Prošle su 23 godine od tragične smrti velike hrvatske glumice Ene Begović

Zagrebačka kazališna i filmska glumica Ena Begović svojim ulogama ušla je u povijest domaće i regionalne kinematografije. Poginula je na današnji dan prije 23 godine…

Ena je punih je 16 godina bila prvakinja Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Antologijskim ulogama barunice Castelli, Klare i Laure Lenbach iz Krležine trilogije – Ena Begović osvojila je srca kazališnih gledatelja.

O životu i maestralnoj umjetničkoj karijeri jedne od najznačajnijih hrvatskih glumica, prerano preminuloj prvakinji HNK u Zagrebu govori i dokumentarna serija Velikani hrvatskog glumišta, čija je prva epizoda posvećena upravo njoj.

U seriji o njezinom životu, između ostalih, govori i njezina sestra Mia Begović.

– Djetinjstvo nam je bilo nevjerojatno. Bilo je točno onako kako treba biti. Mi smo se obožavale i non stop se tukle. Ona je bila jača fizički, često sam imala šavove na glavi. To je bila dnevna rutina, a isto toliko smo se smijale – otkriva glumica i Enina sestra Mia Begović u ciklusu “Velikani hrvatskog glumišta”, epizodi posvećenoj tragično i prerano preminuloj Eni.

Počela je jako rano učiti engleski, sa 4,5 godine je već pisala, čitala. Ena je već tada pokazivala sklonost za osamljivanjem, dodaje Mia.

– Svaki dan se osamila na par sati. Tu svoju naviku je zadržala do samoga kraja. Ja sam bila malo ljubomorna na nju što ona nema toliku potrebu za društvom kao ja. Pa sam ju često gnjavila, moram priznati, bila sam nemoguća mlađa sestra. I uvijek je bila drugačija. Ona nikad nije plesala, a svi muškarci su ludjeli za njom. Upravo zato što je mogla biti “cool”. Ona je bila “cool” s izuzetno bogatim svijetom. Ena je imala nevjerojatan smisao za humor. Uvijek bi nas zabavljala. Ali to otvaranje i zatvaranje, kad bi se povukla u sebe bila je potpuno mirna, a kada bi se igrala, imala bi nevjerojatnu dozu energije – prisjeća se Mia.

Kada je postala majka, plakala je od ljubavi i od ljepote što je postala mama – rekla je Mia.

– Sjećam se kada je došla kući iz rodilišta, gleda me, drži to čudo u rukama, cure joj suze. I rekla je: ‘Tek sada razumijem o čemu si mi pričala. I ja imam potrebu i osjećaj staviti svu djecu ovog svijeta u svoje krilo – prisjeća se.

Ena je poginula u prometnoj nesreći na otoku Braču, 15. kolovoza 2000. godine od teških ozljeda glave zadobivenih prilikom prevrtanja automobila.

U hrvatskoj je kinematografiji ostala zapamćena kao jedna od najljepših glumica te kao žena izrazite senzualnosti i velike karizme.