SPORTSKI KOMENTAR: HŠK Zrinjski nastoji kopirati Mamićevu politiku i sve superiornije vlada bh kluspkim nogometom

MOSTAR - Zrinjski je u 2. kolu tekuće sezone Lige za prvaka na domaćem travnjaku gubio s 3:0 od Željezničara u velikom prvenstvenom derbiju, do kraja je ostalo bilo svega par minuta, a pošto su "Plavi" imali dva boda viška pred tu utakmicu mnogi su ih već tada vidjeli kao nove prvake Bosne i Hercegovine s obzirom da je pobjeda u Mostaru značila odlazak na 5 bodova prednosti, objektivno bolji raspored do kraja, no onda je na neki način reprizirana prethodna sezona kada se Zrinjski uspio izvući i naslov prvaka obraniti, a ove sezone sve to ponoviti na još dojmljiviji način, jer su "Plemići" prvaci već dva kola prije završetka sezone.

Stoga ne čudi što šef struke najstarijega kluba u Hrvata, Blaž Slišković, u komentaru nakon utakmice i pobjede nad Širokim Brijegom, upravo taj susret apostrofira kao ključnu utakmicu sezone. Zna Baka što bi značilo da je Željo tada otišao na pet bodova razlike, kao što jako dobro zna koliko je psihološki taj remi značio njegovoj momčadi, a koliko je uzdrmao najvećeg konkurenta koji se više nije uspio oporaviti, pa je između ostaloga doživio poraze i kod Krupe i kod Radnika, te samo zahvaljujući nesvakidašnjoj pogrešci suparničkoga vratara na Grbavici izvukao bod iz dvoboja sa Širokim Brijegom.

Pomoglo je Zrinjskome i to što je Željezničar igrao na dva kolosijeka, a što je također uzelo određeni danak kod Adžemove momčadi. A kada spominjemo taj drugi front sada je upitno koliko će se sve ovo odraziti i na finale Kupa, odnosno uzvratni sraz sa Krupom, jer bez obzira što Željezničar iz prve utakmice donosi lijepih 2:0 nitko više ne može garantirati kako Krupljani taj zaostatak nisu u stanju sustići.

No, bilo kako bilo, HŠK Zrinjski se osvajanjem trećeg uzastopnog naslova državnoga prvaka pretvorio u istinskoga vladara bh klupskoga nogometa. Klub je to danas koji ima jasnu viziju, odlično posložen sustav, ciljano se dovode najtalentiraniji mladi igrači s prostora cijele države, igrači od kojih će klub imati koristi i na terenu, ali i njihovom kasnijom prodajom, pa čak i onih igrača koji eventualno otiđu na posudbu (primjer Nardina Mulahusejnovića iz GOŠK-a). Postali su najpoželjniji klub mladim igračima za dolazak i igračko napredovanje budući da upravo Pod Bijelim Brijegom vlada trenutno najzdravija i nogometna i općenito sportska klima. Uistinu, ovaj klub ima sve preduvjete da još godinama vlada bh klupskim nogometom, posebice ako proanaliziramo gdje im je trenutno konkurencija, jer oni i nemaju prave konkurencije ako se malo dublje pokuša dokučiti što se zbiva u redovima tih ostalih klubova iz vrha premijerligaškoga poretka.

Pojedini klubovi su infrastrkturalno iznad njih, ali stolice i krov na stadionu ne donose rezultate. Pa kud ćete bolji primjer od Dinama. Stadion ruglo u čitavoj Europi, ali škola nogometa za primjer u toj istoj Europi. Iz konkurentskih klubova svako malo čujemo kako “Plemići” imaju i političku podršku ovih zadnjih godina što također nije sporno, no ukoliko uskoro slučajno i ne bude političke podrške u tolikoj mjeri vjerujte da ovaj klub sve to i neće previše uzdrmati kao što bi neke druge, te kao što neke od njih već i jeste uzdrmalo nakon višegodišnjeg izostanka takve vrste podrške.

