FOTO: Pećina Vilinka u Rakitnu

RAKITNO - U pećini Vilinka na brdu Gradina u Sutini provedena su probna arheološka iskopavanja od 9. 4. do 11. 4. 2015. Na projektu je sudjelovalo sedam arheologa iz BiH i Hrvatske, koji su svojim volonterskim radom omogućili ovo istraživanje. Zahvaljujući ovoj akciji, pećinu Vilinku su posjetili i članovi HGSS Posušje s ciljem utvrđivanja njezine veličine.

Arheološkom iskopavanju je prethodio terenski pregled, koji je obavljen prošle godine, te su tom prilikom u ulaznoj dvorani nađeni površinski nalazi keramike, koji su bili ključni indikator o potencijalu arheološkog nalazišta. Potaknuti time, ali i zbog izrazito povoljnog položaja same pećine, odlučili smo upravo na ovom lokalitetu provesti pokusna arheološka istraživanja.

Ovo su ujedno i prva istraživanja na području Rakitna u 21. st., koja su neopravdano izostala u proteklih nekoliko desetljeća. Potrebno je naglasiti kako je upravo Rakitno, jedno od najslabije arheoloških istraženih područja u BiH. Važno je napomenuti, kako je ovu pećinu kao i čitavu Gradinu prvi put spomenuo i opisao rudarski satnik Vaclav Radimsky daleke 1891. god., u članku izdanom u časopisu Glasnik Zemaljskog muzeja pod nazivom “Visoravan Rakitno u Hercegovini” i tako je uveo u arheološku literaturu.

Cilj ovog iskopavanja bio je utvrditi opći vremenski raspon naseljenosti pećine. Zbog financijske ograničenosti, pokusnim iskopavanjem otvorena je relativno mala sonda od 2 m2. Unatoč tome, pronađena je velika količina pokretnog arheološkog materijala i dobili smo osnovne podatke o nalazištu.

Tipološko stilskom analizom keramičkih nalaza ustanovljen je vremenski okvir naseljenosti već u srednjem brončanom dobu (oko 1500.-1300. god. pr. Kr.) i u ranom srednjem vijeku. Srednje brončano doba kao i rani srednji vijek su među najslabijim poznatim i arheološki nedovoljno istraženim razdobljima u Bosni i Hercegovini, što nas navodi na činjenicu da pećinu Vilinku treba svrstati među lokalitete sa iznimnim arheološkim potencijalom za istoimena razdoblja.

Pokusnim istraživanjem postavljen je temelj i polazna osnova i orijentacija za moguća daljnja sustavna istraživanja, koja bi dala više informacija o samom lokalitetu, ali i omogućila bolje poznavanje brončanodobne Posuške kulture i ranog srednjeg vijeka na našem području. Zahvaljujući toj činjenici ovaj lokalitet će dobiti zasluženo mjesto u znanstvenoj literaturi pri revalorizaciji prapovijesnog odnosno ranosrednjovjekovnog horizonta na prostoru Hercegovine. Pronađena arheološka građa bit će deponirana u franjevačkom muzeju „U kući oca mojega“ u Posušju.

I na kraju, dužnost nam je zahvaliti svima koji su pripomogli u realizaciji ovoga projekta, a naročito lokalnom stanovništvu na gostoprimstvu i svesrdnoj pomoći.