazati da ja ne vidim zrelog kandidata koji bi mogao biti inicijator pozitivnih procesa. Sadašnja predsjednica, nakon onog govora u Kninu za Dan pobjede, kada je „puzala“ pred američkom generalicom, više ne može dobiti moj glas. Predsjednica ili predsjednik samostalne države ne može se onako ponašati pred generalom neke vojske, bez obzira čija to vojska bila. Također, Zoran Milanović je jednom prilikom, koliko se sjećam, izjavio da su samo polupismeni i oni koji nemaju dovoljno pameti išli u rat i sve dok se ne ispriča ne bi trebao dobiti potporu onih koji su se borili za Hrvatsku. Isto tako i Miroslav Škoro, čovjek koji je ono što ima u dobroj mjeri stekao zahvaljujući onima koji su sada na vlasti i gdje nisam vidio njegovu aktivnu ulogu u suzbijanju negativnih trendova.

DL: Kolika je uloga zemalja susjeda kada je u pitanju političko stanje u BiH?

Budimir: Na sceni imamo velikosrpsku politiku od 1986 i Memoranduma SANU. Ništa se od tada u tim velikosrpskim planovima nije promijenilo i nisu odustali od njega. Većina onoga što se događalo u hrvatskoj politici ne može se promatrati izolirano i bez refleksije te velikosrpske politike. I danas ta velikosrpska politika, odnosno srpska obavještajna služba, imaju svoje ljude i u hrvatskoj i u bošnjačkoj politici i izvršavaju naloge iz Beograda u svom političko djelovanju i u Hrvatskoj i u BiH. Kada govorim o BiH, to se odnosi i na Bošnjake i na Hrvate političare koji naloge za svoje političko djelovanje dobivaju iz Beograda i lako će ih se prepoznati – svi oni koji svo vrijeme rade na pogoršavanju odnosa između Bošnjaka i Hrvata. Jednako tak smatram odgovornim i hrvatsku politiku iz Hrvatske, prvenstveno HDZ koji je tu najodgovorniji, koja dopušta takvo političko djelovanje koje je štetno i za Hrvate u BiH, ali i za Hrvatsku kao državu. Zašto to dopuštaju? To mogu dopuštati samo oni koji su instruirani od iste te velikosrpske politike.

DL: Predsjednik Demokratske fronte, Željko Komšić, izabran je treći put kao član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Što mislite o tome?

Budimir: Da sam mogao i imao utjecaja savjetovati Željka Komšića rekao bih mu da se ne kandidira. Definitivno, kandidatura Željka Komšića pomogla je Čoviću u ponovnom homogeniziranju tzv. hrvatske nacionalne politike i biračkoga tijela oko njega i HDZ-a i to su pokazali izborni rezultati. Poraz Dragana Čovića za Predsjedništvo BiH donio je HDZ-u od 1996. najbolji izborni rezultat. I to zahvaljujući Željku Komšiću. Bez Željka Komšića takvog rezultata ne bi bilo. U svakom slučaju, to je rezultiralo i potpunim nestankom, uništavanjem oporbe unutar hrvatskog političkog nacionalnog bića u BiH. To je zasluga Željka Komšića, ne HDZ-a i Dragana Čovića.

„Zašto časnici HVO-a šute na očite laži“

DL: Što mislite o aktualnom položaju Hrvata u BiH i smjernicama hrvatske politike u BiH?

Budimir: Nije nikakva novost ni moja umotvorina da se konstantno pogoršava stanje među Hrvatima u BiH. Ali ne samo Hrvata. Iz godine u godinu, svima je loše u ovoj zemlji, i Hrvatima i Bošnjacima i Srbima. Stanje je bez perspektive da bi se nešto moglo promijeniti u pozitivnom smislu. Kada je u pitanju hrvatska politika, što očekivati od ljudi koji vode hrvatsku politiku, a koji su, kada se počela stvarati hrvatska država 90-tih godina i kada se branio hrvatski narod u BiH, nisu bili među nama. Pa, mogu li hrvatsku politiku voditi oni koji su bili protiv stvaranja hrvatske države?

DL: U tom kontekstu, vjerojatno ste upoznati i da je nedavno objavljen Registar branitelja u FBiH. Kako vi na to gledate?

Budimir: Registar branitelja je potvrda onoga što je urađeno pri davanju certifikata. Znači, 190 tisuća ljudi dobilo je certifikate kao da su bili pripadnici HVO-a. Mi svi dobro znamo da nije moglo biti 190 tisuća ljudi koji su bili pripadnici HVO-a. Vjerujem da je to netko svjesno ovako uradio i kada su se pripremali ti certifikati, neke pripremalo za „blistavu, vojničku karijeru“, pa tako imate primjere da pojedinci imaju više od 1400 dana provedenih u oružanim snagama HVO-a, kao primjerice naš veliki vođa Dragan Čović. Ja ne mogu dešifrirati koji su ti dani sakupljeni u HVO-u i neću pretjerati ako kažem da iz tog vremena nema čovjeka koji je nešto značio u HVO-u, a da ga nisam poznavao.

DL: Međutim, udruge proistekle iz Domovinskog rata nisu se posebno oglašavale po objavljivanju Registra branitelja kako bi demantirale neke objavljene informacije.

Budimir: Svi šute o tome jer su svi kupljeni da šute. Vi nemate danas niti jednu udrugu koja je uistinu neovisna, slobodna i koja istinski štiti interese i dignitet bivših pripadnika HVO-a. Manje se osjećam pozvanim o tome govoriti od onih ljudi koji su ovdje bili od osnutka HVO-a. Ja nisam – ja sam bio u HV-u. Međutim, generali HVO-a, visoki časnici HVO-a – svi šute. Neka se svaki vaš čitatelj zapita zašto šute na eklatantne laži.