Neće se to toliko odraziti zbog toga što imaju jasan sustav, ali i ljude na čelu kluba poput Danka Šulente, koji je tih, miran, ne želi preveliku medijsku pozornost za sebe, ali za klub definitivno daje cijeloga sebe, a takvi su rijetki u današnje vrijeme. Zrinjski si zadnjih godina konstantno i postavlja za cilj osvajanje naslova prvaka, iako ne ostavljaju takav dojam u tim medijskim istupima pošto itekako respektiraju konkurenciju i prepuštaju im guranje u prvi plan, a oni nekako uvijek iz drugoga plana “iskaču” i naslove prvaka osvajaju. Nešto slično kao što je primjerice u košarci godinama činio HKK Široki i nabijao komplekse Bosni i Igokei.

Oni su ispred drugih i stoga što drugi u sezonu ulaze s ambicijama da se samo Europe domognu, a kada imate takve ciljeve objektivno je teško naslove osvajati. Imaju kao klub više-manje jako dobre odnose s većinom drugih klubova u državi i po potrebi utakmice s istima katkad završavaju onako kako treba “završiti”, ali zašto da se lažemo – pa zar i to nisu odlike velikih? Zar i u znatno razvikanijim ligama od Premijerlige BiH najveći katkad ne čine to isto?

U početku ovog osvrta spomenuli smo taj nezaboravni derbi sa Željom kada je Zrinjski u završnici postigao tri gola i u “nemogućoj misiji” ugrabio bod koji je tada bio ravan pobjedi, pa i više od toga. Isto tako, u sljedećoj utakmici s istim suparnikom ponovno je u zadnjoj minuti pogotkom stigao do izjednačenja i osvajanja jednoga boda. Bilo je dakle i dosta sreće, ali sreću treba izazvati pošto i sreća prati hrabre, a ova momčad je nerijetko iskazivala nesvakidašnju hrabrost za ovdašnje prilike, posebno trener Slišković pružajući šansu mladim igračima koji su to itekako znali vratiti s kamatama.

Zrinjski će tako i ovoga ljeta zaigrati kvalifikacije Lige prvaka, a uz malo sreće možda konačno i tu napraviti jedan iskorak, odnosno uzeti više nego što se do sada uzimalo od svega onoga što Europa, ponajprije Liga prvaka nudi. Imati jaku klupsku infrastrukturu ne znači da ćeš napraviti rezultat i doći do novaca. Do novaca se dolazi igrajući Europu i skupo prodajući talentirane mlade igrače kao što Zrinjski čini zadnjih sezona pošto mi ipak nismo Njemačka nego samo Bosna i Hercegovina.

Što će ti nekakav skupi trening centar i vrhunski uvjeti za rad sa djecom ukoliko nemaš kvalitetan trenerski kadar za rad s djecom? Talenti teško mogu isplivati na površinu ukoliko se ne ulaže i u taj trenerski kadar i stoga bolje iz drugih klubova kupovati najtalentiranije igračke eksponate, pružiti im mogućnost rada u najboljoj momčadi u državi i dalje (pre)prodavati s obzirom da je nogomet postao biznis nego se diviti stolicama, krovu i trening centru, a pustiti divlje menadžere da “vršljaju” u klubu što ih volja dovodeći igrače upitne kvalitete iz drugoligaških i trećeligaških klubova od kojih klub jako teško može imati ozbiljniju korist, jer zbog takve politike u velikoj mjeri i propadaju domaća djeca.

I što je također jako važno, bh klubovima trebaju i stručni psiholozi, jer se godinama to dokazivalo na primjeru NK Širokog Brijega, a evo u zadnje dvije godine itekako se dokazuje i u slučaju FK Željezničar čiji su igrači i ove i prošle sezone odlučujuće utakmice odigravali na takav način ostavljajući dojam kao da su puškom istjerani na teren! A to je samo jedan od tih važnijih razloga poradi kojih ne vidimo način kako netko od “konkurentskih” klubova narednih sezona može s trona bh klupskoga nogometa svrgnuti HŠK Zrinjski!