KOMENTAR DANA: Hoće li Čovićevi partneri sutra doći na obilježavanje dana Herceg-Bosne?

BANJA LUKA - Deveti siječanj na gregorijanskom kalendaru se u sljedećem vremenskom periodu može bez problema zaokružiti kao dan kada će Srbi RS-a kao i vjerojatno svi Srbi koji žive na ovom svijetu a predani su četirima „s“, slaviti kao dan tog entiteta. Nikakve odredbe Ustava i odluke, nijedna intervencija Visokog i inog predstavnika, kako stvari stoje, NIŠTA, to neće promijeniti. Tko zna što nosi budućnost i hoće li neki drugi datumi biti značajniji za taj entitet. Tko zna „za sto godina“ hoće li RS i postojati i koje će države uopće postojati na svijetu i kakvi će događaji biti od veće važnosti za ljudski rod pa i za dio ljudskog roda koji danas na nešto manje od pola teritorija Bosne i Hercegovine slavi ustavom neustavan dan. Ako koji Srbin čita ovo, ne pokušava se predvidjeti ukidanje RS-a, ne brinite, ali možda se RS spoji nekad u budućnosti sa Srbijom, tko zna, možda bude Srbija do Tokija, pa će onda sigurno dan RS-a izgubiti na važnosti, osim ako se ne bude poklapao s datumom stvaranja Velike Srbije čak do glavnog japanskog grada u kojem živi možda koji Srbin a tamo gdje živi Srbin i gdje se ukapa, mora biti Srbija, kako su tumačili nekada neki praoci velikosrpstva.

Ironičnost uz ispriku na stranu, ono što se želi reći jest da datumi i obilježavanja događaja na određeni dan mogu mijenjati nazive i svrhe kao u, na primjer, Hrvatskoj koja je 30. svibanj preimenovala u Dan Sabora a nekada se slavio kao Dan državnosti.

Ma želi se reći i to da se i od političkih Srba a i od tog naroda u BiH u nedogledno vrijeme i ne očekuje ništa drugo doli slavljenje dana RS-a jer su ga dobili „mukte“, za pregovaračkim stolom, kada su vojno u ljeto i jesen ’95. bili potučeni a njima neprijateljske snage su povrh Banjaluke čekale konkretnu zapovijed, ući ili ne. Da je se ušlo, sigurno bi danas bilo malo manje Srba (ovo nije govor mržnje) na feštama na kojima se svecima proglašavaju ratni zločinci, drugim ratnim zločincima se odaju počasti, a tuđe se svece proglašava zločincima. Za tisuću godina vjerojatno ni to neće biti od neke značajnije važnosti.

Danas nas zanima mnogo toga. Pa i nešto konkretnoga. Pitanje je tko je od Srba ili srbijanskih političkih čelnika bio na posljednjem ili pretposljednjem slavlju dana Herceg – Bosne? Bila ona također neustavna ili kao „nedosanjani san“, kako su je neki hrvatski političari prozvali, a san ne može biti nešto što je u stvarnosti postojalo. Na stranu sama tema Herceg – Bosne i njeno postojanje ali devetog siječnja smo vidjeli istaknute hrvatske političare na proslavi dana RS-a, pa se zato pitamo je li u planu uzvratni posjet. Jer Hrvati i Srbi svako malo ratuju, ali ponekada dođe i vrijeme pomirbe i suradnje pošto možda treća strana i njeni postupci tako zahtijevaju. Ipak, Hrvat ni ne želi da mu neki Srbin dođe na dan Herceg – Bosne jer je taj dan podsjetnik na političku formaciju koja je bila bedem obrane od velikosrpske agresije. Drugo, niti jedan Srbin ni ne želi ići na dan Herceg – Bosne. A ako Hrvat ide gore, možda ide zato što tako mora, što tako zahtijevaju trenutni politički procesi u ovoj državi u kojoj je, nažalost po Hrvate, bitno imati bilo kakvog saveznika pošto su oči međunarodne zajednice uperene prema Brexitu i drugim, njima daleko važnijim, stvarima.

Ali ipak treba istaknuti tezu koja se provlači kroz razgovore u općini Grude. Jedan žitelj općine Grude koja je nedavno počasnim građaninom proglasila Dragana Čovića, ne ulazeći u razloge zašto i je li uopće postoji nešto što je Čović napravio za Grude pa zaslužio da ga se počasnim građaninom proglasi, vidjevši njegovo prisustvo na danu RS-a zajedno s Vjekoslavom Bevandom i drugim Hrvatima koji su tamo bili, može preispitati samu tu čast njega kao predvodnika svih Hrvata u Bosni i Hercegovini i kao počasnog građanina Gruda jer Grude su bile glavni grad Herceg – Bosne koja je se protiv predaka RS-a borila krvlju svojih sinova. Ali politička stvarnost nam donosi to da se zahvaljujući političkim previranjima, ne samo u Bosni i Hercegovini već i šire, s vremenom mijenjaju uvjeti, odnosi, stoga i saveznici.I generali koji su međusobno ratovali, također su međusobno razgovarali.

No ne može se uteći od povijesti s naše strane koja kaže da je RS zločinačka tvorevina kriva za nestanak oko 200 tisuća Hrvata sa tog prostora i to je povijesna činjenica, a Srbi Hrvatima teško mogu biti politički partneri u onom najiskrenijem smislu jer kada srbijanska strana kaže da podupire nastojanja Hrvata u BiH za rješavanjem vlastitog pitanja, bilo kroz teritorijalnu jedinicu ili nešto drugo, odmah potom ista ta strana prijeteći napominje da se ne dira u RS, njene granice, njeno činjenično stanje. Hrvati i Srbi možda mogu biti kršćanska braća u miru, ali istinski politički partneri teže, jer u tome partnerstvu nemani iskrene ljubavi ni krajnjeg povjerenja, pošto je povjerenje kroz interes mač sa dvije oštrice, i tko zna kada će se opet povijest nasmijati i promijeniti međusobne odnose naroda koji žive na ovim prostorima.

Opet, protivnik RS-a, i to jedan od najistaknutijih, jest i gospodin Stipe Mesić, a on je protivnik i istinskog hrvatstva pa više ni sami ne znamo na čemu smo jer, uistinu ova tema zahtijeva višedimenzionalno, kako povijesno, tako i sadašnje, preispitivanje. Svakome na izbor i slobodnu volju, mišljenje, zastupanje vlastitih stavova i teza, samo nadati je se bez vrijeđanja, novog ugnjetavanja bilo koje vrste i bez prolijevanja nove krvi.