KOMENTAR DANA: HDZ nema tko izbaciti iz vlasti, čekamo obećanu jednakopravnost Hrvata

MOSTAR - Pune su nam uši bile proteklih mjesec dana o siječnju kao depresivnom, najdepresivnijem mjesecu u godini. Radiopostaje, novine, istraživanja na terenu, vrijeme pretežno s južinom i obilnim padalinama kao da smo u Glasgowu, sve je sugeriralo da treba na televiziji gledati samo Izeta i živopisne događaje ostalih članova obitelji Fazlinović iz pera scenariste FeđeIsovića da nam izmame osmijehe na lica i otjeraju nas od misli da pođemo u ljekarnu u potragu za antidepresivima. Zapravo, radi se o običnoj i pukoj izmišljotini da je siječanj najdepresivniji mjesec u godini a istraživanje koje je provedeno prije nekoliko godina od istraživačke skupine kojoj nije bilo usputno zapamtiti ime da je čak 19. siječnja najdepresivniji dan u godini, također je djelo globalnih ispirača mozgova što žele spinovima i pretjeranom reakcijom izazvati kod ljudi osjećaj bespomoćnosti ili čak želje da kakvim troškom, ako je ostalo nešto novca od Nove godine, privremeno sebi daruju kratkotrajnu sreću dok se ne uvjere da su nasjeli.

Baš kad smo pomislili ustvrditi kako nema nikakve razlike što se depresije tiče u 31. danu mjeseca siječnja i sljedećem, prvom danu u veljači, pojavi se vijest u medijima, pogotovo pozitivno opisana u hrvatskim medijima sklonima HDZ-u BiH, da je dvotrećinska većina u Domu naroda FBIH osigurana, nema tko više skupiti onih šest ruku koje će opet tvoriti nekakvu novu „platformu“ ili „alijansu“ i oduzeti stožernoj stranci vladavinu i u sljedeće četiri godine. Vladavinu koja bi trebala ostati na čekanju dok se ne promijeni Izborni zakon, kako je mnogo puta rečeno, ali za promijeniti IZ treba dvotrećinska većina sviju zastupnika što je ipak malo teže za skupiti, a još teže je izglasati promjene u tom zakonu koje će biti po volji svim narodima i svim političkim strankama unutar tih naroda, i lijevima i desnima, i građanskim i nacionalnim strankama. Stoga ćemo pričekati. Važno je da veljača nije počela depresivno kao što je završio siječanj, barem za nekoga.

Jest počela i depresivno i pogubno za sve one koji su htjeli odvojiti Čovića i HDZ BiH od vlasti. A takvih ima napretek, i unutar hrvatskog nacionalnog bića a posebno kod bošnjačkih stranaka i onih koje sebe nazivaju multietničke ili im etnos uopće nije u prvom planu. Uglavnom, može se koristiti popis iz 2013. i dobro je da nije proveden uzaludno. Dobro je da se neke stvari pomjeraju i da konačno entitet može očekivati sastavljanje toliko nužne vlasti da se nastavi sa… pa recimo, priželjkujemo konačno početak pozitivnih promjena. Dobro je još nešto kao, na primjer, zasjedanje HNS od neki dan koje nam je ostalo i ostat će u sjećanju. Na njemu su neke poruke više medijski popraćene, pogotovo reakcije stranaka kod bošnjačke strane gdje je u fokusu bilo samo negiranje tzv. UZP-a.

Kod Hrvata, vidite, što se tiče tog zasjedanja HNS-a, nije sigurno u kojem omjeru ali primijećeno je ono što se odavno govori ali na terenu se do sada nije imalo ni vremena ni prostora(?), a možda ni neke pretjerane želje(!), provesti u djelo, a to je jedinstvo svih Hrvata. U političkom smislu ili…? Pa recimo i to da nas više zanima jedinstvo i jednakopravnost svih Hrvata na terenu, u svakodnevnom životu. Sada kada nema više toliko pritiska i kada se zna da će Dom naroda Federacije obilovati zastupnicima HDZ-a BiH, pravo je vrijeme da se to jedinstvo i jednakopravnost osjete i u životima onih koji nisu do sada bili jednakopravni sa svojim drugačijim stavovima i razmišljanjima, vrijednostima na tržištu rada, s razmišljanjem o ostanku ili odlasku.

Kako nije veljača počela depresivno, neka još jače sunce, nevezano za samu meteorologiju već metaforičko, zasja i u ožujku. Ali ovdje, na živopisnom kamenjaru Hercegovine i njenim poljima zasađenim smiljem i nelegalnim duhanom ili uz opuštajuće zvuke valova rijeka diljem Bosne. I sada kada su Hrvati prestali biti depresivni, da nam se pridruže i Bošnjaci i Srbi kojih, istina, baš i nema u županijskim skupštinama, ali bit će koji valjda, dovoljan da se „uzvrati“ isto „gostoprimstvo“ koje imaju i druga dva naroda u RS-u. Naravno, na stranu ironija, želimo da se vlast sastavi i igra vlasti, a ljudi da konačno vide sviđa li im se ta igra ili je sve bilo samo nastavak dosadašnje retorike kojom se jedno govori a drugo radi. Da vidimo hoćemo li ostati ili ćemo stvarno spakirati kofere pa put pod noge do, ne baš Glasgowa ali do Dublina, tamo je vrijeme svakako identično.